Ivan Dodig (34) najuspješniji je hrvatski tenisač – osvojio je četiri titule na grand slam turnirima! Tijekom karijere često su ga – barem u pojedinačnoj konkurenciji – osporavali i podcjenjivali, no on je na kraju pronašao svoju tenisku sreću u igri parova i dokazao svima da je među najboljima na svijetu. A malo je nedostajalo da 2009. odustane od tenisa
Međugorje je vidjelo mnoga čuda, počevši od Gospina ukazanja, pa sve do činjenice da su u malom hercegovačkom mjestu stasala dva trofejna tenisača. Danas se može pohvaliti time kako su glavni lik ove naše priče Ivan Dodig te njegov prijatelj i kum Marin Čilić podarili rodnoj grudi čak pet naslova pobjednika Grand Slam turnira.
A životna priča Ivana Dodiga (34), koji danas slobodno može kazati kako je iza njega više nego uspješna teniska karijera, mogla je krenuti potpuno drugačijim putem.
S osam godina počeo je trenirati tenis – njegov stric Željko napravio je teniski teren u Međugorju te je bilo logično da počne ‘udarati’.
Prošao je sve i svašta, iskusio kako je to spavati na kolodvorima, u automobilu…
‘Nisam imao izbora, ha, ha. Kao mali našao sam neki reket i počeo udarati. I tako je krenulo…’, prisjetio se svojih početaka Ivan Dodig. I bio je sjajan, jedan od najnadarenijih tenisača BiH u svojim godinama.
Ali iz tamošnjeg saveza jednostavno nije bilo sluha ni novca. Obitelj je tih godina pomagala koliko je mogla, ali zbog neimaštine Ivan je nastupao samo na turnirima do kojih je mogao stići automobilom ili vlakom. Prošao je sve i svašta, iskusio kako je to spavati na kolodvorima, u automobilu… Za nešto bolje ili luksuznije tih godina novca jednostavno nije bilo. Obitelj je jedva spajala kraj s krajem, a Ivan Dodig je zbog neimaštine morao propustiti dvije godine juniorskog tenisa…
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
‘Nije bilo novca, igrao sam sitno samo u susjednim državama, dalje nisam mogao putovati. Troškovi su bili previsoki. Nikakvu logistiku nisam imao, nikakvu podršku struktura. Nije to uvijek lako, gledaš oko sebe i vidiš igrače kojima su u pratnji trener, kondicijski trener, fizioterapeut, maser, psiholog. Na njemu je samo da igra, sve drugo oko njega savršeno je posloženo. Što se mene tiče, slobodno mogu reći – da mi nije bilo obitelji, ni mene danas ovdje ne bi bilo. Uvijek su me bezuvjetno podržavali, a do kraja života zahvalan ću biti i Juraju Ivankoviću. On je jedan od rijetkih izvan kruga rodbine koji je bio uz mene kad sam najviše trebao pomoć, kad je bilo najteže, kad nisam imao ni za sendvič, bezuvjetno mi je pomogao…’, priznao je danas četverostruki osvajač Grand Slam turnira i nastavio:
‘Tijekom godina bilo je stvarno svega, razmišljao sam i odustajanju od tenisa, ali vratio bih se kući i dva dana poslije ponovno se prihvatio reketa. Volim to što radim, ljubav prema tenisu uvijek mu gurala naprijed. Bilo je teških trenutaka i nije ih bilo malo, ali i bez novca i pritisnut drugim poteškoćama, uvijek me vukla ljubav prema tenisu. Imao sam svojih sumnji, ali u konačnici uvijek sam se nadao da će mi se jednom otvoriti, da ću doći do svojih pet minuta.’
S 19 godina odlučio je krenuti u profesionalne vode te je 2004. godine započela sportska i životna priča koja bi se vrlo lako jednog dana mogla pretočiti u filmski scenarij. Priča koja doslovno ide od samog dna pa preko trnja do zvijezda. I do današnjih dana, u kojima se Ivan Dodig može pohvaliti time kako u svojoj kolekciji ima čak četiri trofeja osvajača Grand Slam turnira – tri puta osvajao je Roland Garros, prvo 2015. godine u paru s Brazilcem Marcelom Melom, a potom i u mješovitim parovima 2018. i 2019. godine, da bi prije tjedan dana osvojio Wimbledon. Posljednja tri Grand Slama osvojio je u paru s Tajvankom Latishom Chan. I gotovo je sigurno da na tome neće stati…
Da bi doživio igračku i životu katarzu, prvo je doslovno morao napraviti krš i lom.
No da bi stigao do svega toga Ivan Dodig je morao proživjeti puno padova, ali svaki put spremno je ustao i vraćao sve jači. Igrao je na početku mahom turnire ITF Futures i Challenger, pomalo skupljao bodove i uspinjao se na ATP-jevoj ljestvici. Do 22. godine života igrao je pod zastavom BiH, tih godina bio je prvak BiH, osvojio je više od 200 medalja, ali od 2009. godine odlučio je nastupati za Hrvatsku.
Na ATP Touru debitirao je u veljači 2008. godine na turniru u Marseilleu. Prošao je tri kola kvalifikacija, a onda ga je na samom startu dočekao nitko drugi do Novak Đoković! Bilo je lakih 6:1, 6:4. Za Đokovića, naravno…
‘U početku karijere nije mi bilo važno koja je zastava pokraj mojeg imena. No uvijek mi je bila želja igrati za Hrvatsku i to sam realizirao 2009. godine’, prisjetio se Dodig, kojemu je ta godina doslovno bila prijelomna.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Thank you for all your unconditional love and support #parents #mom #dad #bestparentsever
Da bi doživio igračku i životu katarzu, prvo je doslovno morao napraviti krš i lom. Učinio je to na ATP-jevom turniru u danskom Koldingu. Do finala je tada stigao uz puno muke, u svakom se meču svađao sa sucima, publikom, protivnicima. U finalu je igrao protiv engleskog tenisača Alexa Bogdanovica, a nakon što je dobio drugi set Dodig je krenuo prema svlačionici, na pauzu. Na putu prema tunelu nešto je dobacio jednoj od linijskih sutkinja, a ona je to prijavila glavnom sucu.
Nakon svega glavni sudac opomenuo ga je zbog toga, a potom su reagirali supervizori turnira te odlučili da će ga – diskvalificirati. I tu je Dodig ‘pukao’. Na proglašenju pobjednika nije mogao izdržati te je svoj pehar za drugo mjesto na turniru bacio o zid i demonstrativno izašao iz dvorane!
‘Danas mi je krivo zbog toga. Ali da nisam razbio taj trofej, danas ne bih bio tu gdje jesam. Morao sam izbaciti sve frustracije iz sebe, svašta mi se motalo glavom, razmišljao sam i o prekidu karijere’, priznao je svojedobno Dodig prisjetivši se tog nemilog događaja. Tada je drugi put u karijeri razmišljao o povlačenju iz tenisa… Srećom, toliko je tvrdoglav i odlučan te je ipak nastavio karijeru.
Otkrio je Ivan Dodig i do kada se misli profesionalno baviti tenisom.
‘Teško je reći do kada traje karijera profesionalnog tenisača. Svi smo različiti i svatko ima svoj stil igranja. Najbolji primjer je Ivo Karlović jer je u vrhunskoj formi u 40. godini, a s druge strane, Mario Ančić morao je prekinuti karijeru u 26. godini zbog zdravstvenih razloga. Jako je teško reći kad je za što pravo vrijeme, ali važno je slušati svoje tijelo. Nakon karijere sigurno ću ostati u sportu, vjerojatno u tenisu’, zaključio je Ivan Dodig, a ove godine slavi 15 godina profesionalne karijere.
Prošao je težak put, od samog dna do vrha, dva puta ozbiljno je razmišljao o povlačenju iz tenisa, no kad bi danas podvukao crtu, imao bi se čime pohvaliti – osvojio je ukupno 17 turnira, od toga samo jedan u pojedinačnoj konkurenciji, ostale u parovima, a među njima i četiri Grand Slama. Samo od turnirskih nagrada zaradio je gotovo sedam milijuna dolara, a iz Wimbledona se vratio bogatiji za 55 tisuća dolara (nagrada za pobjedu u mješovitim parovima iznosi 110 tisuća dolara i dijeli ju s Chan). Kako su krenuli, Dodig i Chan sigurno će već ove godine napasti US Open, a onda je u siječnju na redu Australian Open. Nikoga ne bi trebalo iznenaditi ako povežu Grand Slam u 2020. godini jer u mješovitim parovima – ako ostanu zdravi – nemaju dostojne konkurencije! /tportal.hr/
wpDiscuz