Published On: Sri, kol 1st, 2012

ZBOG STATUTA KOJI JE UPRAVO OHR NAMETNUO: OHR planira novčano kazniti HDZBiH i SDA

 Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR) neće intervenirati i nametnuti odluku o izmjeni Statuta Mostara, ali je jasno upozorio stranke koje su na vlasti u Gradu Mostaru, ali i u Hercegovačko-neretvanskoj županiji da već prvi dan nakon lokalnih izbora mogu očekivati drastične kazne.

Jedan visoki međunarodni dužnosnik koji je želio ostati anoniman kazao je za Dnevni list kako su neke članice Vijeća za provedbu mira (PIC) istodobno predložile i drastične kazne za političke stranke i članove oba doma državnog Parlamenta zbog neprovedbe odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić – Finci”, odnosno nemogućnosti dogovora o promjeni Ustava BiH, koji dvije ključne stranke u Mostaru – HDZ i SDA – žele u paketu rješavati s mostarskim pitanjem.

– Ipak, moram kazati kako, za razliku od kažnjavanja na lokalnoj razini, zasad nitko još nije spreman na još jedan ovakav, mogu slobodno reći, politički potez na državnoj razini, navodi izvor mostarskog lista.

Dužnosnici “međunarodne zajednice” u BiH, prije svega, smatraju kako će građani sami na izborima kazniti dvije političke stranke koje koče procese u gradu na Neretvi.

Sudeći po reakcijama i komentarima, Mostarci, ali i međunarodna zajednica vjeruju kako je ovaj grad talac HDZ-a BiH i SDA koji upravljaju već dva desetljeća ovim gradom i koji su zbog postojanja de facto dvostruke administracije ostvarili veliku korist. No, to je tek početak raspleta ovog problema.

– Nakon listopadskih izbora, za koje su svi sigurni da se neće održati u Mostaru, osim ako se u zadnji trenutak ne dogodi neko “čudo”, Mostar će se ubrzo suočiti s proračunskom krizom. Grad neće imati vlast, a sadašnji vijećnici neće moći donijeti proračun za fiskalnu 2013. godinu, što će značiti udar na gradske institucije i javne službe. Zbog nepostojanja proračuna sve u Mostaru će doslovce stati, upozorava sugovornik iz međunarodne zajednice koji je izravno uključen u ovaj proces.

On ocjenjuje kako će to prisiliti, prije svega, HDZ BiH i SDA da postignu dogovor, a na izborima koji bi se naknadno održali građani Mostara će, nadaju se u međunarodnoj zajednici, znati itekako kazniti ove dvije, ali i ostale stranke koje su trenutačno nespremne za dogovor.

Financijska kazna, koju zbog protudaytonskog djelovanja predviđa OHR, uslijedit će upravo u tom trenutku, iako je ovakva mogućnost otvorena i za predizborno vrijeme, a namjera je srezati i sredstva koja stranke predviđaju za kampanju koja se ionako godinama svodi na nacionalističku retoriku.

Ovaj visoki dužnosnik podsjeća na “konstantnu nesposobnost” HDZ-a i SDA da se dogovore o problemima ključnim za funkcioniranje i Grada Mostara i HNŽ-a. Navodi i primjer iz 2003. kada se dvije stranke nisu mogle dogovoriti tko će imenovati kandidata za mjesto srpskog ministra u Vladi HNŽ-a. To je tada bio glavni razlog zbog kojeg se Vlada HNŽ-a nije mogla formirati sve do lipnja 2003.

Budući da su se SDA i HDZ ranije dogovorili da će svaka stranka imati po četiri ministarstva, od ključne je važnosti postalo pitanje čiju će stranu držati srpski ministar, odnosno tko će ga odabrati. Tada je OHR intervenirao, novčano kaznio svaku političku stranku s 50.000 maraka te srezao za više od 50 posto primanja ministara koji su dugo vremena bili vršitelji dužnosti. Vlada HNŽ-a formirana je odmah idući dan. Sličan scenarij spreman je i sad.

HDZ BiH i SDA kao ključne, ali i ostale stranke koje su uključene u razgovore složne su samo oko činjenice kako dogovora nema i uputile su poziv OHR-u da se uključi i problem. Statut je, podsjetimo, u siječnju 2004. dekretom nametnuo tadašnji šef OHR-a Paddy Ashdown ukidajući šest općina, formirajući šest izbornih jedinica, a u lipnju prošle godine Ustavni sud ga je ocijenio neustavnim i naredio reformu i Statuta i Izbornog zakona BiH u roku od šest mjeseci, koji je naravno probijen.

Središnje izborno ovjerenstvo zbog tog je odgodilo održavanje izbora u Mostaru sve dok se HDZ BiH i SDA ne dogovore oko (dis)proporcionalnog predstavljanja. Promjenama se protive bošnjački političari koji smatraju kako će biti nadglasani jer je, po nekim statistikama, Hrvata za oko 12.000 više nego Bošnjaka.

Iako u drugim gradovima, a hrvatske stranke, prije svega, upiru prstom u višeetničke gradove u središnjoj Bosni, vrijedi pravilo “jedan čovjek – jedan glas” uz izravan izbor gradonačelnika, s nešto drukčijim izborom u Sarajevu.

Međunarodna zajednica preferira tek jedno rješenje – da se i u Mostaru gradonačelnik bira izravno, što bi animiralo birače izići na izbore u većem broju nego ranijih godina, ali i da stranke zaista ponude kandidata koji ima neki ugled u lokalnoj zajednici, pa i među Hrvatima, Bošnjacima, Srbima i ostalima koji žive u ovom gradu.

– Što se tiče međunarodne zajednice, odnosno OHR-a, najvjerojatniji scenarij za Mostar je da grad neće imati vlast nakon što u studenom isteknu mandati gradonačelniku i vijećnicima. Budući da su lokalne vlasti pokazale kako ne mogu postići sporazum, OHR nije imao izbor nego se uključiti. Da smo jasni, mi smo uvijek spremni pomoći, ali ne želimo više davati izgovor lokalnim političarima na bilo kojoj razini. Ključno je da je rješenje domaće, kazao je za Dnevni list jedan dužnosnik OHR-a koji je želio ostati anoniman.

On ističe kako će ta “pomoć” uključiti kako pravne savjete, tako i, najvjerojatnije, financijske kazne strankama i dužnosnicima kako u Gradu Mostaru, tako i ovoj županiji “koja će biti možda i veća od one iz 2003.”.

– Budući da je postizanje kompromisa očigledno nemoguće, jer nijedna od stranaka ne želi izgubiti svoje etnonacionalističke glasače, međunarodna intervencija je ostala jedina moguća opcija. No, nitko u ovoj državi, ali ni u krugu međunarodne zajednice, ne želi odluku koju bi nametnula međunarodna zajednica, kaže ovaj dužnosnik OHR-a i naglašava kako je političarima, umjesto da motiv bude dobrobit građana, uvijek na prvome mjestu motiv podjela pozicija i financije.

Pri tome OHR radi na rezervnom, prijelaznom rješenju kojim bi u gradu bez vlasti i proračuna omogućio kakvo-takvo funkcioniranje institucija i javnih službi.