Izetbegović mlađi ne shvaća nekoliko bitnih stvari.
- Da on nije u sukobu s Hrvatima po pitanju Izbornog zakona nego s Ustavnim sudom BIH koji je Izborni zakon proglasio neustavnim. Do te mjere da čak niti Inzko nije uspio isposlovati neko rješenje kako bi omogućio nastavak SDA islamističkog divljanja po međunarodnom pravu.
- Sukob SDA i Hrvata je dublji i na više je razina. Hrvati su s Bakirom završili još od onog dana kada nam je mrtav hladan nametnuo Komšića i pustio ga da nam prijeti s TV ekrana. Mitraljezima, plakatima na kojima je svašta pisalo.
- Morala bi mu biti jasna cijena posljedice njegove avanture s trećim poniženjem hrvatskog naroda. Ne postoji nikakav dijalog u Federaciji, suživot je umro, nepovjerenje je ogromno a odnosi nikada gori. Čak je za vrijeme rata HVO-a i ABIH bilo više međunacionalne komunikacije. Recimo Safa Trafičar je usred sukoba ABIH-HVO dok je Istočni Mostar granatiran, putovao poslovno u Split putem HVO prijatelja i zahvaljivao se Beri Pušiću. Hajde nek sada ode. I tamo se neometano šeće.
- Izetbegović bi morao znati da nije Čović adresa na koju vječno fokusirati metu i huškati Bošnjake i uvjeravati ih da je sva priča oko Izbornog zakona hir jednog Čovića. Isto tako Čović sve da želi ne može i nije ovlašten u ime naroda dokidati ustavna prava svog naroda. To može samo hrvatski narod u parlamentu BIH. Pod uvjetom da mu Bakir ponudi prijedlog koji bi mu bio prihvatljiv. Recimo federalizam zemlje, prosta federacija građanskog tipa. Sasvim ok prijedlog. Jedan predsjednik, jedna državna programska vlada. Tri federalne vlade. Nešto kao Španjolska.
- Ili pak ukidanje Srpske i FBIH i vraćanje na uređenje 90-ih. Al to od SDA nikada čuti nećete. Jer traje borba za muslimanski entitet a ne za građansku BIH.
Priča oko Izbornog zakona nije politička kategorija nego pravna. Radi se o trećem stupu vlasti – pravnoj državi koja je dala određeni rok zakonodavnim tijelima u BIH da donesu izborni zakon koji bi bio ustavan.
Time je dvodesetljetna propaganda oko potrebe mijenjanja Ustava kao ključnog problema države pala u vodu.
Konačno svijet zna da problem BIH nije njen Ustav nego njen Izborni zakon.
I same presude Europskog suda za ljudska prava koje su iznad zakona u BIH, a koje niti hrvatski političari očito ne čitaju jer ne koriste ovaj argument kažu da se sve one mogu implementirati u postojeći Ustav, no ne mogu u postojeći Izborni zakon.
Prema tome, zašto se Bakir nama uporno obraća? Ako smo mu nevažni u doba preglasavanja zašto nas sada treba? Neka rješi to s Ustavnim sudom kako zna i javi nam kad su izbori.
Zašto se SDA-u dopušta ismijavanje pravne države? Jer su islamistička stranka za koju ne vrijede europski državni sustavi?
Ustavni sud donio je presudu kojom štiti dignitet Doma naroda, njegovu ustavnu ulogu, te s tereta te institucije skida falšni, nametnuti i po međunacionalne odnose destruktivni Izborni zakon.
Toliko mio SDA-u. I što čini ta stranka?
Umjesto da pokažu da su ustavni patrioti, da su europska stranka koja poštuje trodiobu vlasti u BIH, svoje sudove i suce, da priznaju glasačima kako su sami sebi pucali u nogu, kako su pustim hajkama, preglasavanjima, tjerajući Hrvate po Federaciji pokušali odgoditi svoje konačno priznanje pred Bošnjacima o tome tko su i što su, da bi na kraju jedino uspjeli uvući u priču i Srbe, kojima su putem Alijine apelacije osigurali klub u Domu naroda u FBIH, umjesto da stanu pred svoj narod i priznaju – Izgubili smo, svojom vlastitom glupošću smo izgubili i sada nam je se nositi s time oni napadaju što? Dom naroda.
Ustavni sud donese presudu u kojoj zaštiti dignitet i ulogu Doma naroda a u povratnom salto mortaleu Bakir Izetbegović predlaže da se Dom naroda jednostavno ukine.
#živogatiisusa!
To bi bilo isto kao da je nakon presude Sejdić i Finzi Bakir Izetbegović tražio da se taj problem riješi jednostavno tako da se Ostali izbrišu iz Ustava. A kategorija Židovi, izbaci iz BIH. Baš kao što ukidanjem Doma naroda želi da se kategorija Hrvati i Srbi izbriše iz Federacije.
Preveliku cijenu Bošnjaci plaćaju nakon puča u SDA i smjene umjerenog Sulejmana Tihića od strane islamističke struje u SDA. Bijaše to mudar, blaf i dobar čovjek, čovjek dijaloga, bivši rocker i netko sa iskustvom logoraša, netko ko je bio duboko svjestan i tuđe muke i činjenice da u ovoj zemlji nisu patili samo Bošnjaci.
Islamistički dio SDA teško ga je trpio na čelu stranke. Iako je njegova vizija SDA kao građanske , otvorene, inkluzivne, one koja okuplja, bila nešto što je moglo spasiti BIH od konačnog raspada.
To je znao i mudri Alija. Iako ontološki i osuđeni islamist, tijekom par godina rata i dubljeg sagledavanja BIH zbilje bio je svjestan da se do ideje tolerantne, građanske, BIH dolazi putem tolerantne i građanske SDA. Zato i jeste postavio Tihića i zadao smijer partiji. Da su sve stranke u BIH tolerantne i građanske a SDA radikalna, od građanske BIH ne bi bilo ništa. Upravo je to danas otprilike slika ove zemlje. SDA je stranka kojoj su puna usta građanštine dok je u stvarnosti najradikalnija partija u zemlji, koja iz dana u dan čini sve da se građanska BIH nikada ne dogodi.
Navedite nam samo jedan primjer kada je SDA nešto pozitivno rekla o Bošnjacima drugih parrtija kamo li o srpskom ili hrvatskom narodu BIH? Kada biste prosječnom SDA-ovcu kazali da vam nabroji 5 stvari koje cijeni kod BH Srba i Hrvata zapeo bi na prvoj. Ili bi odbio odgovoriti znajući da to znači siguran kraj političke karijere i da će ga biračko tijelo, koje je SDA odavno naoštrila kao antisrpsko i antihrvatsko, kazniti.
Pojma rahmetli Alija nije imao koliko je Čengićeva islamistička probinladenovska struja, struja raje s US crne liste, ojačala i kako neće proći mnogo dok na čelo stranke ponovno ne zasjedne dezintegrativni islamistički element. U ovom slučaju njegov sin.
Šteta. Jer drumovi bosanski poželjeli su se odavno Sulejmana, al Sulejmana tamo već dugo nema. Rahmet mu duši pravednoj.