Iz neke malograđanske samodostatnosti, političke nepismenosti, potrebe da se potpuno uperece u tuđmanistanski Perec, tisuće BH Hrvata, uposlenih po javnim ili privatnim poslovima u Pereciji, u zemlji u kojoj će smrti morati dokazivati svoje neupitno perecijsko, nikada nisu glasali na izborima u BIH. Iako su im tamo kosti djedova, kosti mrtvih suboraca, kosti majke, oca, djeda, brata, prvih ljubavi.
Taj prokleti kompleks stida od Bosne ili od Hercegovine ušao je u mozak većine te naše malograđanske bižuterije po Hrvatskoj.
Oni, sa svojim vikendicama i stanovima, sa svojim navodno važnim životima, i karijerama, izlazak na izbore u BIH shvaćaju kao krucijalni dokaz neuspjelog odnarođenja. A sebe ne mogu pogledati u ogledalo, jer tim činom pristaju izjasniti se kao Bosanci i Hercegovci Hrvati.
Postiđeni od onog što jesu , postiđeni dijalektom koji se još uvijek primjeti, svjesni da nikad neće biti dovoljni čisti za Poljuda, Maksimira ili Kantride, jedino što im ostaje kao čin krajnjeg samoprijezira i prijezira prema vrleti koja ih je oddojila jeste uskrata pomoći svojoj majci i ocu. Svom narodu u BIH.
Ta dovoljno je što dođu o Gospojinu, Uskrs i Božić, izleže se, najedu, prejedu, iskritiziraju društveno stanje, upitaju kad će mrtvine, prdnu, i odu. Mi moramo biti počašćeni njihovim dolaskom. Sunce našeg neba taj dan mora sijati jače.
Ti hodajući muzeji taštine broje se u stotinama tisuća. Sa svojom djecom i preko milijun je takvih. S kojima je posve rješeno hrvatsko pitanje u BIH. Ali eto, netko je mogao poginuti, a gospodstvu je teško stisnusti papučicu na svojim poš bolidima, jednom u 4 godine , i doći doma, obraniti narod.
Ne treba griješiti dušu. Valja reći da je ovom fenomenu srama od vlastitih sebe, u Hrvatskoj, pomogla trodesetljetna kultura fašizma prema BH Hrvata. Autofašizam koji je pokrenuo Mesić a podržala Pusićeva i još neke partije. A koji zbog tog nikada nisu kažnjeni. Prema se radilo o fašizmu kakvog Europa do tada nije vidjela. Snimani su filmovi, davni otkazi po kriteriju mjesta rođenja na kamenjaru. I progonilo se sve što se odavde izrodilo. Sve to smatralo se čišćenjem Perecije, stvaranjem bolje zemlje. Po principu “bili ste sjajni branitelji i borci, a sad mrš kući”.
Milanović u mutavoj impotentnoj plenkavoj političkoj Pereciji, svojim istupima, erudicijom, brzinom strujanja svijesti, ponosnom koji vraća našem narodu, doista djeluje kao Muskova Tesla među fićekima. Kao nekakav slučajan dar s neba, po kazni poslan u državu koja ne zna što to država jest. Kao nekakav poslanik pravde, pravednosti, ponosa i slobode poslan u narod u kojem ti pojmovi zvuče kao uvreda i nešto luksuzno što sebi ne smijemo priuštiti. Jer robovske nacije i bečki dečaci, trebaju goniča robova, dirigenta, ne nekog tko te poziva da koristiš mozak i vjeruješ u samog sebe. U svakom slučaju državnik je ispred vremena kojeg i nismo zaslužili. A njegovo poređenje s Tuđmanom? Dajte odjebite. Prestanite više s tom divinizacijom Tuđmana. Barem mi u BIH znamo koliko nas je koštao. Ko zečeve su nas ubijali po Bugojnu dok je on s Alijom i Šefikom jeo kavijar. Baš kao što danas Andrej tog našeg ubojicu hoda po Vukovaru i s njim pije bezalkoholne šampanjce, dok nam njegovi prijete novim klanjima po BIH.
S promjenom paradigme popularnosti koju čini Milanović, stavlja pitanje BH Hrvata na razinu nultog nacionalnog interesa, spreman se posvađati s pola svijeta zbog njih, moguće da taštost naših wannabe ljevičara, wannabe Pereca konačno ugine. Pa se sinovi i kćeri majčini i očevi, udostoje , ovoj maloj bijednoj nestajućoj zajednici, udijeliti svoj glas.
Zajednica smo , nažalost, s još bijednijom političkom elitom, kojoj je oporba tek bijeda, sve je to posljedica 30 godina dokidanja prava na pluralizam i slobodno konzumiranje demokracije, bez straha da će te SDA kazniti. Godine bošnjačke majorizacije Hrvate su izbezumile a njihova politička elita se usaftala i ucrvala, imaju zajamčen reizbor na principu straha i ne namjeravaju popuniti političko stado političkim kadrovima, pune ga šutljivim apolitičnim mesom. I ta elita će nesumnjivo, i za ove izbore probrati najgore od najgorih za sve liste, kao i do sada, po kritjeriju umijeća šutnje.
No taj dio ih ne bi smio zanimati. Ako im je doista stalo da sutra na ostavinske rasprave ne idu na šerijatske sudove nego na sudove ustanovljene po europskom pravu, neka se zamisle.
Mi ih nećemo moliti. Na neki način nam se i gad. Gotovo ko Plenkovićevo kurčenje po Ukrajini i puzanje po SDA mišjim rupama i usvajanje džihad narativa, po Sarajevu.
Pa eto, ako vam se, dragi BH Hrvati Perecije, manje gadimo nego vi nama, probajte doć kući na dan kad nas namjeravaju izbrisati. Bio bi to lijep spomenički čini, prema životima vaših majki i očeva, vaših djedova i baki.
A i djeci pokažete gdje ste prvi put nešto. Bilo što…
Vratimo se na ovu priču s promjenom paradigme prema nacionalnom pitanju i prema BH Hrvatima. Milanović u je u kratkom vremenu uspio ono što HDZ RH nikada nije niti pokušao. Oni su BH Hrvate koristili kao politički i biološki bazen, no nikada nisu zarlaukali, vrisnuli od muke, i kazali dosta, nikada nisu s ponosom pričali o nama, nikada našim ljudima, vojnicima generalima vratili i dali čast koju zaslužuju. Politika HDZ-a prema nama poltika je očuha, zlog gazde, nekog tko nas iskorištava a onda ako se pobunimo naziva “Kamenjarcem” kao što ovih dana Jandrković i ta učmala ekipa profi političara dezertera, pripuza materinih i ćaćinih, naziva Raspudića.
Skupo će ih koštati to. Ako im je Raspudić Kamenjarac i smetnja, smatrajte nas sve kamenjarcima i smetnjom. Više je lik učinio u osvješćivanju javnosti RH o nama nego što je Mate Granićeva šaka karijernog jada pokušala gurnuti nasilja nad nama pod tepih.
Baš nam se gadi Plenkovićeva vizija RH vanjske politike kao i svaki član njegove partije. Od onog koji šuti do onog koji muči.
Ispričavamo se čitateljstvu no zaustavljamo ovo pisanje zbog naglo pridošlog nagona za povraćanjem.
wpDiscuz
