Published On: Sri, srp 14th, 2021

Zašto je Mesićev a ne Milanovićev pristup Bošnjacima( ali i Hrvatima u BIH) duboko rasistički?

 

Ne znam što je Mesiću, nije senilan, ne razumijem njegov stav o BIH i oko njega se ne slažemo, kazao je Milanović na upit novinara HMS-a kako komentira Mesićeve uporne istupe koji na prvu ruku podilaze političkom Sarajevu.

No triger Mesićeve patologije nije toliko servilnost prema Bošnjacima koliko šovinizam prema Srbima. Srbofagija.

Mesić je opsjednut Srbima i on je u dubini duše starčevićanac, pravaš, netko tko smatra da je hrvatsko pitanje rješeno onoliko koliko je srpsko pitanje udaljeno od RH.

Za njega je prihvatljiva afganistanska BIH, turska BIH, BIH kao spaljena zemlja, BIH koju mogu naseljavati vanzemaljci, Druidi, Laponci, samo je važno da je u BIH što manje Srba i da se Srbi u njoj što manje pitaju.

Hrvat koji razgovara sa Srbinom, sumnjiv je Hrvat. On dijeli Bosnu!

Srpsko pitanje u Hrvatskoj dozvoljeno je tek do razine ukrasa, koje mladoj hrvatskoj državi daje imidž tolerantne.

Srbi tako mogu bit partneri u hrvatskim nelegitimnim vladama, poput većine njenih zadnjih vlada u kojima hrvatska  politička većina sa zastupnicima manjinaca vlada bez potrebne većinske građanske volje građana RH.

Srbi u Vladama RH dodatno ubijaju svaku moguću stigmu hrvatskom društvu kao neoustaškom te su poželjan i plodonosan ukras.

Pupovac je htio ili ne htio dio te Mesićeve vizije “građanski ofarbane” Hrvatske. Ma koliko god taj čovjek možda htio biti čestit i želio dobro svakome on se od te uloge ne može odvojiti. Jer ona mu je jedina i dopuštena.

No kakva je Mesićeva vizija BIH?

Identična donekle SDA-ovoj. S tim što on ne razumije krajnje ciljeve SDA niti strukturu te partije, njena ideološka počela i konačne ciljeve.

Mesić je sam poručio nekoliko puta: Hrvati su trebali priznati Komšića? To je ponovio i neki dan na N1 TV.

Što nam govori ta rečenica?

Da Mesić Hrvate smatra glupanima, da nas vrijeđa? Ne. To nije tako jednostavno. Naravno da nas smatra glupanima.

No on je htio poručiti sljedeće:

Igrajte kako nama u ZG paše, nemojte napadati Komšića, upravo se to od vas očekuje, nego priznajte Komšića, budite njegovi veći fanovi od samih Bošnjaka, pokopajte tako sve ratne sjekire s Bošnjacima i izvolite napadati i gasiti Srpsku, nema veze koliko će vas to koštati al odradite i tu zadnju bojišnicu za Hrvatsku. Potpuno se stavite na raspolaganje  Hrvatskoj, ionako ste se već stavili, ako vas je nestalo pola, može još pola.

Mesić pri tome zaboravlja da je bošnjačka politika i prije i poslije Komšića na dnevnoj razini politika i antisrpske ali i antihrvatske doktrine. Da je naprosto antibosanskohercegovačka. Jer je u stalnom sukobu s dva od tri BH naroda.

Te da Hrvatima,  bošnjačka poltika stalnih optužbi, nije ostavljala  prostora za takav manevar. Sve da su ga i htjeli.

Čudi stoga da se istovremeno Mesić nikada nije okomio na bošnjačku političku elitu s optužbom da su Hrvate poptuno sjedinili sa Srbima i od ta dva nekad zavađena naroda stvorili stabilan politički blok.

Zašto to nije učinio odgovor treba tražiti u Haaškim optužnicama i hipotezi koja se postavlja kao ispravna: Mesić je za svaki novi front s političkim Sarajevom, mogao platiti odlaskom u Haag. Ali kao optuženik. Naime nije on izišao iz HDZ-a 1993 godine nego duboko nakon bošnjačko-hrvatskog rata.

No tko više zapravo potcjenjuje Bošnjake? Mesić ili Milanović?

Mesićev pristup i Bošnjacima i Hrvatima u BIH jeste pristup tutora neformiranim i nezrelim političkim zajednicama. I to bi ih trebalo vrijeđati. No nitko pametan ne napada korisnu budalu, pa tako ni Bošnjaci ne napadaju Mesića.

On je čak jednom prilikom izjavio da je bošnjački entitet nedopustiv jer bi se Bošnjaci kada bi uspjeli stvoriti čisto jednonacionalnu bošnjačku republiku, radikalizirali i da to nije u interesu Europe.

Na takvu rečenicu nitko u Sarajevu nije reagirao iako je jako uvredljiva. Što je dokaz da ga fakat percipiraju i koriste kao korisnu budalu.

Teza da bošnjački narod nije u stanju sam upravljati vlastitom nacionalnom republikom i da bi se takvo društvo okrenulo islamskom fundamentalizmu duboko je uvredljiva teza.

Ta izjava nije ništa drugo nego jedan jasan, potcjenjivački, gotovo rasistički stav prema bošnjačkom narodu.

Zašto bi se Bošnjaci radikalizirali? Zašto bi proglasili islamističku vlast ako bi stvorili jednonacionalnu republiku?

Zašto Mesić smatra da su Bošnjaci jedina nacija Europe koja nije u stanju imati sekularnu građansku državu u kojoj će religija biti odvojena od vlasti?

Mesić to nikada nije pojasnio.

Taj paternalistički pristup Bošnjacima, ne dakle samo Hrvatima u BIH znak je dubokog potcjenjivanja bošnjačkog društva u BIH.

Stoga čudi da mu je isto to bošnjačko društvo udijelilo tolike počasne nagrade. Iako znaju da je bio zakleti tuđmanist, iako je veličao ustaštvo, iako je vrijeđao građanski kapacitet u Bošnjaka.

Mesićev  infantilni paternalizam svodi se na  sljedeće

Hrvati u BIH trebaju zaboraviti ratne traume s Bošnjacima, kao i oni s njima i skupa trebaju rušiti Srpsku. Hrvatska će potom uspostaviti jake veze s tom i takvom BIH i to je to. Srpsko pitanje je riješeno njegovim uništenjem. Što će reći da je time rješeno i hrvatsko. Što će dalje biti u BIH nebitno je. Bitno je da nema Srpske, da su Srbi pod kontrolom bošnjačkohrvatske većine. I bit će mir i rahat.

Koje li naivne vizije koja je  i dovela do početka rata u BIH.

Radi se o starčevićancu 21 stoljeća. Pravašu.

Slično je i Ante Starčević govorio da je za Hrvatsku bolje da u BIH ostane slaba Osmanska vlast nego da dođe jaka Austrougarska.

Starčevića nije puno zanimao hrvatski čovjek Livna, Vareša, Kiseljaka, koliko sama Zapadna Hrvatska. Muslimane je također smatrao nemislećim sredstvom. A na Srbe je bljuvao vatru jer ih je percipirao kao politički zrelu naciju. Kao realnost.

Istočna Hrvatska, tzv. Turska Dalmacija i Turska Hrvatska (Cazinska Krajina) nisu ni Starčevića a ni Mesića  posebno zanimali. Životi Istočnih Hrvata tek su sredstvo za ugodan život Zapadnih Hrvata. Još od Pacte Convente. Još od osmanskih prodora.

Taj pristup nacionalnom pitanju u pravaša mogao bi se nazvati i kao hrvatska nacionalna aurofagija. Iliti jednostavno kao ljudska glupost koja je dobila pravo građanstva.

No taj pristup u sebi osim hrvatskog dostojanstva u BIH potpuno negira bošnjaštvo, kao političku ideju koju nosi jedna posve formirana, razvijena, moderna europska politička nacija – Bošnjaci.

Mesić njih kao da ne vidi i doživljava ih kao nešto s čim će se moći lako upravljati.

Prema Mesiću ako pak oni i izrastu u nešto s čim se neće moći upravljati opet nema veze. Jer nisu Srbi. Što je sasvim dovoljna karakterizacija prihvatljivosti.

Milanovićev pristup je dakle potpuno drugačiji. Realpoltiičan je. Milanović poštuje Bošnjake. On jasno vidi njihove političke ciljeve, što žele i što provode pod tim ciljevima.

Milanović se uopće ne zanosi Mesićevom, pravaškom idejom upravljanja nad Bošnjacima. Poštuje ih, tek ih upozorava da se manu pokušaja da upravljaju nad Hrvatima.

Ne pada mu na pamet nasjesti na mantru o građanskoj BIH. Predsjednik je hrvatske države koja je država svih njenih državljana , ne samo građana.

Nacionalizmu Bošnjaka kojeg vidi , koji mu je posve jasan i kojeg stoga ne negira nego ga poštuje jasno kaže Ne tamo gdje je naše. Slobodno tamo gdje je vaše.

 Ne možete svoje antisrpske ciljeve ostvarivati iživljavanjem nad Hrvatima. To više neće ići.

Poštujmo se, poštujmo potpisano, ja vas vidim i poštujem,  no vidite i vi ove Hrvate tu. Oni nisu pokusni kunići, oni su vaši susjedi i partneri u FBIH.

Imate s njima potpisan Ustav, nećete im kopati oči ubacivanjem novih ljudi u Dom naroda, Komšići više neće prolaziti, Komšić nije BIH institucija nego je nasilje.

Taj pristup je pristup jasne percepcije bošnjačkog nacioanlizma.

Onog kojeg Milanović nije bio dužan vidjeti 2006 godine i nešto godina kasnije jer je doista SDP tog vremena predvodio priču o građanskoj BIH i donekle je bio u sukobu sa SDA dok je danas najgrlatiji govornik ideje unitarne Federacije (Ne i unitarne BIH) SDA, jedina proteroristička partija na tlu Europe čiji se niz i danas aktivnih članova nalazi na US crnim listama zbog pomaganja panislamističkom terorizmu.

Prema tome koji od ova dva RH predsjednika poštuje Ustav RH a koji ga je kršio?

Iz političke doktrine jednog i drugog, oba su poštivala Ustav RH.

Mesić je naprosto smatrao da era korištenja Hrvata i Bošnjaka u BIH kao topovskog mesa Hrvatske u antisprskim ratovima nije gotova. I on je zagovarao nastavak te doktrine te ga je nemoguće tužiti da je kršio Ustav RH izdajući interese RH državljana u BIH.

On je naprosto smatrao da Hrvati u BIH imaju interes a vjerojatno i želju počiniti potpuno političko samoubojstvo i da je to dugoročno dobro za njih jer je to u interesu i Hrvatske koja će eliminacijom Srba u BIH u samoj BIH dobiti jedno krasno susjedstvo. Bolje reći komšiluk.

Iako je ideja idiotska ona je za Mesića bila potpuno legitimna i on ju je provodio.I da ga sutra optužite na sudu za veleizdaju on bi se upravo tom idejom branio. Da je Hrvatskoj htio samo najbolje i da je do kraja htio iskoristiti glupost Hrvata u BIH koji su se gotovo cijelo jedno stoljeće ponašali kao glupe ZG kamikaze.

Zoran Milanović je radićevski tip političara. Za Radićevce je karakteristično da Hrvate ne dijele na osnovu tog gdje žive.

Radićevci su realpolitičari. Oni su svojedobno uspjeli , čak i nakon smrti lidera im, ispregovarati Banovinu Hrvatsku, pa čak i prvu bošnjačku banovinu,  Drinsku Banovinu, nacionalnu banovinu Bošnjaka, koja je u doba banske Jugoslavije bila 90% bošnjačka.

A koja je teritorijalno bila naslonjena na Banovinu Zetsku.

Obe te Banovine da su opstale danas bi bile većinske bošnjačke. Eto koliko su Radićevci i Mačekovci mrzili Bošnjake.

Elem razlika između Radićevaca i Starčevićanaca najbolje se očituje kroz tu priču o Banovini Hrvatskoj. Nakon 10 godina mukotrpnog pregovaranja i uspjeha radićevaca, pojavi se neki pravaš, neki Ante i poništi tu istu Banovinu, razdijeli otoke i obalu, proširi se na prostore na kojima Hrvata nema i krene provoditi teror. Imenuje talijanskog princa za svog kralja i na kraju, kad je potpuno uništio i narod i zemlju, svoju vojsku izruči na kasapljenje svom suparniku.

Glupost Starčevićanaca ilitiga pravaša danas najlakše možete mjeriti po tome koliko srčano brane tog lika. Ili jednostavno ako im je mrsko veličati Pavelića koliko javno slave Mesića. Koji je hvalio Pavelića i tvrdio da je pobijedio skupa s njim 1941. godine.

Radi se o istom tipu političara, istoj ideologiji, ideolozima tjeranja srpske prašine i njihovih opanaka. Tek im je samo malo drugačiji dezen.

isusnjar l poskok.info

guest
nije obvezno
0 Komentari
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x