Ljeti jedu sirovo voće i povrće, a tijekom zime konzumiraju suhe marelice, proklijale žitarice i ovčji sir.Postoji razdoblje kada Hunza ništa ne jedu, a on je poznat kao “gladno proljeće”.
Naziv je dobio po tome što je voće tada još nezrelo i tada piju isključivo sok od suhe marelice. Perod traje od dva do četiri mjeseca, au njihovoj povijesti se strogo poštuje kao vrlo uzdignut kult.
Proteine unose u najmanjim količinama, a dnevno unesu u prosjeku 1.933 kalorije, od kojih je 50 g proteina, 36 g masti i 365 g ugljikohidrata. Iz iskustva mnogih stranaca pridošlica, koji su se preselili u dolinu rijeke Hunze, zaključili su da je glavni faktor dugovječnog života zdrava prehrana.
Škotski liječnik Mek Herison je, po povratku u Englesku, izveo eksperiment na velikom broju životinja. Jedna skupina se hranila normalnom hranom londonske radničke obitelji, koja je podrazumijevala bijeli kruh, haringe, rafinirani šećer, konzerviranu hranu i kuhano povrće. Kao rezultat takve prehrane, kod životinja su se pojavile različite ljudske bolesti. Druga skupina životinja se hranila hranom Hunza i ostala je savršeno zdrava.
Jedan kineski magazin je 1984. godine opisao vrlo interesantan događaj. Jedan od Hunza, po imenu Said Adbul Mobuda, zbunio je sve radnike emigracione službe na londonskom aerodromu “Heathrow”, kada je pokazao svoju putovnicu. On je bio rođen 1832. godine i imao je 160 godina.Smatrao se štićenikom u zemlji Hunza, a pamtio je događaje još iz 1850. godine.
“Knjiga Hunza – ljudi koji ne znaju za bolest”, autora R. Birčer, ističe osnovne karakteristike njihove prehrane, tvrdeći da su one ključne za zdrav život: Vegetarijanski vid prehrane – velika količina sirovih namirnica; u prehrani dominiraju voće i povrće, prirodni proizvodi, bez ikakve dodane kemije, namirnice koje se spremaju tako što se čuvaju svi njeni biološki vrijedni materijali, alkohol i slatkiši su na popisu namirnica koje rijetko kad unose, poštuju redovan razdoblje gladovanja.
Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu, obilježenog u kolovozu 1977. godine, stručnjaci su objavili kako “po podacima geokancerologije (znanost za istraživanje raka u različitim regijama svijeta), potpuno odsustvo raka javlja se samo kod naroda Hunza”.
Za njih je proći 100 do 200 kilometara dnevno, isto što i za nas prošetati oko kuće. Hunza pentranje uz strmu planinu je čas posla, a silaze veseli i energični.
Također, njihova konstantno nasmijana lica i dobro raspoloženje također doprinose njhovom boljem mentalnom i fizičkom zdravlju.
wpDiscuz