Kako se približavaju izbori u BiH, odnosno kako je postalo jasno da više ništa ne veže stranke četvorke, šestorke, sedmorke i da će jedino profitirati kod svojih birača odmicanjem od zajedničkih nazivnika, tako su se započele međusobno podizati tenzije, bilo da se radi o unitarističkim, separatističkim ili autonomaškim inicijativama. Tako je u Sarajevu jučer promoviran Pravopisni priručnik bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika s osnovama gramatike.
Kako su objasnili autori, a uglavnom je riječ o ljudima okupljenim oko kruga SDP-a, riječ je o jedinstvenom projektu koji prvi put objedinjuje sva tri jezika naroda ovih prostora.
No, iako je nakana u jednome priručniku “integrirati” sva tri jezika u jedan pravopis, slučajno ili ne, autori priručnika su očito rekli ono što nisu trebali ili smjeli ili što je moguće bila inspiracija za njegovu izradu.
Autori priručnika Hadžem Hajdarević i Aida Kršo sami su naime priznali kako je u izradi priručnika tek recenzent bio jedan Hrvat profesor Josip Baotić, inače predsjednik Saveza antifašističkih boraca rata SUBNOR-a, dok od predstavnika Srba “nisu uspjeli nikoga angažirati”.
“Ali, naveli smo izvore koje smo koristili. Dakle, kada smo navodili hrvatski jezični standard, koristili smo hrvatski pravopis, a isto se odnosi i kada je riječ o srpskom jezičnom standardu”, rekla je Kršo.
Na upit, pak, tko je predstavljao stručne autoritete za hrvatski i srpski jezik čije su osnove iznesene u priručniku, Hajdarević je rekao da je zajedno s kolegicom Kršo bio nominiran za ovaj posao sugerirajući da i nije bilo važno imati druge predstavnike jer se na prostoru BiH “govori isti jezik, samo se različito imenuje”. Upitan kako se taj jezik zove, odgovorio je da to ovisi o govorniku.
Jugoslavenska previranja
– On se zove onako kako govornik kaže. Bošnjak će reći bosanski, Hrvat hrvatski, a Srbin srpski”, kaže Hajdarević. Ne ulazeći u znanstvena razmatranja radi li se o jedinstvenom jeziku, jasno je da je ovo pitanje prije svega nacionalno i političko te da se ne može kroz izradu priručnika potirati postojeće stanje. A i u zakonima u BiH, ali i praksi, jasno je definirano da su u BiH ravnopravna tri postojeća jezika hrvatski, srpski i bosanski. Kada se međutim ovaj fenomen proširi izvan granica BiH, onda se može licitirati i s time da su hrvatski u Hrvatskoj, srpski u Srbiji ili crnogorski jedan te isti jezik kao i tri ‘varijante’ u BiH, ali se nikada neće uspjeti podvesti pod jednu kapu jer su upravo ti pokušaji u bivšoj državnoj zajednici utjecali na daljnje podjele, a repriza se događa i u BiH.
VLM
wpDiscuz