Daytonski okvir nije tamnica socijaldemokracije.Niti ljevice. Kroz postojeći Ustav, socijaldemokracija, kada bi takva postojala, i kad u njoj ne bi listom bili bošnjački nacionalisti, ima posve slobodan prostor, i način, kako da ovlada i Federacijom i državom.
Problem bosanske socijaldemokracije je samo jedan. Ona ne postoji.
Zavodljiva, prava, istinska socijaldemokracija, kada bi takva postojala u BIH do sada bi uspjela ovladati kantonima, i Federacijom. Mogla je imati 70%, 99% mandata u Federaciji, pa i u državi.
Dayton joj to omogućuje.
Socijaldemokracija je mogla vladati i ZHŽ-om i RS-om.
Da je to učinila, nitko u Parlamentima BIH ne bi mogao spriječiti socijaldemokratsku većinu da legalno kroz parlamente ukine kantone, ukine RS, ujedini škole, i napravi BIH po svom nahođenju. Zašto? Pa zaboga zato jer bi bili dvotrećinska vlast.
Takva vlast, koju Dayton posve omogućuje kroz legalnu demokratsku proceduru mogla je raditi od Daytona što želi.
Dayton dakle dopušta samoukidanje i reformu samog Daytona.
Što se onda događa u BIH?
Događa se to da oni koji nisu u stanju ovladati niti Sarajevskim kantonom, optužuju sve i svakog jer građani BIH ne glasuju za njih. Pa je tako ovaj fašist, onaj je nacist, jedni spremaju novi genocid, drugi su separatisti, treći ih ograđuju u Palestince.
Što sve nećemo pročitati od očajnika koji nikako ne žele izići na političko tržište, osvojiti vlast i sukladno pobjedi urediti državu po sebi.
No da bi se država uredila shodno socdemokratskim vrijednostima potreban je jedan važan korak.
Potrebno je prestati biti bošnjački nacionalist, i postati stvarna BH socdemokracija.
Ne može šaka nacionalista optuživati Banja Luku i Mostar zato što ne uspijevaju probiti danas već jasne granice bošjačkog entiteta, kada upravo oni sami, čine sve da ojačaju nacionalizam u Mostaru i Banja Luci, a u bošnjačenju se trude biti jači od SDA.
Da bi građani BIH koji nisu Bošnjaci, ozbiljno shvatili nekakav socdemokratski pokret u Sarajevu taj pokret bi s jednakom gorčinom morao napadati ratne zločine Armije BIH i s jednakim pijetetom bi obilazio srpska i hrvatska stratišta u BIH. No socdemokracija koja bi to učinila izgubila bi sve glasove u Sarajevu.
Postali su taoci vlastitog pristanka na SDA propagandu prema kojoj je u BIH ratovala jedna dobra armija s dvije loše.
Kao talac vlastitog nacionalizma ne preostaje ti ništa drugo nego rušiti sistem iznutra. Sistem kojim ne možeš ovladati demokratski, niti si zato sposoban, prisvajaš institucionalnim nasiljem. Udaraš po Srbima Dunovićem, po Hrvatima Komšićem, i nadaš se da te nitko iz OHR-a neće opomenuti.
Jutri rušiš Washington, navečer Dayton, i nadaš se da će sve proći u najboljem redu.
Jer si svjestan da je BIH postala zadnja rupa na svjetskoj svirali. Rupa, u kojoj više i ne gledaju poštuje li se međunarodno pravo, i međunarodni ugovori.
Ako slučajno svojim potezima daš nacionalistima, prema međunarodnom pravu, pravo, da napuste uniju zvana FBIH pa i BIH, a to je upravo ono što Dodik čeka, šta te briga. Uvijek narodu možeš reći da je Dodik kriv.
Ta mediji su ionako kod tebe.
U tom smislu, nasilje nad ono malo preostalih Srba u Sarajevu , primjerice Dunovićem, nije ništa nego eksploatacija straha manjine. Manjine kojoj si oteo stanove, koju si zauvijek iselio iz Sarajeva. Humano il nehumano. Korištenje zadnjih preostalih Srba za političko ubijanje Hrvata. Koji i pored prazne Hrvatske ne žele da odu. Komšić i Dunović nisu ništa nego žrtve. Naše zadnje preostale žrtve u Sarajevu. Uplašeni ljudi. Koje valja razumijeti. I pomoći im. Možda napraviti nekakav humanitarni konvoj? Za izvlačenje vojnika. Iz Patkovićevog grada. Možemo slobodno kazati grada džihada. Jer Patković se uspješno borio za džihad. Kako je sam i govorio tijekom rata. Da je bio neuspješan ne bi danas bio Bairov savjetnik. A koliko je bio uspješan najbolje govore mjesta poput Ozrena, ili Dusine. Kao i tišina BH tužiteljstva. Tišina koju Patković naročito cijeni. Skoro ko džihad.
Poskok.info
wpDiscuz