Osam zemalja koje su dio Zapadnoafričke ekonomske i monetarne unije su preko njihovog glasnogovornika, predsjednika Benina Patricea Talona, izrazilo je želju da u sljedećih nekoliko godina napuste monetarni sustav CFA franka, koji je trenutno vezan za Središnju banku Francuske i smatra se kolonijalnom valutom kojom Pariz ubire nezasluženu proviziju.
Ovaj sustav, iako je mogao jamčiti određenu stabilnost afričkoj ekonomiji, stvorio je pretjerana ograničenja državama koje su njegov dio i rezultirao je diktatom Pariza u ekonomske izbore crnog kontinenta. Unatoč činjenici da ni datum ni način promjene valute još uvijek nisu definirani, zidovi Središnje banke Francuske su se počeli tresti.
Neće biti rijetki oni koji će tvrditi da ova inicijativa ne dolazi slučajno nakon velikog summita Rusija-Afrika, nedavno održanom u Sočiju, na kojem je, uz brojne afričke lidere, sudjelovao i predsjednik Benina Patrice Talon. No, kako za ovu tvrdnju još nema nikakvih dokaza, ostat ćemo pri tvrdnji da postoji mogućnost da su s afričke vođe i Talon o ovome razgovarali s Vladimirom Putinom, koji nikada nije krio da monetarni sustav CFA franka vidi kao alat neokolonijalizma.
Za francusko gospodarstvo se rizik da bivše kolonije zahtijevaju vraćanje svojih rezervi u zamjenu za tekuću valutu nikako ne može podcijeniti. Običan zahtjev pojedine zemlje, poput Obale Slonovače, za vlastitim rezervama značio bi za Emmanuela Macrona da mora pronaći veću količinu resursa od bilo kojeg trenutnog manevra. Osim toga, ovdje govorimo samo o jednoj zemlji, dok monetarni sustav CFA franka iz Pariza upravlja rezervama iz još 13 zemalja „crnog kontinenta“.
Bez jake valute u Africi i bez niza snažnih trgovinskih sporazuma poput britanskog Commonwealtha, Francuska bi se našla u situaciji da ne može vladati resursima u inozemstvu i nesposobna upravljati teškim situacijama.
U stvari, budući da se u bilo kojem trenutku, kao jamac konverzije, može mijenjati devizni omjer, Francuska je trenutno u mogućnosti da ojača svoj utjecaj u Africi sa stvarnim psihološkim i monetarnim pritiskom. Ako Pariz odluči da udvostruči broj CFA franaka potrebnih za promjenu neokolonijalne valute u eure, istog trenutka bi prepolovio kupovnu moć u 14 afričkih zemalja.
To bi bilo apsolutno pogrešno, stoga nikada nije ni učinjeno, ali ako francuski interesi budu dovedeni u pitanje, ovaj scenarij je itekako moguć.
U tom smislu, zemlje koje su u okovima kolonijalnog franka kao jedinu opciju imaju jamstva Rusije i Kine. Od Moskve vojna, a od Pekinga ekonomska.
Nacionalne valute ili jedinstvena središnja afrička valuta?
Iako se odnosi između država srednje Afrike posljednjih godina uglavnom poboljšavaju, također zbog zajedničkih ratova protiv terorizma i gladi, mogućnosti međunarodne suradnje na monetarnoj politici nije obećavajuća.
S tog gledišta, na kartu monetarne neovisnosti treba igrati u pravo vrijeme, posebno kako bi se izbjegla galopirajuća inflacija, kao ona koja je pogodila afričke zemlje koje se ne pridržavaju CFA franka, a Zimbabve i Gvineja su ogledni primjeri.
Ipak, riječi koje je predsjednik Benina koristio govoreći o mogućnosti odvajanja od CFA franka bile su vrlo jasne: „Ne mogu vam dati datum, ali je psihički to već naša odredišna točka.“
Ukratko, čelnici afričkih država su se složili da njihove politike gospodarske ekspanzije nisu moguće sve dok Francuska kuje novac za njih, zbog čega su pod psihološkom dominacijom volje Pariza.
Ako afričke zemlje budu u stanju bolje upravljati situacijom i budu dobro igrale svoje karte, one će zaista uspjeti uplašiti Pariz. Ali scenarij s kojim se suočava crni kontinent uopće nije lagan, jer se pretjeranim uznemiravanjem Središnje banke Francuske riskira odmazda Pariza na vrijednost tečaja.
S druge strane, zadržavanje statusa quo vodi u daljnje slabljenje afričkih država, koje su s ovim okovima nesposobne da napreduju ekonomski, financijski i socijalno, a to afričke vođe jako dobro znaju, jer žive s tim još od sporazuma Bretton Woods.
Hoće li afričke države biti uspješne ili neuspješne, to će u najvećoj mjeri ovisiti o tome hoće li uspjeti stvoriti paralelnu mrežu koja će se moću suprotstaviti CFA franku. Trenutno znamo samo za jasnu namjeru dokidanja ovog nepravednog sustava, a sve ostalo su nepoznanice. Rizik od mogućeg neuspjeha je velik i ključne odluke moraju biti preispitane nekoliko puta. Naravno, zemlje takozvanog prostora „Françafrique“ ovdje trebaju i jakog saveznika, možda i dva. Nijedna od zemalja EU to nije, a nisu ni SAD ili moćne islamske zemlje, poput Saudijske Arabije. Stoga, pri odabiru saveznika u ovom rizičnom poslu, izbor je prilično jasan.
wpDiscuz