Knjigu su predstavili književnica Željka Čorak, akademik Tonko Maroević te prevoditelj i priređivač knjige Stjepan Pavić.
Po riječima Željke Čorak pjesme su sastavni dio bosanskohercegovačke, ali i hrvatske književnosti. Naglasila je kako su, unatoč, latinskom jeziku pjesme pisane u desetercima i dvanestercima te dodala kako je su neke pisane mješavinom latinskoga i hrvatskog jezika.
Akademik Maroević istaknuo je kako nam knjiga “Latinske pjesme bosanskih franjevaca” dolazi kao zakopano blago, kao važna komponenta u mozaiku izrazito multikulturalnog prostora te kao jedna od najčvršćih potvrda pluralizma i europeizma elitnih slojeva, ukoliko su skromna “mala braća” uopće težila izdvajanju iz pučkog konteksta.
Smatra kako zadivljuje dosegnuta razina visoke pismenosti te veseli uspjeh nepretenciozne emulacije s uzvišenim modelima, a posebno integrira sposobnost da se kriptički – jezikom nedostupnim represivnoj vlasti progovori o teškoj zbilji. Ocijenio je i kako ove pjesme zadovoljavaju mogućnost da se, iskosa, iz neobične perspektive, gotovo s distance, zagledamo u fenomen bosanske pokrajine na izmaku otomanskih vremena.
“Stjepan Pavić nas je zadužio sustavnom brigom za konstruiranje korpusa, traganjima i istraživanjima teško dostupnih izvornika te njihovom znalačkom prezentacijom, komentarima i biografskim skicama autora”, rekao je Maroević dodavši kako Paviću zahvaljujemo za otkriće i tumačenja, a naročito za uspjele i zahtjevne prepjeve, redovito u metru i strofi originala.
Franjevac Stjepan Pavić rođen je 1939. klasični je filolog, pisac, prevoditelj, kolekcionar, utemeljitelj galerije moderne umjetnosti i zbirke stare sakralne umjetnosti. Teologiju diplomirao u Sarajevu, klasičnu filologiju u Zagrebu. Bio je definitor Franjevačke redodržave Bosne Srebrene, profesor, tajnik i ravnatelj Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Prevodi latinske pjesme bosanskih franjevaca, piše kratke biografske proze, a zapažen je i njegov rad u likovnoj kulturi Bosne Srebrene.
Dnevnik.ba