SRBAC – Sirijka Hilda Hrekes prije šest godina napustila je ratom zahvaćeni Alep, a novi dom pronašla je u Republici Srpskoj, točnije u Banjaluci. “Kada sam prije šest godina napustila rodni Alep u Siriji bila sam neutješna i plakala danima, ali nakon što sam upoznala Banjaluku i druge gradove u Republici Srpskoj shvatila sam da i neke druge sredine mogu podjednako prihvatiti i zavoljeti”, rekla je Hilda za ” Glas Srpski “koja već tri i pol godine studira u Banjaluci sa bratom. Ona je ratom zahvaćenu Siriju napustila 2011. godine i pridružila se bratu Jamena koji je dvije godine ranije otišao u Zagreb kako bi počeo studije na Medicinskom fakultetu. S obzirom na to da su troškovi života u Hrvatskoj bili veliki, a računi u Siriji blokirani, roditelji im više nisu mogli slati novac. Odlučili su se krajem 2013. godine presele u Banjaluku gdje je Jamen upisao stomatologiju, a Hilda farmaciju. Vrlo brzo su se uklopili u novu sredinu, pa tako Hilda u slobodno vrijeme zapjeva u crkvenom zboru, a Jamen se honorarno bavio prevođenjem.
Ovaj mladić je postao član jednog od komiteta Međunarodne federacije udruga studenata medicine gdje je angažiran kao nacionalni službenik za ljudska prava i mir. “Na svakom koraku Banjalučani su se potrudili da nam olakšaju život i doslovno se osjećamo kao kod kuće”, poručili su oni. Hilda kaže da otkada je stigla u Banjaluku uči srpski jezik. “Trudim se da saznam što više o kulturi, običajima i tradiciji srpskog naroda. Od svoje desete godine sam zavoljela duhovnu glazbu, zbog čega sam i odlučila postanem član banjalučkog hora ‘Jedinstvo’. Pjevala sam u Hramu histori Spasitelja u Banjaluci, ali i drugim pravoslavnim svetinjama diljem Srpskoj “, kaže Hilda. Svojim glasom uveličala je i liturgije u manastiru Osovica kod Srpca, a početkom lipnja održala je predavanje u srbačkoj Narodnoj knjižnici na kojem je s bratom Jamena govorila o životu pravoslavnih vjernika u Siriji. “Naša zemlja je lijepa i bogata i svi smo živjeli u miru i slozi. Pravoslavaca je bilo devet posto do početka rata, imali smo slobodu vjeroispovijesti i hramove u koje smo redovito odlazili. Prihvatali smo mnoge izbjeglice iz Palestine, Iraka i drugih zemalja, a sada smo se i sami našli u istoj ulozi. u Alepu su nam i dalje roditelji, brat i sestra i nadamo se da će ostati živi i zdravi “, kaže Jamen.
Hilda i Jamen ne znaju gdje će ih put odvesti, ali se puno i ne opterećuju time. “Nitko od nas ne zna što ga čeka sutra. Nismo ništa znali o Banjaluci, a brzo smo je zavoljeli. Donedavno nismo znali ni da postoji Srbac, a kamoli da ćemo u njemu pričati pred širokom publikom. Možda ćemo nastaviti život u drugoj europskoj zemlji ili se vratiti u Siriju. Ali, što god da se dogodi, čuvat ćemo ono što smo stekli u prošlosti i širiti svoja znanja za ono što nas čeka u budućnosti “, rekla je Hilda. običaji Jamen i Hilda Hrekes često svojim novim sugrađanima govore o sirijskim običajima, koji su za mnoge nepoznanica. Prema njegovim riječima, sklapanje brakova između pripadnika kršćanske i islamske vjere nije tako često u njegovoj otadžbini, dok je brak među kršćanima pravoslavne i katoličke vjere svakodnevica. Hilda kaže da svadbe u Siriji traju i po tri dana, a mlada po dolasku u kuću mladoženje ostavlja pečat, tako što utisne ruku u smjesu na zidu i potvrđuje da je u novom domu. “Mladenci se kite zlatom i novcem, ali ne izostaju ni pokloni poput bijele tehnike. Obilježavamo sve važnije praznike kao i Srbi. Imamo mnogo sličnosti po raznim običajima, kao što su slave, i to je lijepa tradicija koju treba njegovati”, smatra ona. (Glas Srpske)