NATO summit u Vilniusu završio je tako da ga je glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg na završnom obraćanju medijima nazvao povijesnim. Zaista, za neke je bio takav, a za neke teško razočaranje. Navodno jako složan savez nije se uspio dogovoriti tko će biti novi glavni tajnik pa će Stoltenberg odraditi još jedan izvanredni mandat od godinu dana. Dok članice ne postanu još složnije te se uspiju dogovoriti o nasljedniku.
Za jedinu zaista važnu vijest pobrinuo se turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan koji je u sultanskom stilu objavio kako se smilovao i dozvolio da se Švedska pripusti u Savez.
Doduše, Erdoğan je zadovoljstvo Šveđana značajno pokvario izjavom da prijedlog zakona o ratifikaciji pristupanja Švedske NATO-u neće proslijediti parlamentu do jeseni, kad bi on ponovo trebao početi s radom nakon ljetne stanke. I dometnuo da od Švedske očekuje da će do tada napraviti plan provedbe protuterorističkih zakona prije nego što turski parlament pokrene proceduru ratifikacije. Tek da se zna čija je zadnja.
Zelenskog je ljuta realnost lupila u glavu
I dok se Šveđani imaju čemu radovati, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski baš i ne. Zapravo može biti samo jako nezadovoljan jer ga je ljuta realnost konačno „lupila u glavu”. Od pozivnice za učlanjenje u NATO nema ništa, niti će biti sve dok Ukrajina vlastitim snagama ne pobijedi Ruse.
Najviše što je Zelenski dobio je nekakvo Vijeće NATO – Ukrajina. Vijeće za što? Kažu s ciljem podizanja odnosa između NATO-a i Ukrajine na višu razinu. Koju višu razinu? Pa i do sada su Zelenski i društvo imali otvorena vrata svih čelnika Zapada (dobro ne baš svih, recimo velike većine). I konstantno postavljali nove zahtjeve. Jedino još nisu zatražili taktičko nuklearno oružje. No kako su krenuli…
Na kraju su debelo pretjerali. Pa je ministar obrane Velike Britanije Ben Wallace na Sky Newsu prvi javno rekao ono što svi misle: “Velika Britanija nije Amazonova dostavna služba za oružje Ukrajini, a za Kijev bi možda bilo mudro da svojim saveznicima pokaže zahvalnost.”
Tako kako se Ukrajinci odnose prema Britancima, odnose se prema svima koji su im spremni dati pomoć. I silno se naljute ako im se kaže da ne može. Zbog toga je Wallace izjavio da je njegov savjet Ukrajincima da imaju na umu kako trebaju uvjeriti neke sumnjičave političare u Washingtonu i drugim glavnim gradovima Zapada da su deseci milijardi funti koje troše na vojnu pomoć njihovoj zemlji za rat s Rusijom vrijedni toga.
Drugim riječima, nakon što su dobili oružje, vojnu opremu i streljivo vrijednu više od 70 milijardi dolara, ukrajinska vojska u toliko najavljivanoj proljetno/ljetnoj ofenzivi nije napravila ništa. Na veliko razočaranje Zapada.
Zapad na rat gleda kao na privremeni problem koji će nakon godine, dvije nestati
Činjenica je da velika većina europskih čelnika gleda na rat u Ukrajini kao na privremeni problem koji će nakon godine, najviše dvije nestati, da će se stanje riješiti ovako ili onako (tj. pregovorima najvjerojatnije na štetu Ukrajine) te da će Ukrajina postati svojevrsna tampon-zona između Rusije i Europe.
Za obranu istočnih članica NATO, koje imaju peh da graniče s Rusijom, osigurat će se snage visoke pripravnosti povećane s dosadašnjih vrlo skromnih 40 tisuća na 300 tisuća. Istovremeno će se nastaviti s isporukama vojne pomoći Kijevu, ali u znatno smanjenom obimu. Tek toliko da se Rusija odvrati od budućih planova ponovnog pokušaja okupiranja cijele Ukrajine.
Iako najizvjesniji, to je scenarij koji predsjednik Zelenski odlučno odbija. On bi se borio za svaku stopu Ukrajine iako ukrajinska vojska baš ne pokazuje sposobnosti za to. Sve veće količine oružja koje Zapad šalje Ukrajini za sada nisu rezultirale pozitivnim pomacima.
Jedan od europskih čelnika koji se odvažio progovoriti o toj temi je češki predsjednik Petr Pavel. Dotični gospodin, prije nego što se počeo baviti politikom, bio je načelnik glavnog stožera češke vojske. Pa bi se moglo zaključiti da se ponešto razumije u vojsku. E pa Pavel je ukrajinskim prijateljima, u intervjuu danom Sky Newsu, poručio kako ukrajinske snage imaju mogućnost ove godine vratiti veći dio teritorija od Rusije.
On smatra da će s protekom vremena, zbog gubitaka i zamora boraca, biti sve teže provoditi operacije, a saveznici će se postupno “umoriti od rata”. Te da saveznicima ponestaju mogućnosti za pomoć. Što znači da Ukrajinci više neće moći prikupiti nove snage za još jednu ofenzivu ako ova ne uspije. Bivši general Pavel uopće ne vjeruje da bi Ukrajinci mogli pobijediti Ruse te zaključuje da će se sve na kraju riješiti pregovorima.
Zanimljivo je da su urednici Sky Newsa odlučili tekst urediti fotografijom na kojoj ukrajinski vojnici srpskim raketama pune hrvatski višecijevni lanser kojeg su ukrajinski mediji označili kao Madlerd RAK-SA-12 MRL.
Nisu svi sretni preokupiranošću NATO-a Ukrajinom
Nisu svi sretni preokupiranošću NATO-a Ukrajinom. Tako bivši zapovjednik kopnene vojske Sjedinjenih Država u Europi, umirovljeni general pukovnik Ben Hodges, u komentaru za The Telegraph između ostalog kaže da mnoge članice NATO-a (prije svega europske) još uvijek nisu spremne povećati izdvajanja za obranu.
Hodges procjenjuje da osim američke sve ostale oružane snage članica nemaju snagu za stvarnu obranu svojih država, što je posljedica desetljeća zanemarivanja i smanjenja ulaganja. Te da se ruska agresija u Ukrajini iskoristi kao poticaj za povećanje ulaganja. Stoga je Hodges na kraju svoj komentara napisao: Sat otkucava, a vrijeme ne ide u prilog transatlantskom Savezu.
wpDiscuz