Zašto je Modrićeva Zlatna lopta još uvijek trn u oku nekih novinara i analitičara, čak šest godina nakon njegovog povijesnog uspjeha? Upravo na panelu španjolskih novinara i analitičara, Luka Modrić ponovno je bio u središtu rasprave, i to ne zbog nove nagrade, već zbog stare. Fernando Kallás i Gonzalo Miró, između ostalih, jasno su izrazili svoje stavove – neki bi rekli pristrane, a drugi bi ih nazvali sirovom emocijom ljubitelja nogometa.
Gonzalo Miró otvoreno je ustvrdio da je Modrićeva Zlatna lopta 2018. godine bila „oružana pljačka”. Oštre riječi, čak i za medijski panel, ali ovakve izjave, iako ekstremne, služe da pokažemo dublji problem – subjektivnost novinara kada je Real Madrid u pitanju. Svima je jasno da kada navijač emocijama sudi, priča prestaje biti objektivna. Modrić je 2018. briljirao, ne samo s Realom u Ligi prvaka, već je kao kapetan poveo hrvatsku reprezentaciju do drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu – rezultat kakav se do tada nije mogao ni zamisliti.
Međutim, čak i danas postoje oni koji smatraju da bi nagrada trebala biti dodijeljena isključivo na osnovi klupskih dostignuća, gdje, kako kažu, Griezmann i Ronaldo „kradu” dio Modrićevih zasluga. No, ono što kritičari poput Miróa zaboravljaju jest važnost konteksta i utjecaja igrača na cijeli sport. Modrić nije bio samo igrač koji pogađa golove ili asistira. On je bio vođa koji je svojim znanjem, radom, vizijom i razumijevanjem igre preobrazio čitavu ekipu – i na razini kluba i na razini reprezentacije.
Rosety i Del Campo, s druge strane, tvrde da je posljednja Zlatna lopta za Rodría rezultat „anti-Madrid kampanje”. Ako bismo ih slušali, čitava nogometna scena urotila se protiv Real Madrida i Viniciusa, te tako favorizirala Rodría. Ova teorija zavjere ima začinjene note španjolske medijske kulise – Real Madrid kao simbol plemićkog sporta i njegova vječita žrtva kada nagrada ode nekome izvan tih krugova.
Realno gledajući, nagrade poput Zlatne lopte nikad nisu bile oslobođene kontroverzi. Svi oni koji pomno prate nogomet znaju da žiriji, analitičari i navijači ponekad preferiraju spektakl nad suptilnošću, zvijezdu koja postiže golove nad veznjakom koji usklađuje cijelu ekipu. Upravo zato su mnogi skeptični prema dodjeli Zlatne lopte – premda se glasa demokratski, uvijek postoji komponenta popularnosti, osobnih simpatija i trenutnog konteksta.
Što se tiče Rodría, njegovo osvajanje Zlatne lopte 2024. godine dolazi kao nagrada za konstantnost, kako na klupskoj, tako i na reprezentativnoj razini. Vinicius, Bellingham, pa i drugi u konkurenciji imali su svojih trenutaka, no Rodrí je izbalansirao sve aspekte igre – od klupske dominacije s Manchester Cityjem do ključne uloge u španjolskoj reprezentaciji.
Ali da se vratimo na ono glavno – teško je poreći da je Modrić bio pravo otjelovljenje pravog igrača i vođe 2018. godine. Je li njegova Zlatna lopta „oružana pljačka”? Možda za one koji nisu čitali igru između redova, za one koji nisu gledali što Modrić donosi ekipi izvan samih golova i asistencija. Jednostavno, neka nogometna dostignuća ne mogu se mjeriti statistikom – a to je lekcija koju će neki kritičari tek morati naučiti.
wpDiscuz
