Boriša Falatar bio je svojedobno kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva ispred Naše Stranke. On je obrazovani mladi čovjek. I Hrvat je . Za razliku od Komšića koji nije. Koji dolazi iz Ostalih no treći put za redom uzurpira poziciju hrvatskog člana Predsjedništva. Posve normalno se kandidira i na valu majorizacije i mržnje, koju proizvede putem SDA medija među Bošnjacima, preglasa Hrvate.
Falatar je građanska i hrvatska opcija. On je trebao biti prirodna konkurencija Čoviću. Falatar ima dvodimenzionalnost koju Komšić nema. Građanin je i Hrvat je. Falatar za razliku od Komšića zna hrvatski jezik, zna hrvatsku povijest i baštini hrvatski identitet. Zato je dobio domovnicu koju Komšić nije uspio dobiti. Iako ju je tražio još davne 1996. Što danas pokušava skriti.
Falatar osjeća nekakvu empatiju prema svom narodu. Ujedno empatiju osjeća prema svim građanima BIH.
U nesavršenom Izbornom zakonu, da je izabran, Hrvatima ne bi bio prijetnja. Bio bi također neustavan ako bi imao manje hrvatskih glasova od Čovića no ne bi bio čovjek razdora. Potakao bi Hrvate da se opuste, da krenu razmišljati više lijevo i da u građanskoj stvarnoj opciji ne vide nužno opasnost.
Ne bi odrađivao naloge SDA kako to čini Komšić. Kada bi došao pred WTC poklonio bi se žrtvama i osudio one koji su u naše ime osramotili BIH sudjelujući u tom napadu kao bivši vojnici ABIH. Uradio bi ono što je Komšić odšutio kada se našao pred zgarištem tog najvećeg terorističkog napada u povijesti čovječanstva.
Kada bi primijetio da je neki zakon štetan po interes hrvatskog naroda u hrvatskom klubu Doma naroda Federacije uložio bi nacionalni veto. Upravo ono što Komšić ne može. Jer uopće nema komunikaciju sa svojim narodom. Pa tako ni s hrvatskim klubom Doma naroda. Sama činjenica da jedan član Predsjednštva nema ustavno pravo veta morala je biti signal OHR-u da Komšić nije legalan. No njima je izgleda Ustav i vladavina prava viša dimenzija.
Isto to, ulaganje veta, bi Falatar učinio kad bi primijetio da je neki zakon štetan po BIH, po Federaciju ili po Bošnjake, svejedno. On bi opet uložio veto u hrvatskom klubu Doma naroda. Koji bi na njegov veto odgovorio. Baš kako bi se na Komšićev oglušio. To je ta dvodimenzionalnost koju Komšić nema. Jer je svjestan da ne predstavlja nikog. Kamo li sve građane BIH kako voli reći. On čovjek koji smije hodati samo po prostoru koji je ocrtala Patkovićeva Sedma Muslimanska i Sakibova Treća.
Falatar naprosto nije zao čovjek. Nije Komšić. Na skupovima mu se ne prijeti klanjem i silovanjem- Ne ruši mostove. Ne želi loše nikome. Ne smatra da nešto što je dobro za Hrvate mora biti loše za BIH. I obrnuto.
Ukratko čovjek je pomirenja. Koji u Bosni SDA kaste koja prijeti Komšićem, mitraljezima, rušenjem mostova, nema šansu.
No Falatar ima nešto drugo, ima svoje ljudsko i ustavno pravo koje mu je javno u BiH, pred očima OHR-a pogaženo. OHR-a koji je šutio dok su tekbir stranke brisale s njim pod. Toliko su godina čekali da se pojavi političar poput Falatara, a onda su odšutjeli kad su šijitske i sunitske partije kazale da je on opasnost po “građansku Bosnu”. Kako Falatar koji je građanskiji od njih, koji nema repova zvanih Pogorelica, KSM, WTC i El Mudžahid može biti manji građanin od njih?
Dakle dok isti OHR govori o Sejdiću i Finziju, ustavnim pravima, presudama Europskih sudova, dopustio je da se Boriši Falataru prijeti smrću, u kampanji, zbog same činjenice da se usudio kandidirati. I nije reagirao.
On tijekom kampanje nije trpio kritike zbog svog političkog programa ili ideologije. Ne.
Kriv je bio što se uopće kandidirao. I to pravo mu je napadano. I tijekom tih napada nije dobio zaštitu niti Tužiteljstva BIH niti OHR-a.
Hajku su provodili GS pioniri Suljaga i Bajrović-Cvetković za koje će se kasnije utvrditi da su kao i Komšić iransko krilo SDA bulumente. Jedan je čak i radio u Iranskoj ambasadi u Zagrebu.
OHR nije ustao na činjenicu da Komšićev štab, javni linč provodi ne samo nad Čovićem, nego i nad drugim Hrvatom koji se usudio kandidirati. Nazivali su ga izdajnikom , nekim tko će omogućiti pobjedu Čoviću.
Falataru se tako dogodio salto mortale. Slobodno je hodao tamo gdje janjičar Komšić ne smije. Po hrvatskim gradovima u BIH a prezrene poglede počeo je osjećati tamo gdje se do jučer osjetio prihvaćen. U Sarajevu. Tamo gdje Komšić ponosno kroči, dok ispunjava mokre snove Bakira Alispahića. (Još jednog SDA-ovca s US crne liste. Bakira iz Dusine. Koji se potrudio skriti da je u Dusini tog dana uopće bio. A bio je. Skupa s Patkovićem.)
Na nekoliko tjedana Falatar je dijelio je s hrvatskim narodom u BIH osjećaj koji Hrvati imaju već 25 godina u Federaciji. Osjećaj prezrenosti i neprihvaćenosti.
Treba li napominjati da DF nije napadao kandidaturu Dijane Zelenike i da ju je na sve moguće načine promovirao na svojim medijima. Naguravši je na 20.000 glasova. Za to vrijeme s Falatarom su brisali pod.
I sve je to inertni i indolentni Inzko mirno promatrao.
No to nije sve. Prije nekoliko mjeseci DF je u svom proglasu ponovno napisao obraćajući se Našoj stranci “Oprostili smo vam nekako Falatara” te nastavio popovati o sebi kao o ključnoj stranci koja borbom protiv Čovića i HDZ-a čuva BIH. Iako će svaki iole ozbiljniji analitičar koji nije na SDA proračunu kazati da je BIH bez Komšića mogla uspjeti a da je danas njen opstanak upitan.
Čemu ovaj tekst i zašto mislimo da je važan?
Zato što se ovdje radi o javnom, nikada sankcioniranom kršenju ustavnog prava građaniu BIH, počinenom od strane DF-a i GS-a. Povreda ljudskih prava, je kazneno djelo. Provođenje linča. anateme, s ciljem da se nekome uskrati osnovno političko ili ustavno pravo je kazneno djelo. Ako ga čini političar za njega su propisane dugotrajne zatvorske kazne.
Slučaj iživljavanja nad Irmom, Peđom i Boškom je nešto što također nije normalno. Al je u šovinističkom kantonu Sarajevo koji je uzgojila podivljala proteroristička SDA bulumenta postao normalan. U Europi bi većina političara koji su ovih dana trudili se istaknuti u političkom barbarizmu ostala bez posla i bili bi poslani na psihijatrije.
Međutim slučaj hajke na Borišu Falatara, kako u kampanji tako i nakon nje, prije nekoliko mjeseci slučaj je na koji je OHR morao reagirati.
OHR je tu da prati da se bilo čija ljudska prava i slobode ne dovode u pitanje. DF će reći : Pa kandidirao se, nitko mu to nije osporio. Međutim nije tako.
OHR je u trenutku kad je prešutio hajku na falatara prešutno odobrio napad Željka Komšića, Reufa Bajrovića i Emira Suljagića na osnovno ljudsko i građansko pravo Boriše Falatara koje mu jamči Ustav BiH.
Komisija za odstrjel i canceliranje građana BIH iz prava građanstva, komisija Bajrović-Suljagić je dobila još jednu bitku.
A sve je krenulo od one davne 2012 kada su shvatili da se mogu zajebavati s državom i policijom i da ovi ništa ne shvaćaju kad njih dva sami sebi pošalju metke pa prijave metak i “metu na čelu”. Nakon što su shvatili da nisu provaljeni razbarušili su se. Oni određuju tko u BIH ima građanska prava a tko ne. Tko se smije kandidirati a tko ne
A OHR koji je zadužen, naročito za procese povratka i ljudskih prava to je amenovao.
OHR koji plaćamo da upravo na te teme skače.
Umjesto zaštite ustavnog prava Boriše Falatara OHR je osmišljavao kako na novi način da ponizi narod Boriše Falatara.
I zato OHR treba otići. Jer to je nacionalistička bošnjačka organizacija koja se toliko zadala u potporu bošnjačkom nacionalizmu da se Krug99 i Bošnjački institut komotno mogu ugasiti.
Nekad je kažu i najvećim bošnjačkim nacionalistima, bilo neugodno , kad bi vidjeli što su uradili od Inzka.
Većini je u BIH neugodno. Pustite tog SDA tornjaka da bježi u Austriju nakon 12 godina fašizma. er sudbina fašista je da svi fašisti bježe. I on mora bježati. Pustite tog čovjeka da ide kući. Da umre kao čovjek-pas.