Hrvati iz BIH suočeni su iz dana u dan da ih veliki dio bošnjačke javnosti negira. Pitaju “Zar uopće postoje Hrvati u BiH”
Svjesni su da nema presuda niti na Haaškom Talibanatu niti na domaćim sudovima, za genocid u Grabovici, duplo gori od onog u Srebrenici.
Svjesni su da je 30-a godišnjica ubojstva viteške djece medijski ignorirana, na bošnjačkim portalima. Čak je i pucano u nju.
Svjesni su da US ambasador osobno vodi borbu za skrivanje zločina u Bugojnu.
I mnogo toga su svjesni. I sudbine Vlade Šantića i svjetle sudbine stanovitog Tigra i Dudakovića. Svjesni su da je Talibanat skrio ubojice Joze Leutara.
Svjesni su da mediji nikada neće otvoriti pitanje konekcije Željka Komšića i Muamera Topalovića, ubojice iz Konjica.
No ipak na dane Srebrenice hrvatski mediji iz BIH izražavaju sućut, kao i političari i druge javne osobe u Hrvata.
To je nadljudska sućut. Pored permanentne i recentne nepravde i nasilja koje bošnjački lideri rade Hrvatima , uz tisuće pobornika među samim Bošnjacima, u Hrvata je na snazi ova svijest: Jedno su oni, a drugo oni koji su ubijeni. Žrtve. Nema smisla to izjednačavati. Važno je ljudima i njihovim obiteljima dati ljudsku počast i sućut.
Iz Hrvatske pak ako promotrite stvar dobit ćete ovaj zaključak:
Svi hrvatski mediji dali su se u plenkistansko erdoganovsko, dodrinaško i protusrpsko, čitaj velikoaustrijsko zbližavanje Hrvata i Bošnjaka.
Šefik u Vukovaru, maratoni Sarajevo – Vukovar. Svaki radio jučer prenosio je izjave Munire neimarke, najveće graditeljice u povijesti žrtava genocida svijeta.
Cijena tog zbližavanja je – ne talasati s problematikom naroda koji ima biti prinesen kao žrtveni jarac na oltar tih novih saveza . O BH Hrvatima pišemo.
O njima HRT ne izvještyva, na 30-u godišnjicu infanticida u Vitezu, HRT prenosi izjave Bošnjaka.
Jutarnji i Hina potpuno su na ideologiji novog dodrinaštva.
Perecijska sućut Bošnjacima zapravo i nije sućut nego nova strategija.
Novi boj za bečku bojnu.
Naredba od NATO šefova je maksimalno zbližavanje s Bošnjacima i maksimalno distanciranje od Srba.
Ako je i prije rata u Ukrajini bilo nade da će se otvoriti neki sudski proces za zločine Armije BIH nad Hrvatima u BIH te nade višem nema.
Naprosto to više nikome nije u interesu.
Možda zato Armija BIH , točnije svi njeni generali, jesu toliko ludi za Ukrajinom, ratom, i da on što dulje potraje..
U svakom slučaju čestitamo Habsburškoj lozi. Srebrenica je, može se reći, vrhunac njihove politike lomljena Balkana starom doktrinom koju vam uopće i ne trebamo pojašnjavati. Pametni znaju o kojoj se radi.