Na dan izbora, svi stranački aparati, od službenih vozila do mobitela, trebali bi utihnuti. Zašto? Jer izborni dan nije samo tehnički proces. To je trenutak kada zemlja nakratko, na tihih 12 sati, prelazi iz ruku političkih elita u ruke građana. Dan kada sudbinu zemlje određuju obični ljudi, bez pritiska moćnika ili poziva s neprepoznatljivih brojeva.Ustavna osnova za zahtjev da političke stranke budu pasivne na dan izbora temelji se na nekoliko ključnih načela demokracije i vladavine prava koja se nalaze u Ustavu Republike Hrvatske, ali i međunarodnim standardima za slobodne i poštene izbore:
1. Načelo slobodnih i poštenih izbora
Članak 1. Ustava RH jasno određuje da je Hrvatska demokratska država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu te se ostvaruje kroz slobodno biranje predstavnika. Ključni dio slobodnih i poštenih izbora jest osiguranje uvjeta u kojima birači mogu slobodno izraziti svoju volju, bez ikakvog pritiska, utjecaja ili manipulacija.
Stranačka agitacija na dan izbora može ozbiljno narušiti slobodu izbora jer stvara pritisak na birače i ugrožava njihovu sposobnost donošenja neovisne odluke.
2. Načelo jednakosti biračkog prava
Članak 45. Ustava RH jamči svim građanima jednako biračko pravo. Ovo načelo znači da svaki birač mora imati jednaku priliku glasovati slobodno i bez utjecaja. Stranačke aktivnosti na dan izbora mogu ugroziti ovu jednakost jer omogućuju političkim strankama da koriste resurse i moć kako bi utjecale na određene birače.
3. Načelo odvojenosti političke vlasti od izbornog procesa
Iako Ustav izravno ne regulira djelovanje političkih stranaka na dan izbora, implicitno iz demokratskog poretka proizlazi da stranke ne smiju koristiti svoju moć kako bi utjecale na birače tijekom izbornog procesa. Stranačka agitacija na dan izbora može se smatrati zloupotrebom položaja i narušavanjem povjerenja u izborni proces.
4. Članak 16. – Ograničavanje prava i sloboda
Ustav dopušta ograničavanje pojedinih prava, uključujući i prava političkih stranaka na javno djelovanje, ako je to nužno radi zaštite prava i sloboda drugih ili demokratskog poretka. Ograničavanje stranačke agitacije na dan izbora opravdano je radi osiguravanja slobode i jednakosti svih birača te očuvanja povjerenja u demokratski proces.
5. Međunarodni standardi
Hrvatska je obvezana poštovati međunarodne sporazume poput Europske konvencije o ljudskim pravima i dokumenata OSCE-a (Kopenhaški dokument), koji ističu važnost slobodnih i poštenih izbora. Ti standardi zahtijevaju da birači budu slobodni od svakog oblika pritiska ili manipulacije.
Primjena u praksi
Na temelju navedenih načela, političke stranke na dan izbora moraju biti pasivne kako bi se osiguralo:
- Da birači donose odluke slobodno, bez vanjskog pritiska.
- Da se spriječi zloupotreba stranačkih resursa.
- Da se očuva jednakost i nepristranost izbornog procesa.
Zahtjev za pasivnošću stranaka na dan izbora u skladu je s temeljnim ustavnim načelima i osigurava slobodan izborni proces.
Dan bez vlasti – dan za narod
Izborni dan je trenutak kada se vlasti na simboličan način povlače u sjenu. U tih 12 sati zemlja doslovno nema vladu, predsjednika niti dominantnu političku strukturu. Odluke donosi narod. Političke stranke koje na taj dan koriste svoju poziciju moći kako bi vršile pritisak na birače – bilo putem poziva, službenih vozila ili aktivne prisutnosti na terenu – ponašaju se kao vlast, ali vlast koja je iznad naroda, a ne u službi naroda.
Protuustavno ponašanje stranačkih mašinerija
Svaki oblik pritiska ili agitacije na dan izbora direktno je suprotstavljen duhu demokracije. Ustav jamči biračima pravo da slobodno izraze svoju volju, ali kako je to moguće u atmosferi u kojoj stranke koriste resurse i infrastrukturu da bi uvjerile “dužnike” ili neodlučne glasače? Taj čin narušava integritet izbornog procesa i pretvara dan demokracije u dan stranačke manipulacije.
Reprezentativna volja građana – bez uplitanja moći
Prava volja naroda može se ostvariti samo u uvjetima potpune ravnopravnosti. To znači da nitko na dan izbora, bilo iz vladajuće stranke ili opozicije, ne smije koristiti svoju društvenu moć za pritisak ili utjecaj na birače. Svaki stranački telefon koji zazvoni, svaki službeni automobil viđen ispred glasačkog mjesta, svaka poruka poslana u svrhu agitacije direktno ugrožava slobodu birača da donesu odluku bez straha, manipulacije ili dugova prema stranci.
Vrijeme za promjenu izbornog pristupa
Izbori su trenutak kada se političke strukture povlače i pružaju priliku narodu da odlučuje. Zakon bi morao jasno regulirati ponašanje stranaka na izborni dan – zabraniti svaki oblik mobilizacije resursa, pritiska ili agitacije. Stranke bi taj dan trebale provesti u stožerima, daleko od terena, u tišini i čekanju rezultata, ostavljajući građanima prostor da sami odluče o budućnosti zemlje.
U Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj na ovim predsjedničkim izborima dogodilo se upravo ono što bi trebalo biti suprotno od duha demokracije. Stranke, a posebno HDZ, koristile su izbornu infrastrukturu za agitaciju i mobilizaciju, što je direktno utjecalo na rezultate, pogotovo u dijaspori. Dragan Primorac, koji je ionako ostvario katastrofalan rezultat, vjerojatno bi dobio još manje glasova da nije bilo sustavnog stranačkog pritiska i organizirane logistike.
U Hrvatskoj su članovi HDZ-a, koristeći svoju mrežu i resurse, očito utjecali na dio birača kako bi povećali rezultat svog kandidata. Koliko je to uopće u skladu s temeljnim demokratskim principima? Izborni dan nije dan za stranačku mobilizaciju, već dan za slobodan izbor birača. Bez tog stranačkog “poticanja”, teško je zamisliti da bi Primorac prešao prag od 20% u Hrvatskoj.
U BiH je situacija još očitija. HDZ BiH, djelujući po direktivama iz Zagreba, proveo je kampanju mobilizacije birača koja je rezultirala organiziranim izlaskom glasova za Primorca. Bez te stranačke agitacije, Milanović bi osvojio daleko više glasova u dijaspori. Na taj način, HDZ BiH je kompromitirao demokratski proces, dokazujući da nije ništa bolji od svojih političkih suparnika kojima zamjera slične taktike.
Posebno je indikativno što su glasači u Zapadnoj Hercegovini, gdje je najizraženija podjela između Milanovića i Primorca, praktički onemogućeni u ostvarivanju svog prava. Prebacivanjem biračkih mjesta u Mostar, HDZ je svjesno smanjio izlaznost na područjima gdje nije mogao kontrolirati volju birača. To se može protumačiti samo kao pokušaj manipulacije rezultatima i očuvanja narativa da HDZ-ova baza stoji uz njih.
Kompromitirana volja naroda
Realan rezultat u BiH i Hrvatskoj bez stranačke agitacije bio bi sljedeći: Primorac bi osvojio daleko manje glasova, a Milanović bi ostvario uvjerljivu pobjedu i u Hrvatskoj i u dijaspori. Ovo je jasan signal da političke strukture, umjesto da osiguraju slobodne i transparentne izbore, manipuliraju procesom kako bi očuvale vlastite interese.
Demokracija nije pritisak. Demokracija je slobodan izbor. Na ovim izborima, HDZ, kako u Hrvatskoj tako i u BiH, prekršio je taj osnovni princip. I to se mora jasno reći. Jer ako HDZ BiH danas preglasava vlastiti narod i suštinski ugrožava njihovo pravo na slobodan izbor, kako će sutra s uvjerljivošću govoriti o majorizaciji od strane Sarajeva? Ovako nešto ne ide u prilog ni narodu, ni demokraciji, a ponajmanje stranci koja tvrdi da ga predstavlja.
IURKOV l poskok.info