Politički sraz lidera dvije najmoćnije stranke u Hrvata, Dragana Čovića i Martina Raguža, ali i dvije koncepcije hrvatskog zajedništva, koji se trebao dogoditi danas na sjednici Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora odgođen je do daljnjeg.
Naime, iz dobro obaviještenih izvora Dnevni list doznaje kako je sjednica odgođena bez nekog posebnog obrazloženja, barem službenog, ali je zato i više nego indikativno da se sve stopira samo dan nakon što je “devedesetka” najavila samostalan nastup u svim pitanjima osim onih koji se tiču nacionalnih interesa.
Očito je da su kadrovi HDZ-a BiH iznenađeni nešto oštrijom reakcijom HDZ-a 1990., čije je vodstvo krizu u Hercegbosanskoj županiji i kršenje sporazuma dvaju HDZ-ova, odlučilo dići na višu razinu uz najavu kako će sve to imati posljedice u ostalim županijama u kojima dvije stranke surađuju, kao i na ukupan odnos, ali i sadašnji ulogu HNS-a.
Iako nitko za sada ne najavljuje izlazak iz HNS-a, jasno je da HDZ 1990. ima namjeru preispitati način na koji on funkcionira, jer se pokazalo, tvrde izvori Dnevnog lista, da sva priča oko zajedništva kroz neki svehrvatski blok na nižim razinama jednostavno nema uporišta te da je takva strategija imala za cilj utapanje HDZ-a 1990., a od zajedništva, pogotovo u općinama središnje Bosne, na proteklim lokalnim izborima nije bilo ništa.
Hrvati su čak u nekim općinama izišli i kao gubitnici, a posljednji slučajevi u kojima su dva HDZ-a odvojeno “ratovala” za Kreševo te izbacivanje HDZ-a 1990. iz vlasti u HBŽ-u, što bi se trebalo dogoditi danas, upalili su zvono za uzbunu te ubrzali aktivnosti oko rekonstrukcije HNS-a.
Upravo je namjera novog vodstva HDZ-a 1990., ističu sugovornici, bila da se HNS izvuče iz trenutačnog stanja u kojem praktično postaje okvir za dominaciju privilegiranih i pričanje ispraznih priča o nekakvim koalicijama te da se od njega stvori jedna krovna svehrvatska organizacija koja će prvenstveno imati za cilj razradu nacionalne strategije u slučajevima poput ustavnih promjena na razini države, ili pak reorganizacije Federacije, a sve na osnovi ravnopravnog sudjelovanja svih političkih i društvenih snaga.
Zbog činjenice da je HDZ BiH odlučio u Hercegbosanskoj županiji praviti vlast bez HDZ-a 1990. suprotno sporazumu te koalirati sa strankama koje nisu dio HNS-a, poput NS-a Radom za boljitak, potreba da se pred članovima HNS-a otvoreno progovori o tomu kakvo to Hrvati jedinstvo žele i na kojim osnovama odjednom je postala prioritet broj jedan.
Do sada nije bilo prilike o svrsi ovakvog HNS-a razgovarati na ravnopravnim osnovama, a ako se sjednica Predsjedništva te udruge ipak održi u neko dogledno vrijeme, sigurno je da će se na njoj doći do jednog od dva moguća scenarija – ili će snage koje traže promjene i rekonstrukciju odnijeti prevagu nad kadrovima bliskim Draganu Čoviću i uspjeti u naumu da izmjene temelje HNS-a, počevši od “zdravog” natjecanja hrvatskih stranaka (prvenstveno dvaju HDZ-ova) na izborima pa do novog ravnopravnog pristupa u kreiranju nacionalne strategije ili će cijela stvar završiti na način da će zaoštreni odnos dvaju HDZ-ova definitivno voditi urušavanju ovakvog HNS-a.
Istodobno, HDZ 1990. na sjednici Središnjeg odbora u četvrtak vjerojatno donosi i službenu odluku o samostalnom nastupu na izborima, pa treba vidjeti kako će se sve to reflektirati i na HNS.
Izvori Dnevnog lista nadalje stiču kako i dalje postoji šansa da se ova udruga transformira na način da se spriječe daljnji pokušaji privatizacije iste od nekih kadrova HDZ-a te na kraju dođe do toga da HNS postane, ne mjesto na kojem će se stranke utapati, već mjesto na kojem će pluralizam hrvatskog korpusa biti prednost, a ne slabost.
Sazrjelo je mišljenje kako se hrvatsko jedinstvo i konsenzus oko ključnih pitanja na može postići na način da HDZ BiH svoje interese stavlja na prvo mjesto, da HNS zapravo služi HDZ-u BiH tek kao ukras i dokaz tobožnjeg višestranačja u kojem se njeguje vazalni odnos i gubi vlastiti identitet, zaključio je naš izvor.
A da se jedinstvo oko nacionalno važnih pitanja može postići i očuvati, potvrdili su upravo HDZ BiH i HDZ 1990. radeći zajedno na provedbi presude “Sejdić – Finci”, a ne treba zaboraviti kako su hrvatske stranke još 2007. u vrijeme kada je svaka imala svoj prepoznatljiv politički identitet uspjele doći do najvažnijeg dokumenta u novijih hrvatskoj povijesti – Kreševske deklaracije.
Bljesak