Vijest o smrti dr. Slobodana Langa koju je prijateljima u Vitez u utorak prije podne poslao general Tihomir Blaškić, proširila se cijelom Lašvanskom dolinom nevjerojatnom brzinom.
I treba reći, iako se znalo za tešku i neizlječivu bolest dr. Langa, vijest o njegovoj smrti izazvala je veliki žal i tugu. Jer, dr. Slobodan Lang je za žitelje Lašvanske doline bio, prije svega, dokazani prijatelj, dobri čovjek, humanitarac poznat daleko i izvan granica svoje Hrvatske.
Vitežani, Hrvati Lašvanske doline i cijele srednje Bosne, zadužio je organiziranjem i predvođenjem znamenitog humanitarnog konvoja „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“, koji je napaćenom hrvatskom puku u blokiranoj Lašvanskoj dolini, ali i muslimanskom stanovništvu u dijelu Viteza zvanom Mahala i u viteškom naselju Krušćica, te židovskoj zajednici u Zenici, 20. prosinca 1993. godine donio nužnu humanitarnu, sanitarnu i medicinsku pomoć. Hrvatima, u tada potpuno blokiranoj Lašvanskoj dolini, gdje ih je bilo oko 70 tisuća, donio je i nadu i vjeru da nisu sami, da nisu napušteni i zaboravljeni. Jer, govorilo se, ovaj humanitarni konvoj, najveći u Europi poslije Drugog svjetskoga rata, bio je i paradigma svehrvatskog jedinstva, kada je pomoć sunarodnjacima u Lašvanskoj dolini bila u pitanju. Donio je zračak svjetlosti na kraju, do tada za Hrvate potpuno mračnog „lašvanskog tunela“.
Langov je veliki doprinos i u osnivanju Franjevačke bolnice u crkvi sv. Duha u Novoj Biloj, u listopadu 1992. godine, te kasnije u inicijativi i gradnji suvremene Hrvatske bolnice „Dr. fra Mato Nikolić“, također u Novoj Biloj, čiji je pokrovitelj bi prvi predsjednik neovisne i slobodne Hrvatske, dr. Franjo Tuđman.
Doktor Slobodan Lang u predratno, ratno i poratno vrijeme u Lašvanskoj dolini je bio desetine, možda više i od stotinu puta, stekao je brojne prijatelje, bio je rado viđeni gost komu su, uvijek i na svakom mjestu na ovom području „domaćinska“ vrata uvijek bila otvorena. A mnogi njegovi prijatelji znali su reći, kako svaki put, i uvijek iznova, svaki razgovor i druženje s njim, njih obogati ljudskošću, dobrotom, razumijevanje, tolerancijom…
Sve to, io mnogo drugoga dobroga, što je sa sobom nosio i u Lašvansku dolinu „donosio“ dr. Slobodan Lang, je i razlog pokretanja inicijative da se ovaj dobri čovjek proglasi počasnim građaninom Viteza. I na prijedlog hrvatske strane, uz jednoglasnu bošnjačku, 27. travnja 2015., u povodu Dana općine Vitez, dr. Slobodan Lang je proglašen počasnim građaninom Viteza.
Na žalost, već tada bolesni dr. Slobodan Lang nije mogao prisustvovati svečanosti i primiti priznanje koje su mu dodijelili građani Viteza, gesta pozdravljena plebiscitarno i na širem srednjobosanskom području, a Povelju mu je u zagrebačkoj bolnici „Rebro“ 21. svibnja uručio njegov dugogodišnji prijatelj, novinar Zvonimir Čilić.
„Ako Bog da, ako mi zdravstveno stanje dozvoli, eto mene uskoro u Vitezu. Pa ja sam sada vaš, mada sam to i do sada bio“, kazao je tada veliki humanitarac, dobri duh Lašvanske doline, dr. Slobodan Lang.
Na žalost, želje i planovi se nisu ispunile i ostvarili, a zadnji put Lang je boravio u Vitezu 19. siječnja 2015. godine kada je u ovom gradu, pred 500 i više prisutnih Hrvata iz cijele srednje Bosne, predstavljena knjiga „Bijeli put – Pobjeda dobra u ratu“, čiji je autor i urednik upravo dr. Slobodan Lang.
Tu večer, u prepunoj Kongresnoj dvorani Franšiznog centra u Vitezu, Lang je doživio prave ovacije, pa se može reći da je to bila i prilika zahvaliti se dobrom čovjeku Langu za sve što je učinio za žitelje Lašvanske doline.
Zvonimir Čilić l vitez.info