Na današnji dan 1992. godine postavljeni su temelji takozvanog Cutileirova plana koji je mogao spriječiti rat u BiH i koji su potpisale sve tri nacionalne strane, ali ga je lider SDA Alija Izetbegović ubrzo odbacio. Danas u modernom političkom diskursu o tom planu ne govori se dovoljno. Iako se radilo o povijesnom sporazumu koji je građanima BIH nudio mir. Mnogima koji su pobijeni spasio bi život. O pitanju žrtve koja je plaćena nakon njegovog odbijanja ne vodi se dovoljno polemike među samim Bošnjacima koji su kumulativno najviše stradali u ratu. Neki tvrde, da je Izetbegović mir odbio kako bi ojačao nacionalnu svijest. Ako je to točno, doista, je li to bilo vrijedno toga?
Plan je predviđao stvaranje tri konstitutivne nacionale jedinice u koje bi ušle većinske općine sve tri strane. Muslimanskoj konstitutivnoj jedinici pripalo je 50 općina, odnosno 44 posto teritorija. Srpskoj konstitutivnoj jedinici pripalo je 37 općina, odnosno 44 posto teritorija – zbog veličine općina i vlasništva u katastru. Hrvatima bi pripalo 20 općina ili 12 posto teritorija BiH.
Prema tom planu, BiH bi se sastojala od tri konstitutivne jedinice i svaka od njih, kao i središnje tijelo BiH, zalagala bi se za zaštitu ljudskih prava i prava manjina. Skupština bi se sastojala od dva doma – doma građana i doma konstitutivnih jedinica. Plan su nakon toga, 18. ožujka, potpisala sva tri nacionalna lidera – Alija Izetbegović, Radovan Karadžić i Mate Boban. Međutim, Izetbegović je već 28. ožujka nakon razgovora sa američkim veleposlanikom u Jugoslaviji Warrenom Zimmermanom odbacio plan. Zimmerman je tada obećao Izetbegoviću da će SAD priznati BiH ako odbaci Cutileirov plan.
Portugalski diplomat Jose Cutileiro optužio je u više navrata Izetbegovića da je izazvao rat i masovne žrtve odbacujući sporazum koji je prethodno potpisao. Cutileiro je opisao Aliju Izebegovića kao osobu koja laže, odnosno – jedno govori u javnosti, a drugo privatno.
“Alija Izetbegović bi jedno govorio nasamo, a drugo javno. Na prvom ručku tijekom pregovora uvidio sam da je lažov i da mu se ne može vjerovati. On je uvijek odstupao od onog što je već bio prihvatio”, rekao je Cutileiro, podsjeća Srna. Politički analitičari su poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. godine ocijenili kako je to, u suštini, Cutileirov plan sa određenim modifikacijama.
Kada se usporede mapa koja je bila dodatak Cutlillierova plana i mapa koja je dio Daytonskog mirovnog sporazuma iz studenog 1995. godine vidi se da je, poslije tri i pol godine ratovanja, rezultat skoro isti.
“Pitanje je bilo – možemo li imati unitarnu Bosnu ili Bosnu iz tri dijela. Moje uvjerenje je bilo da samo trodijelna Bosna može uspjeti, što je potvrdio i Daytonski sporazum”, ocijenio Cutileiro.