Draga moja Sabinice,
Upeko zvizdan, a ja se izvrkaćio u nakvom hotelu bez tvog fildžana na tufnice i dekoltea ti zamamnog. Sjećaš se, prićo sam ti da ima ona frtutma s konjima vamo bogu iza tregera u Zagori.
Ma ja, tamo đe su ono vazda seljačine Stipi zviždale. E moram ti reći šećeru, da je to garant do čoeka, jer uferćio sam da ovdje i nije tako loše, kao što nam prodaje šupljake onaj fašistički mangup u crnom, što mlatara mačem ko da je ispo iz Matrixa i pjeva nebuloze za lako zapaljive primitivce.
Zlaji tačno ne bi pravo što sam riješio ići, viko na mene ko da sam mu pogrešne cigare kupio, opet me zvao hoštaplerom hrvatskim, izjebo mi sva slova u domovinici, pito jel znam šta se dole slavi, da je to talašika prava, a znaš mene bona, ja skroz na vi s tom povijesti i budalašćinama, meni drago što me raja gotivi vamo, još da se sekiram šta se slavi, nisam ovu lijepu glavu na cesti našo.
Ali haj guglišem ja sinoć na recepciji malo tu halku da nisam skroz dibidus na fešti, malo guglišem, malo kidišem na sisatu recepcionarku, ha ja, šta ću kad sam ti neodoljiv.
Piše da je 700 hrvatskih heroja, nekad ima ihihi godina, uspjelo zaustaviti vojsku od 60 hiljada turskih vojnika. Tu ti ja momentalno puko od smijeha. Ja smiješna naroda, od stoljeća sedmog se vole kofrčiti, ćuj sedam stotina njiha reklo sikter broju od 60 hiljada Turaka.
Ja ublehaša mati moja, prića haman za Spielberga. Odmah sam ti Zlaji naštanco sms – Ćuj Slatki, ne beri brigu, Želja će dihat za svih njih 60 hiljada srcem cijelim bosanskim. Stavio sam i smajlija što se belji i još mu u ps. dodao : Baš si papak, a moglo nam je biti plaho dobro da si po’šo, ja vojvoda, ti moj momak…
Odoh ići lutko moja, već tuknem u ovom odijelu kako je ćevru, a metnulo me da sjedim kraj one bijeloglave, kusaste Kosorke, valjda da im kadar uljepšam, snimaj der me na onu kazetu di piše Ćelina dženaza. Ma ne sekiraj se bona, neće jaran zamjeriti.
Čuvaj nam Bosnu, prespi mi dolmu u manju šerpu i ostavi vanjsko svjetlo.
Voli te tvoj hairli šejtan,
Želja
(oldskul)
wpDiscuz