Ako globalni igrači – Sjedinjene Države i Europska unija – u širem diplomatskom paketu riješe rusko-ukrajinsku krizu i usput se dogovore o Balkanu, konačno će pasti maske u Bosni i Hercegovini. Tko je doista patriot, a tko samo glumi, postat će kristalno jasno. A ako bi uvjet za otcjepljenje Republike Srpske bio referendum, na kojem bi preko 60% građana Federacije BiH moralo podržati odvajanje Srpske, dogodilo bi se nešto zapanjujuće: Bošnjaci bi glasali “za”, a Hrvati “protiv”.Ako vam nije jasno zašto, evo objašnjenja.
Bošnjački pragmatizam: “Neka idu”
Za Bošnjake, situacija je jasna. U njihovoj političkoj percepciji, Republika Srpska je već 28 godina država unutar države, entitet koji formalno priznaje Bosnu i Hercegovinu, ali faktički djeluje kao nezavisna politička jedinica. Od Banje Luke do Trebinja, Srpska vodi vlastite zakone, ignorira odluke iz Sarajeva i vjerno prati Beograd. Bošnjaci to smatraju neodrživim. Oni vjeruju da bi otcjepljenjem Srpske konačno osigurali kompaktan teritorij pod bošnjačkom većinom i započeli gradnju vlastite nacionalne države bez unutarnjih blokada i političkih “ručnih kočnica” iz Dodikovog tabora.
“Što će nam Srbi koji nas ionako ne priznaju?”, pitali bi mnogi u bošnjačkoj javnosti. “Bolje bez njih nego s njima.” Na referendum bi izašli s uvjerenjem da je to konačno rješenje za njihovu dugogodišnju frustraciju u složenoj bosanskohercegovačkoj strukturi.
Hrvatska dilema: Povijest ponavlja svoje lekcije
Hrvati bi, međutim, imali potpuno drugačiju reakciju. Zašto? Jer im povijest ne dozvoljava drugačije. Dok Bošnjaci vide mogućnost da se riješe Srba, Hrvati vide svoju sudbinu u toj budućoj “Bošnjačkoj državi”.
U scenariju bez Republike Srpske, Federacija BiH bi se pretvorila u unitarni sustav pod bošnjačkom dominacijom. Nestanak Srpske ne bi Hrvate oslobodio; dapače, oslobodio bi prostor za dalje jačanje bošnjačkog političkog monopola, koji Hrvati već sada osjećaju kroz majorizaciju u Predsjedništvu BiH, Domu naroda i drugim institucijama.
Za njih, glas “protiv” na referendumu ne bi bio glas za očuvanje Bosne i Hercegovine kakva jest, nego glas za očuvanje ravnoteže, koliko god ona bila nesavršena. Srpski odlazak ne bi donio mir; donio bi novi politički kaos, u kojem bi Hrvati postali još marginaliziraniji.
Geopolitičke implikacije: Balkan kao šahovska ploča
U širem kontekstu, ovo je Balkan u svom najboljem kaotičnom izdanju. Ako Washington i Bruxelles odluče riješiti pitanje BiH u sklopu većeg geopolitičkog dogovora, morat će uzeti u obzir duboke etničke i povijesne slojeve koji sežu daleko dalje od recentnih političkih poteza. Na Balkanu, svaka odluka vuče deset drugih.
Za Srbe, otcjepljenje Srpske je ostvarenje sna – iako bi moglo donijeti nova pitanja o održivosti takve mini-države bez međunarodnog priznanja i ekonomskih veza. Za Bošnjake, to je prilika za nacionalno ujedinjenje. Za Hrvate? To je početak kraja. Jer kad padne RS, pada i zadnja prepreka unitarizmu Federacije. A bez RS-a kao protivteže, tko ostaje kao treći partner u “ravnopravnoj” državi?
Balkanska drama bez kraja
Bosna i Hercegovina nikada nije bila država jednostavnih rješenja, i neće ni postati. Ako svijet zaista postavi uvjet referenduma o otcjepljenju Republike Srpske, gledat ćemo fascinantnu transformaciju u političkim kalkulacijama. Bošnjaci će, vođeni pragmatizmom, reći: “Neka idu.” Hrvati će, vođeni instinktom preživljavanja, reći: “Ne.” A što će na kraju reći svijet? To je već druga priča. Jedno je sigurno – Balkan nikada ne razočara kad treba podsjetiti koliko je složen.
wpDiscuz
