Zbog ovih stihova će jednom pjesniku u Saudijskoj Arabiji odrubiti glavu. Ali, Saudijcima se klanja cijeli Zapad…

Stihovi, pjesnici, tko za njih danas još mari. Mjesečina, ljubav i tako to, trice i kučine. Palestinac Ashraf Fayadh rodio se 1980. u izbjegličkoj obitelji. Svestran je umjetnik, avangardni slikar, kustos, promotor umjetnosti, crtač, pisac. Nježna duša, jak karakter, momak, što se kaže, za poželjeti. Ali neće još dugo. Glavu će mu odrubiti, sabljom, krvnik zamotan u crne krpe, na gradskom trgu. Svjetina će se okupiti, djeca među njima, neki će samo proći, neki zastati, tišina, sunce upeklo, a njegova će se glava zakotrljati u prašinu. Prašnjav kup riječi.
Ashraf Fayadh osuđen je na smrt prije nekoliko dana u Saudijskoj Arabiji jer je, među ostalima, napisao stihove koje sam ovdje priručno preveo s njemačkoga. Optužen je za svetogrđe jer je, eto, godine 2008. objavio knjigu ljubavne poezije “Upute iznutra”, koja navodno sadrži i ateističke stavove, zbog blasfemičnih komentara što ih je navodno izrekao 2013., posvadivši se s jednim pjesničkim drugom nakon nogometne utakmice u jednom kafiću u gradu Abhi, na jugozapadu Saudijske Arabije, i zbog objava “sumnjivih” komentara na Twitteru.
“Ja sam umjetnik i želim slobodu”, rekao je prošle nedjelje iz zatvora, dakako preko telefona, u razgovoru s kolegama iz britansko-arapskog umjetničkog kolektiva Edge of Arabia (Rub Arabije).
Poeziju Ashrafa Fayadha možda nitko nikad ne bi preveo na hrvatski da je imao više sreće u životu i da se nije, eto, našao u Saudijskoj Arabiji. Ili da se klonio ljubavi i ljubovanja općenito. Optužen je i za nezakonite odnose sa ženama. Isprva je lani osuđen na četiri godine zatvora i osamsto udaraca bičem. Žalio se, i viši sud presudio je: odrezat će mu glavu. Fayadh je apatrid, bez državljanstva. Ove sam njegove stihove priručno preveo s engleskoga:
Azil: stajati na kraju reda.
Da biste primili zalogaj kruha.
Stajati!: nešto što je i tvoj djed
radio.
Ne znajući zašto.
Zalogaj?: ti.
Domovina: kartica u tvojem
novčaniku.
Novac: papirići sa slikama vođa.
Fotografija: tvoja zamjena koja se vraća.
A povratak: mitološko biće…
Iz bakinih priča.
Kraj prve lekcije.
“Ovaj gospodin praktično je osuđen na smrt na temelju analize nekih ljubavnih pjesama napisanih prije mnogo godina, koju su provele vjerske vlasti zaključivši da one sadrže ateizam i još mnogo toga”, rekao je ovih dana Jordanac Adam Coogle, istraživač Human Rights Watcha za Bliski istok, koji je pregledao sudske dokumente.
Pjesnici diljem svijeta smjesta su digli graju. Kao vrapci na glavnom gradskom trgu. Ili čvorci ponad vinograda. Htjeli bi osloboditi druga. Njemački P.E.N. ovih ga je dana primio kao počasnog člana. Međunarodni P.E.N. sastavio je apel saudijskim vlastima za njegovo oslobađanje. Potpisali su ga, među ostalima, slavni sirijski pjesnik Adonis, dični Irac Paul Muldoon, škotska laureatkinja Carol Ann Duffy, u nas rado viđen gost, Amerikanac Charles Simić, njegov jednako poznat američki kolega John Ashbery, Palestinac Ghassan Zaqtan, Izraelac Amir Or, Amerikanac mađarskih korijena George Szirtes…
Dok čitate ovaj tekst, već dobrano teče žalbeni rok od mjesec dana. Kad istekne, na redu je krvnik. Fayadhovi kolege zaključuju da bi mu možda glava ostala na ramenima i bio bi zbog svojih stihova tek unakažen bičem i utamničen e da nije, povrh svega groznog što je eto napravio, objavio na internetu snimku javnog bičevanja nekog nesretnika u Abhi. Vjerska policija, saudijski Gestapo, to mu neće oprostiti…
Saudijska Arabija najmračnija je država na planetu, dublje potonula u tamu negoli i Sjeverna Koreja. Notorna tzv. Islamska država u nastajanju slijedi istu ideologiju, čiji je cilj pokoriti sve muslimane svijeta i pretvoriti ih u totalitarne zombije. Iznijet ću samo provjerene podatke. Primjerice, od 2007. do 2010. javno je u Saudijskoj Arabiji pogubljeno odsijecanjem glave 345 ljudi. Kako biste završili obezglavljeni, nije potrebno da ubijete, okradete ili, nedajbože, popušite stručak marihuane. Dovoljno je eto da napišete ljubavnu pjesmu, posumnjate u Boga, ili da vas optuže za čaranje… Ako, pak, muškarac poljubi muškarca, mrtvi su obojica. Dakako, i ako žena poljubi ženu, nema im spasa.
U stvari, ako vam zbog takvih “prijestupa” naoštrenom sabljetinom odrubi glavu veoma stručan majstor, imali ste sreće. Moguće je, naime, da vas zatuku kamenovanjem ili vas razapnu pa danima izdišete pribijeni na javnom mjestu…
Zamislite sad da ste u kafiću u Saudijskoj Arabiji i čitate ovaj tekst na internetu. To bi već bilo dovoljno da vas uhite. A ako ste ga još “lajkali”, kaznu nećete izbjeći. Kakvu? Tko zna! Možda se izvučete sa osamsto udaraca bičem i četiri godine zatvora, a lako je moguće i da vam, eto, odvoje glavu od tijela.
Saudijskom Arabijom vlada obitelj Saudi, tisuće prinčeva što se, sudeći prema brojnim novinskim vijestima objavljenima u New York Timesu, Le Mondeu, The Guardianu, ne samo kupaju u dekadentnoj raskoši, kupuju zlatne automobile, hotele, otoke, jahte, robinje, nego ih po zapadnjačkim hotelima uhićuju pa puštaju jer sodomiziraju sluge, siluju sluškinje, premlaćuju žene, šmrču kokain, opijaju se, kolju… Svaki dan mnogi među njima zasluže, prema zakonu koji su sami donijeli, deset do pedeset smrtnih kazni odsijecanjem glave, kamenovanjem, razapinjanjem, spaljivanjem…
Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu. Obitelj Saudi kupa se u nafti. Klanja im se cijeli Zapad. Kakve pjesničke trice i kučine! Kad otegne papke koji njihov vođa, izrazi sućuti stižu podjednako iz Londona, Pariza i Washingtona…
Utoliko su zapadnjački pjesnici, zajedno s P.E.N-om, promašili “ceo fudbal”. Ashrafa Fayadha možda će pogubiti Saudijci, ali to se ne bi usudili da ih u svemu zlu što čine ne podupiru tobože najciviliziraniji vođe zapadnoga svijeta, o kojima najciviliziraniji pjesnici zapadnoga svijeta uglavnom šute.
 
Tomislav Čadež l Jutarnji list