PILGER: Zašto je Hillary Clinton opasnija od Donalda

Ovaj tekst je uređena verzija govora Johna Pilgera na Sveučilištu u Sydneyu, pod naslovom ‘Svjetski je rat počeo’.
Snimao sam na Marshallovom Otočju, sjeverno od Australije. Kad god bih rekao ljudima gdje sam bio, pitali su me gdje je to. Kad sam ponudio ‘bikini’ kao trag, pitali bi mislim li na kupaći kostim, piše australski novinar i tvorac dokumentaraca John Pilger za New Matilda.
Mnogi nisu svjesni da je kupaći kostim dobio ime po nuklearnim eksplozijama koje su uništile otok Bikini. SAD je detonirao šezdeset i šest bojevih glava na Marshallovom Otočju između 1946. i 1958. godine.
Danas je Bikini tih, mutiran i onečišćen. Palme rastu u čudnim formacijama, ništa se ne miče. Nema ptica. Moje su cipele aktivirale Geigerov brojač.
Hidrogenska bomba Bravo
S plaže gledam u crnu rupu u oceanu. To je krater od hidrogenske bombe Bravo. Eksplozija je otrovala ljude i njihov okoliš stotinama milja uokolo.
Na povratku sam na aerodromu uočio časopis Women’s Health – s naslovnice se smiješila žena u bikiniju ispod naslova ‘I vi možete imati tijelo za bikini’. Nekoliko dana ranije intervjuirao sam žene koje su imale drugačija ‘bikini tijela’ – imale su rak štitnjače i ostale tipove raka.
Sve su bile siromašne. Žrtve i zamorci pohlepne supersile koja je danas opasnija nego ikad prije.
Prepričavam ovo kao upozorenje te kako bih prekinuo odvlačenje pažnje koje je zaokupilo mnoge od nas. Edward Bernays opisao je taj fenomen kao ”svjesnu i inteligentnu manipulaciju navika i mišljenja” demokratskih društava – kao ”nevidljivu vladu”.
Koliko je ljudi svjesno da je počeo svjetski rat? Rat propagande, laži i podmetanja zasad, ali sve se to može promijeniti prvim ispaljenim projektilom.
Predsjednik Obama je 2009. godine stao pred okupljeno mnoštvo u Pragu i zakleo se da će osloboditi svijet nuklearnog oružja. Na krilima podrške medija nakon toga dobio je Nobelovu nagradu za mir.
Sve je to bilo lažno. Lagao je, navodi Pilger za New Matilda.
Obamina administracija napravila je još više nuklearnog naoružanja, bojevih glava, nuklearnih tvornica. Sama potrošnja sredstava za nuklearno naoružanje narasla je za Obame više nego za bilo kojeg drugog američkog predsjednika.
U planu je mini-nuklearna bomba, B61 model 12. General James Cartwright izjavio je da s manjim nuklearnim oružjem ono ujedno postaje i ”više zamislivo”.
U zadnjih 18 mjeseci odvija se gomilanje vojnih snaga uz zapadnu granicu Rusije, najveće od Drugog svjetskog rata.
Ukrajina je postala zabavni park CIA-e. Preko puča u Kijevu SAD kontrolira režim koji je neprijateljski nastrojen prema Rusiji. Važne političke figure u parlamentu pozivaju na protjerivanje ruske manjine. To rijetko kad dolazi do zapadnih medija, ili se pak izokrene.
SAD gomila trupe i opremu u Latviji, Litvi i Estoniji. Ovu provokaciju druge nuklearne sile na svijetu Zapad prati u tišini.
Kampanja protiv Kine
Ono što mogućnost nuklearnog rata čini još opasnijom je paralelna kampanja protiv Kine.
Rijetko da prođe i dan a da se Kini ne pripiše status ”prijetnje”.
Kina gradi zrakoplovne piste na otočju Spratly, a koje su predmet spora s Filipinima. Taj spor nije bio prioritetan dok Washington nije podmitio vlast u Manili, a Pentagon lansirao propagandnu kampanju protiv Kine.
Što to znači? Znači slobodu da američki ratni brodovi patroliraju obalnim vodama Kine. Pokušajte samo zamisliti američku reakciju da se kineski ratni brodovi tako ponašaju u obalnim vodama Kalifornije.
Snimio sam film The War You Don’t See (Rat koji ne vidite, op. prev.), u kojem sam intervjuirao poznate američke i britanske novinare. Svi do jednog su rekli da se invazija na Irak 2003. godine možda i ne bi dogodila da su novinari obavili svoj posao i preispitali laži Georgea W. Busha i Tonyja Blaira.
Propaganda koja utire put ratu protiv Rusije i/ili Kine nije drugačija. Koliko znam, niti jedan zapadni novinar nije pitao zašto Kina gradi piste u Južnom kineskom moru. Odgovor je taj da SAD okružuje Kinu mrežom baza, balističkih projektila, bombardera s nuklearnim naoružanjem, itd. SAD održavanjem tajnih vojnih vježbi iskušava planove blokade Kine ili pristup sirovim materijalima poput nafte i plina.
U cirkusu oko američkih izbora Donalda Trumpa predstavlja se kao luđaka i fašista. Njegov stav oko migracije je groteskan, ali ništa više od stava Davida Camerona. Trump nije taj koji deportira iz SAD-a, to radi Barack Obama.
To je zemlja u kojoj dojenčad puca u majke, a policija ratuje protiv Afroamerikanaca. Zemlja je to koja je napala i pokušala svrgnuti preko 50 vlada te bombardirala od Azije do Bliskog istoka. Većinu tih sukoba pokrenuli su liberalni demokrati – Truman, Kennedy, Johnson, Carter, Clinton, Obama.
Trump se ne pokorava tome. Kaže da je invazija Iraka bila zločin, ne želi rat s Rusijom i Kinom. Za nas je opasnost Hillary Clinton. Ona je utjelovljuje sistem amerikanizacije svijeta, milom ili silom.
Clinton će aplaudirati kao prvoj ženi na dužnosti predsjednika SAD-a, baš kao što su pozdravili Obamu kao prvog crnog predsjednika.
Obamu neki kolumnisti opisuju kao zabavnog i šarmantnog, kul. Neki je dan poslao bespilotne letjelice da pobiju 150 ljudi u Somaliji. Jako kul.
Hillary je u kampanji 2008. godine prijetila Iranu nuklearnim oružjem, kao državna tajnica sudjelovala je u svrgavanju honduraške vlade, radosno je sudjelovala u uništenju Libije, kad je ubijen Gaddafi, likovala je: ”Došli smo, vidjeli smo, umro je”.
Podrška iz sjene
Među najvećim financijerima i simpatizerima Hillary Clinton su izraelski lobi i proizvođači oružja. Ona i njen suprug dobili su bogatstvo od Wall Streeta. Ona bi trebala zaustaviti zlog Trumpa, službenog demona.
Politika identiteta spriječila je inteligentne i liberalne ljude da preispituju uzroke i pojedince koje podržavaju, kao što su lažnjaci Obama i Clinton te pokret Syriza u Grčkoj. Vrsta ja-izma je novi zeitgeist u zapadnim društvima te propast velikih pokreta protiv rata, društvene nepravde, nejednakosti, rasizma i seksizma.
Ipak, mladi se bude, što je vidljivo u potpori Jeremyju Corbynu kao vođi Laburista u Britaniji te potpori Bernieju Sandersu, smatra Pilger. Sanders je obećao poduprijeti Clinton, kad i ako bude nominirana. Glasao je za nasilje nad državama kad je to ”u redu” te da je Obama obavio ”super posao”.
Australska vlada je upravo usvojila obrambeni proračun od 195 milijardi $, koji je put u rat. Nije bilo debate.
Što se dogodilo s nekad popularnim direktnim akcijama i intervencijama? Gdje su hrabrost, mašta i posvećenost boljem i pravednijem svijetu? Gdje su disidenti? Gdje su oni koji će prekinuti tišinu? Ili da čekamo dok se ne ispali prvi nuklearni projektil?