Prošle zime, tisuće Zapatista se organiziralo i mobiliziralo te nenasilno zauzelo 5 općinskih zgrada u saveznoj državi Chiapas u Meksiku. Taj događaj simbolično se odvio u prosincu kada je, prema majanskom kalendaru, završila jedna era u povijesti i započela druga. Povodom toga, Zapatisti su izdali proglas pod nazivom ‘Jeste li čuli?’, u kojem najavljuju dolazak ere demokracije, slobode i jednakosti.
Prošlog tjedna tisuće zainteresiranih ljudi iz cijelog svijeta došli su u Chiapas prisustvovati prvoj organiziranoj školi pod nazivom ‘Mala škola slobode’, prenosi katalonska novinarka Marta Molina iz Meksika. Iako je u početku bila namijenjena za oko 500 studenata, zbog ogromne navale zainteresiranih Zapatisti su morali osigurati još 1200 mjesta prije početka nastave 12. kolovoza. Škola je započela nakon trodnevnog festivala kojim je obilježeno 19 godina od uspostave tzv. ‘Vijeća dobre vladavine’, tj. zapatističkog načina upravljanja u kojem zajednica donosi odluke koje vlasti potom sprovode. ‘Ne trebamo mi dozvolu vlade da budemo neovisni’ izjavili su tada. (više o pokretu: Zapatista pokret: 18 godina otpora protiv kapitalizma – izgradnja novog društva na temelju solidarnosti i održive proizvodnje)
U skladu s anti-hijerarhijskim raspoloženjem i ciljevima Zapatista, ni ova škola neće imati klasičan hijerarhijski sistem niti metode podučavanja. Umjesto toga, ono će biti otvorena zajednica u kojoj će svi moći učiti. ‘Ne postoji jedan učitelj’, izjavio je Subcomandante Marcos, te nadodaje ‘ovo je kolektiv učitelja koji podučava, i u kojem pojedinac učeći također prenosi svoje znanje drugima’.
Tijekom pohađanja škole, čija ‘prva razina’ traje tjedan dana, studenti će sa svojim obiteljima živjeti u zapatističkoj zajednici i sudjelovati u školskim, ali i drugim svakodnevnim aktivnostima vezanim uz život ove zajednice, uključujući rad na polju, kuhanje i sl. No, neki će živjeti i izvan zajednice, a neki čak i u obiteljima koje su protiv Zapatističkog pokreta. Budući da je cilj ove škole upoznati život u Chiapasu, nužno je da polaznici borave s obiteljima koje tamo žive. Iz tog razloga je broj polaznika ograničen te im je poručeno da ne donose svoje šatore i vreće za spavanje (iako su inače uvijek dobrodošli). Isto tako, ukoliko polaznici nakon završetka škole požele ostati još neko vrijeme, Zapatisti im poručuju da su dobrodošli.
Kada kažu da im dolaze studenti sa svih strana svijeta, to uistinu i je tako – osim Latinoamerikanaca, dolaze studenti iz SAD-a, Kanade, Njemačke, Austrije, Belgije, Slovenije, Španjolske, Grčke, Baskije, Engleske, Škotske, Irske, Južne Koreje, Irana, Šri Lanke, Australije, Indije, Novog Zelanda itd. Između 50 i 80 njih su već doktorirali i zaposleni su kao profesori i istraživači na raznim sveučilištima.
Subcomandante Marcos ističe kako pohađanje ove škole utječe na percepciju pojedinca i zahtjeva drukčiji način razmišljanja, naročito što se tiče indijanskog stanovništva. Stoga je studentima postavio pitanja: ‘Jeste li spremni pohađati školu u kojoj predaju autohtoni stanovnici? Oni čiji je jezik svrstan u ‘dijalekt’? Jeste li spremni odbaciti svoja nastojanja da na njih gledate kao na predmete proučavanja u antropološkom, psihološkom ili povijesnom smislu? Možete li izdržati a da o njima ne počnete pisati izvještaje, vršiti intervjue s njima, davati im svoje savjete i upute? Želim reći, možete li ih sagledati onakve kakvi jesu i poslušati što vam imaju za reći?’.
Kao dio ‘školskog programa’, Zapatisti su izbacili seriju eseja pod nazivom ‘Oni i mi’ u kojima su predočeni apsurdi modernog društva u kojem oni na vrhu drže svu moć u rukama i uništavaju slobodu onih ispod sebe. Naglašavaju potrebu promatranja i slušanja onog drugog kako bi mogli kreirati drukčiji svijet. Osim toga, u esejima je detaljno izložen način života u zapatističkoj zajednici, od načina na koji ljudi rješavaju svakodnevne probleme do toga kako se organiziraju u neovisne mreže u kojima narod vlada a ‘vlada’ sluša. Škola sama po sebi ne košta ništa (iako svatko može dati donaciju ukoliko želi), a jedini trošak su 4 udžbenika koji ukupno koštaju 80 pesosa. ‘Upozoravamo vas kako ovo nije škola učenja modela koji trebate slijediti (neke stvari za nas su se pokazale uspješnima, neke nisu), niti je ovo moda ili proizvod koji se može izvoziti. Nove generacije moraju same pronaći svoj put i svoje načine’, stoji u njihovu priopćenju.
Navode kako postoje samo tri kriterija koje je potrebno ispuniti prilikom prijave za sudjelovanje u nastavi: nevoljkost prema propovijedanju i osuđivanju, želja za slušanjem i promatranjem, te dobro srce. Sloboda će biti dominantna tema u nastavi, u smislu ‘vladanja na način koji odgovara zajednici, njenom vremenu i prostoru’.
Naposlijetku, na kraju školovanja neće biti nikakvih pismenih ili usmenih ispita ili ocjenjivanja. ‘Škola će stvoriti jednu novu stvarnost, i to će biti njeni rezultati’, poručuje Marcos.
advance.hr