Zovko: “Plenković nema konkurenciju, nitko nije tako artikulirao problem bh. Hrvata u EU”

Što će dominirati na današnjem sastanku, je li povezan sa skorim početkom predsjedanja Hrvatske Europskom unijom?

Jedna od tema vezana je za položaj Hrvata u BiH i kandidaturu BiH za Europsku uniju. Ključno pitanje za stabilnost u Bosni i Hercegovini, koji visoko ističem i u Europskom parlamentu, je izmjena Izbornog zakona i provedba presude Ustavnog suda u slučaju “Ljubić”. Uz ostalo, i to je dovelo BiH u poziciju da dulje od godinu dana nije imala formirano Vijeće ministara. Čitava kriza koja se događala u BiH udaljila ju je od europskog puta. To je onda imalo utjecaja i na povećanje nestabilnosti i nesigurnosti, a što se vidjelo na granicama s RH s eskalacijom migrantske krize. Dolaskom u Mostar šaljemo jasnu poruku mira i stabilnosti, a napose poruku europskog puta koju će slati Republika Hrvatska kao predsjedateljica Europske unije.

Što će biti središnja tema hrvatskog predsjedanja Unijom?

Fokus predsjedanja Hrvatske Europskom unijom i Europskim vijećem je zagrebački summit koji će se održati 20 godina nakon što je na sličnome skupu dana perspektiva Republici Hrvatskoj koja je postala punopravna članica Europske unije prije šest godina. Hrvatska je sada najveći odvjetnik za proširenje na jugoistočnu Europu. Hrvatska želi pružiti tu istu prigodu i pomoć Bosni i Hercegovini. Istodobno HDZ, koji je najviše i pomogao Hrvatima u BiH da ostanu i opstanu na ovim područjima, želi potaknuti rješavanje svih onih problema koje Hrvati u Bosni i Hercegovini pokušavaju prevladati već dugi niz godina. Hrvati u BiH su zbog tih problema polako dovedeni u poziciju naroda u nestajanju. Možda to grubo zvuči, ali taj odlazak Hrvata odvija se već dulji niz godina. Otkako je Hrvatska ušla u EU, budući da Hrvati imaju i hrvatsko državljanstvo, oni su rezignirani svojim osjetljivim položajem te su izabrali put napuštanja, a ne rješavanja njihove teške vanjskopolitičke pozicije. To je krizna situacija gdje vanjskopolitički odbor HDZ-a želi iz prve ruke vidjeti kakvo je stanje, i to u gradu Mostaru, koji toliko godina nije imao ni izbore. To su stvari koje treba rješavati i na najvišim razinama, u samom vrhu Europske unije. Upravo je te tema pokrenuo naš premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković.

Često se iz BiH čuju očekivanja kako će Republika Hrvatska uspjeti izlobirati da se ova zemlja na summitu 7. svibnja nađe u istome položaju kakav imaju Sjeverna Makedonija i Albanija te službeno otvori pregovore s EU-om. Je li to, po vašem mišljenju, realno očekivati?

Ja bih željela da je to tako budući da dolazim iz Bosne i Hercegovine. Ali, istodobno kada je u pitanju pozicija BiH, iskreno, smatram da zemlja ne može naprijed dok se ne riješi pitanje Izbornog zakona i pitanje provedbe presude Ustavnog suda. Znači, ja sam predstavnik Hrvata koji je na neki način i kandidat HDZ-a Bosne i Hercegovine na listi HDZ-a Republike Hrvatske. Moj najveći interes je da se situacija u BiH riješi jer je to pitanje i stabilnosti ove zemlje koji jako volim i preferiram u odnosu na sve druge zemlje koje su aspiranti za ulazak u Europsku uniju. No, bila sam pregovarač za rezoluciju o proširenju i u slučaju Sjeverne Makedonije i Albanije uime Europske pučke stranke jer imam najviše institucionalno poznavanje situacije vezane za čitavu jugoistočnu Europu uime svoje skupine.

Prošlo je deset godine od presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić – Finci” te pune tri od presude Ustavnog suda BiH u slučaju “Ljubić”. Je li moguće zadovoljiti kriterije koje traže te presude?

Apsolutno je sve moguće. Mi smo svjedoci da se u svijetu dobrom voljom i kompromisom donose rješenja kojima se ispunjavaju sve odluke i presude iz Suda u Strasbourgu, ali i domaćih sudova. Pomirenje etničkog i građanskog koncepta je apsolutno moguće uz dobru volju svih triju naroda. Ali, imaju li ti narodi želju naći kompromis kojim bi zadovoljili interes najmanjih skupina, od etničkih do građana, prije svega, pitanje je većinskog naroda. Bila sam svjedok u brojnim zemljama svijeta, gdje sam vršila nadzor izbora, u kojima su se ključna rješenja za konflikte i razvoj zemlje nalazila u rukama većinske skupine. Potrebno je i u BiH da najbrojniji narod pokaže dobru volju za koncesijama, ustupcima.

U BiH imamo pomalo čudnu situaciju da predstavnici većinskog naroda inzistiraju na pravima manjina, a da istodobno podržavaju majorizaciju manje brojnih naroda, ponajprije Hrvata?!

Pitanje nacionalnih manjina je pitanje folklora koje ne nalazi svoje mjesto u raspodjeli vlasti…

Da, ali se ta skupina – Ostali, što su ustvari manjine, nastoji postaviti kao četvrti narod u BiH kako bi se dodatno manipuliralo s predstavljanjem naroda?!

U slučaju BiH ključno je pitanje iskrenosti. Ako toga nema u pristupu rješenjima problema jednog zamrznutog konflikta koji traje od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i ne iskazuju se razumijevanja za interese svih triju naroda, mislim da ćemo još dugo godina gledati ovu zemlju kao područje nestabilnosti, područje konflikta gdje će međunarodna zajednica, nažalost, morati investirati više u stabilizaciju i održavanje mira, nego u razvoj zemlje, što je zabrinjavajuće. Jutros sam slušala vijesti o tome da je prema Eurostatu BiH, uz Albaniju, najsiromašnija zemlja. Uz to, kad se zna da EU stavlja BiH u skupinu s Kosovom, to, nažalost, najbolje govori da je se promatra kao zemlju s neriješenim statusom.

Što je onda rješenje?

Ponavljam, rješenje je iskreni pristup. Ovdje nam treba solomonsko rješenje, a ono je u rukama većinskog naroda koji mora pokazati da stvarno voli ovu zemlju. Tu će se pomoći da i druga dva naroda prihvate tu zemlju na jednak način.

Nakon jednogodišnje krize ustrojena je državna razina vlasti nakon čega su stigle riječi potpora iz međunarodne zajednice. No, može li se time smatrati riješenim i druga otvorena pitanja, prije svega, politička?

Ma ne. Uspostavu Vijeća ministara promatram kao da je netko bolesniku stavio zavoj na otvorenu ranu. Jedino rješenje za stabilnost i razvoj ove zemlje je, zapravo, u provedbi odluka Ustavnog suda. To znači donošenje funkcionalnog Izbornog zakona koju će zemlju dovesti do situacije gdje će biti proporcionalno predstavljani svi njezini narodi i interesi. To automatski znači poštivanje izborne volje svih triju naroda. Osim toga, rješenje je da imamo konačno situaciju gdje će najviša tijela ove zemlje, koja predstavljaju i odraz volje triju naroda, imati legitimnog predstavnika. Tako bismo od vrha do najniže razine imali predstavljenu volju naroda. Sva druga rješenja koja se traže su, po mom mišljenju, neodrživa.

Proteklog vikenda održan je prvi krug predsjedničkih izbora. Jeste li očekivali ovakav rasplet?

Suočili smo se s time da smo zbog umjerene politike desnog centra imali napade s lijevog i s desnog centra. Na taj način podijelilo se biračko tijelo jer je značajan dio birača dao glas upravo za onaj dio koji je na neki način žrtvovan u transformacijskoj politici društva. No, bez obzira na sve, u drugome krugu očekujemo veliku pobjedu jer mislim da tu nemamo apsolutno nikakvu konkurenciju u odnosu na kandidata koji nam je suprotstavljen.

Kako pridobiti one koji su prirodno bili bliski HDZ-u, koji su nešto desnije od ove strane?

Želim istaknuti kako sam se zajedno s kolegama u Europskom parlamentu, što je prije nekoliko dana drugi put osudio i predsjednik Rusije, izborila za osudu sve totalitarne ideologije, od komunističke do fašističke. Rezolucijom je jasno osuđen pakt Molotov – Ribentrop i označen kao jedna od najvećih tragedija ove povijesti. Ja sam bila jedna od koautorica. Europska pučka stranka upravo je bila nositeljica te inicijative.

Neki tvrde da je ovo, praktički, bila i izborna kampanja za pokušaj rušenja Andreja Plenkovića. Jeste vi to tako doživjeli i hoće li gospodin Plenković uspjeti preživjeti?

Ja sam već jednom rekla, u Republici Hrvatskoj se od vremena Tuđmana nije pojavio takav sveobuhvatan lider koji ima tako snažno izraženu želju da pomogne transformaciji zemlje kroz ponovno ujedinjenje države. Jednako tako, najviše je učinio i na vanjskopolitičkom planu za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Od njegova dolaska RH je vratila sve ono što je ukinuto u Bosni i Hercegovini – od dopisništava HRT-a u Bosni i Hercegovini, do ureda Gospodarske komore i izravnih zrakoplovnih letova s Mostarom te otvaranja konzularnih predstavništava u svim mjestima gdje ima Hrvata. Na vanjskopolitičkom planu nitko nije tako vjerodostojno artikulirao problem Hrvata u BiH i hrvatsko pitanje i rekla bih da nema nikakve konkurencije.