Hrvate se uvuklo u priču o kanalu na hrvatskom jeziku na razini države, koji je protuustavan
Kada govorimo o medijima u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBIH), ne možemo ignorirati činjenicu da prema Ustavu FBIH kantoni imaju isključivu ovlast za osnivanje TV kuća, dok je entitet FBIH nadležan za difuziju. Međutim, realnost je takva da neki kantoni još uvijek nisu osnovali svoje TV kuće, dok su drugi, poput Tuzlanskog, Sarajevskog i Bosansko-podrinjskog kantona, već uspostavili svoje medijske platforme. No, posebno je zanimljivo da kantoni koji su miješani ili većinski hrvatski, nemaju svoje TV kuće. Kako je to moguće?
Pljačkom Banaka i kršenjem prava OHR je poslao signal kantonalnim političarima da se ne igraju s kanalom na hrvatskom jeziku
Jedan od ključnih razloga može se pronaći u političkim previranjima i pritiscima. Nedavne afere poput pljačke banaka i kršenja prava od strane Ureda visokog predstavnika (OHR) poslale su jasnu poruku kantonalnim političarima da se ne upuštaju u osnivanje TV kanala na hrvatskom jeziku. Strah od političkih posljedica i mogućih sankcija očito igra značajnu ulogu u ovoj medijskoj praznini.
Iako su prednjačili u radio stanicama Hrvati danas kao da ne postoje na TV nebu
Hrvati su nekada prednjačili u uspostavi radijskih stanica, no danas kao da su potpuno nestali s TV scene. Postavlja se pitanje: je li riječ o strahu od kamere ili nečem drugom? Možda su u pitanju financijski problemi ili nedostatak političke volje, ali svakako je činjenica da hrvatski kantoni danas nemaju dovoljno prisutnosti u televizijskom eteru.
Nedavno je jedan srpski političar izjavio da RS ne opstaje radi svog amblema ili imena nego radi proizvodnje sadržaja
Zanimljivo je primijetiti izjavu jednog srpskog političara koji je nedavno rekao da Republika Srpska ne opstaje zbog svog amblema ili imena, već zbog proizvodnje sadržaja. Ovdje se ne radi samo o medijskom sadržaju, već o svemu što kamera zabilježi. Srpski političari svakodnevno produciraju politički sadržaj, stvarajući tako kontinuiranu prisutnost i utjecaj u javnom prostoru.
Pitanje je kad bi postojale 4 jake TV kuće što bi one prenosile? Koje izjave?
Kada bismo imali četiri jake TV kuće u hrvatskim kantonima, postavlja se pitanje: što bi one prenosile? Koje bi izjave dominirale eterom? Bi li se bavile samo lokalnim pitanjima ili bi imale širu perspektivu? Očigledno je da bi jake medijske kuće mogle značajno utjecati na političku i društvenu klimu, ali za to je potrebno mnogo više od samo tehničkih i financijskih resursa – potrebna je politička hrabrost i jasna vizija.
U konačnici, rješenje ovog problema leži u stvaranju uvjeta u kojima će hrvatski kantoni moći slobodno i bez straha uspostaviti svoje TV kuće, pružajući tako građanima relevantne informacije i platformu za izražavanje svojih stavova. Tek tada će se medijski pejzaž FBIH uistinu odraziti pluralizam i različitost društva u kojem živimo.