Jučer se na Općinskom sudu u Šibeniku mogao čuti naoko dirljiv pledoaje o tome kako vjera u Boga utječe na ljudsku dušu i čovjekov život. Na trećem suđenju Tomislavu Horvatinčiću za pomorsku nesreću koja se dogodila u kolovozu 2011. godine, u kojoj je smrtno stradao talijanski bračni par Salpietro, optuženik je u jednom trenutku ustao i pred sucem Ivanom Jurišićem održao nadahnuto izlaganje.
“Užasno me žalosti kad po medijima o meni govore kao o bezosjećajnoj osobi, filantropija je ugrađena u meni. Bog me poslao na zemlju da pomažem ljudima. Uplatio sam nekoliko milijuna kuna u zakladu Ana Rukavina. Obnovio sam kuću našeg nobelovca Lavoslava Ružičke. Pomažem velikom broju ljudi, spajam ih s liječnicima, plaćam im liječenja. Bio sam na groblju stradalih Talijana i stalno za njih uplaćujem mise. Nazvao sam njihova sina, ali on mi je zaklopio slušalicu. Napisao sam mu kasnije pismo, u kojem se obvezujem pomagati mu do kraja života. Međutim, do nikakve nagodbe nije došlo. Samo im je moje osiguranje isplatilo odštetu, ali poslovna je tajna koliko”, blagoglagoljio je Horvatinčić u svoju obranu.
Psihijatrica: Horvatinčić je narcisoidan
Horvatinčićevo izlaganje je posve u skladu s onime što je o njemu na istom suđenju rekla psihijatrica koja je svjedočila kao stručni svjedok: “Nije psihički bolestan, narcisoidan je”. Kako se vidi iz Horvatinčićeva govora pred sudom, on je svoje izlaganje o Bogu posvetio samo sebi, hvaleći samoga sebe i svoju samoproglašenu filantropiju, što je inače direktno suprotno onome što je Isus savjetovao vjernicima.
U Evanđelju po Mateju Isus kaže: “Kada, dakle, daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što čine licemjeri u sinagogama i na ulicama, da ih slave ljudi”. Horvatinčić očito trubi, i to na sudu i to kako bi se spasio presude da je odgovoran za smrt dvoje ljude koje je neprijeporno ubio svojim gliserom. Valja napomenuti da je Horvatinčić ranije već usmrtio dvoje ljudi u automobilskim prometnim nesrećama, zbog čega nije odležao ni dana u zatvoru.
Ratni zločinac Dario Kordić kao “moralna vertikala” za katoličkog biskupa Košića
Horvatinčić u skrivanju iza Boga nije ni prvi niti jedini, nego se uklapa u trend osumnjičenika i osuđenika koji odbijaju preuzeti odgovornost za nedjela i zločine za koja su osumnjičeni ili osuđeni, nego se pozivaju na svoj navodno poseban odnos s Bogom kako bi uvjerili javnost u svoju nevinost i, još gore, da su oni stvarne žrtve u cijeloj priči.
Svojim velikim vjerskim prosvjećenjem i odnosnom s Bogom voli se javno hvaliti i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić. Njemu u tome zdušno pomaže i sisački biskup Vlado Košić koji ga je prozvao “moralnom vertikalom”, koji mu se u javnosti klanjao i doslovno ljubio ruke. Kordić je inače u Haagu osuđen na 25 godina zbog ratnih zločina, između ostaloga i zbog pokolja u Ahmićima u kojima je ubijena i jedna beba.
Kordić se nakon odslužene kazne za ratni zločin rado pojavljuje na vjerskim manifestacijama
Svoju krivicu Kordić nije priznao, a nije ni prihvatio da ima ikakvu odgovornost za te zločine kao visokopozicionirani dužnosnik HDZ-a BiH koji je provodio u ratu u BiH takvu politiku koja je rezultirala zločinima. Baš obratno, Kordić nakon odsluženja kazne i izlaska iz zatvora zna gostovati u katoličkim crkvama u Hrvatskoj, primjerice u Karlovcu, i govoriti kako mu je bilo teško u zatvoru. Tamo je Kordić i pronašao Boga, kako se to kaže u tim klerikalnim krugovima, a sada se pojavljuje na raznim katoličkim događajima, u društvu poznatih desničarskih političara poput Marijane Petir, biskupa i klerikalnih aktivista. Baš kao i Horvatinčić, Kordić u svojim svjedočanstvima o odnosu s Bogom sebe stavlja u prvi plan, dok ubijene ljude zbog kojih je osuđeni ratni zločinac ne spominje.
Bio je u publici i kada su zagrebački nadbiskup Josip Bozanić i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović otvorili Caritasovu kuću za mlade, a istaknuo se i kao sudionik Hoda za život, manifestacije koja se zalaže za zabranu pobačaja.
Zdravko Mamić predvodi javne molitve u Međugorju
Boga je naravno pronašao i nepravomoćno osuđeni Zdravko Mamić, i to nakon što je od hrvatskog pravosuđa pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, preciznije u Međugorje.
U poznatom katoličkom hot spotu u hercegovačkom kamenjaru, gdje se navodno ukazala Gospa, Mamić sada javno sudjeluje u misama i vodi javne molitve, objašnjavajući da želi produbiti svoju duhovnost i približiti se Bogu.
Istovremeno, i on kao i Horvatinčić i Kordić smatra da ga svjetovni sud nepravedno progoni, tvrdi da je nevin i da su mu sve namjestili neprijatelji Hrvatske i hrvatskog naroda. Kao i Horvatinčić, i Mamić se voli javno hvaliti svojim pomaganjem drugim ljudima.
Bandić se uspoređuje s Isusom Kristom
Boga kojega uzaludno ne bi smio zazivati po pravilima katoličke vjere često spominje i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, inače i USKOK-ov optuženik kojemu se sudi u nekoliko procesa. Bandić voli javno ponavljati da se “boji samo Boga i svoje majke”, čime implicira da ga se nepravedno sudski progoni jer on kao veliki vjernik zna da Bog nema problema s njegovim brojnim malverzacijama u vođenju glavnog grada Hrvatske. Bandić je čest gost i prvih redova u katoličkim crkvama na različitim vjerskim i državnim blagdanima, a voli i ponijeti vjerske relikvije i simbole u crkvenim procesijama.
Dapače, Bandić se voli uspoređivati s Isusom Kristom, pa je tako oduzimanje titule počasnog građanina Srebrenice komentirao sljedećim riječima: “Isus kada su ga vješali, on im nije zamjerio što ga vješaju. Rekao im je da ne znaju što čine. To je i moja poruka njima. A ostalo će vrijeme pokazati”.
Hrvati, katolici, domoljubi
Doduše, pitanje je kako bi Isus, koji je tvrdio da će prije deva proći kroz ušicu igle nego bogataš u raj, gledao primjerice na Bandićevo nedavno opraštanje dugova nizu izuzetno bogatih Zagrepčana.
Tomislav Horvatinčić, Dario Kordić, Zdravko Mamić i Milan Bandić samo su četiri reprezentativna primjera Hrvata katolika i velikih domoljuba te optuženika i osuđenika koji se rado pozivaju na Boga i pokušavaju svoja nedjela sakriti na taj način. Čini se da se Božjeg gnjeva zbog toga ne plaše, jer i to se da lako riješiti: samo se trebaju ispovjediti, izmoliti pet Zdravomarija i deset Očenaša i – po pravilima katoličke ideologije – postati nevini i bezgrešni kao u trenutku rođenja.
Marko Vučetić: “To je produkcija antireligije i antibožanstva u društvu”
Za komentar o ovoj tematici smo se obratili neovisnom saborskom zastupniku Marku Vučetiću koji je po struci teolog i filozof. Vučetić ističe da ne iznenađujuće to što se ljudi poput navedenih osoba pozivaju na Boga.
“Filozofski mi je to potpuno razumljivo jer pojam Boga je projekcija onoga što religiozni čovjek smatra da je najplemenitije u njemu samom. U ovim navedenim primjerima je najplemenitije što posjeduju novac, moć, što su obilježeni odsustvom empatije i ikakve refleksije od odgovornosti. Njihovo pozivanje na Boga je produkcija antireligije i antibožanstva. Netko tko je optužen ili osuđen zbog koruptivnih i kaznenih radnji je dakle optužen zbog razapinjanja Boga u društvu. Istinski Bog je bio spaljen u Ahmićima, bio je potopljen u Jadranu i opljačkan u Zagrebu, a na mjesto tog spaljenog, potopljenog i opljačkanog Boga je došlo to antireligijsko božanstvo, dakle oni koji u društvu produciraju žrtve”, objašnjava Vučetić.
Ovaj teolog i filozof ne vjeruje u iskreno obraćenje Kordića ili Mamića: “Obraćenje dovodi do toga da čovjek poima koja je njegova pogreška dotad u životu bila i koji posvećuje svoj život Bogu. Teško možemo detektirati obraćenje čovjeka koji je pobjegao u Međugorje ili, u slučaju Kordića, čovjeka koji želi izgraditi političku karijeru na temelju osude za koju govori da nije osuđen zbog političke odgovornosti, nego jer nije htio biti rob. Ja s filozofske i teološke razine ne pronalazim ništa božansko ili obraćeničko u takvom govoru i ponašanju. Vidim tek pristajanje u počinjenu prošlost i da ona nastavlja živjeti u sljedećem činu njihovih života”.
Narcisoidni poremećaj ličnosti
Koja je uloga narcisoidnosti u svemu tome?
“Oni nipošto ne mogu biti iskreni u svom pozivanju na Boga pa i da se svi svećenici i biskupi okupe oko njih. Tu je najvjerojatnije riječ o narcisoidnom poremećaju, a ne o narcisoidnoj crti ličnosti, jer da je ona u pitanju navedeni bi se bavili sobom, a ne bi činili kriminalna djela i zvjerstva. Oni kao da sebe promatraju kao božanstvo, sami sebe su totemizirali u tolikoj mjeri da ništa drugo ljudsko i božansko ne može pored njih opstati. To su ljudi koji su perverzno zaljubljeni u sebe i njihovo ja je negacija ljudskog ja. Zato i imamo takve izjave, da govor o sebi u trećem licu, o sebi kao spasitelju, da su učinili dobro za narod, grad, sport i društvo”, odgovara Vučetić.
Upozorava i na izostanak logičnosti u takvim izjavama: “Ako se njih makne iz društva, po njima onda nestaje i dobrota društva. Što su oni to dobro učinili? Oni su hodajuća, narcisoidna dobrota pa sami upadaju u paradokse. Jer ako su doista učinili nešto dobro, to ostaje i bez njih. No kod narcisoidnih poremećaja ostaje dobrota samo ako su oni tu prisutni, oni sebe vide kao dobrotu i izvor morala”.
Hrvatsko društvo uzdiže one koji ga razaraju
Bez obzira na sve to, ljudi poput Horvatinčića, Mamića i Kordića su i dalje mnogima u hrvatskom društvu uzori, a Bandić je i dalje izabrani gradonačelnik Zagreba. Što o hrvatskom društvu govori to da takve ljude uzdiže na vrh društvene ljestvice, pitamo za kraj Vučetića.
“To je najstrašnije. To izaziva veliki prodor pesimizma. Ne postoji društvena refleksija ni vrednovanje čina, nego društvo i osobe koje društvo razaraju dijele isti moral. Zato su i takvi ljudi uspješni. Oni tako održavaju pripadnike vlastitog plemena na životu jer od njih profitiraju i ostali u plemenu, ekonomski, poslovno, biološki itd. Zato je potrebno na ovakvim primjerima pokazivati da bi društvena većina trebala burnije reagirati i potisnuti takve ljude, umjesto da mi postanemo apatični. Ako to ne napravimo, onda će nam ulica donositi presude i vršiti pritisak da sve ono što je perverzija morala i društva bude idol u takvom društvu”, zaključuje Vučetić.
GD l Index.hr
wpDiscuz