U tekstu autora Marka Repeckog obrađuje se problem priuštivosti stanovanja u kontekstu rasta cijena nekretnina i preispituje se mogućnost oživljavanja zadružne stanogradnje, koncepta koji je bio aktualan prije stotinu godina. Repecki se osvrće na povijesne primjere iz Ljubljane i Zagreba, gdje su građani kroz zadruge ili druge organizirane modele pokušavali riješiti stambeno pitanje na povoljniji način.
Jedan od ključnih primjera iz prošlosti je zadružni projekt iz Ljubljane iz 1925. godine, gdje je privatna zadruga izgradila naselje s dvjestotinjak kuća koje su članovi zadruge mogli kupiti ili unajmiti po povoljnijim uvjetima. Ovaj primjer je poseban jer je nastao iz samoorganizacije građana, bez uplitanja države ili grada. Kuće, građene u tri veličine, i danas su dobro očuvane.
Repecki potom navodi sličan projekt iz Zagreba iz 30-ih godina prošlog stoljeća – Naselje Prve hrvatske štedionice na Trešnjevci. Iako nije riječ o zadružnoj inicijativi, već o projektu štedionice, naselje je također planski izgrađeno s tipskim kućama. Arhitekt Zdenko Strižić dizajnirao je kuće koje su imale inovativna urbanistička rješenja, poput smještanja gospodarskih prostorija uz ulično pročelje, dok su dnevni boravak i sobe bili orijentirani prema vrtu. Nažalost, naselje u Zagrebu nije sačuvano u izvornom obliku poput onog u Ljubljani.
Repecki dalje ukazuje na problem s državnim programima subvencija za nekretnine, koji su, umjesto da pomognu, zapravo pogoršali situaciju na tržištu. Istraživanje Hrvatske narodne banke iz 2020. godine pokazalo je da su subvencije potaknule rast cijena i potražnje, remeteći prirodnu dinamiku tržišta.
U suvremenom kontekstu, Repecki navodi pilot-projekt stambene zadruge u Križevcima, gdje se bivša vojarna JNA planira rekonstruirati u stambenu zgradu. Projekt vode Zadruga Otvorena arhitektura i Zadruga za etično financiranje, a model se temelji na tome da lokalne vlasti osiguraju zemljište, dok zadruga financira gradnju i upravlja nekretninom. Svaki član zadruge ima jednako pravo glasa, bez obzira na iznos uloga. Projekt bi trebao biti dovršen 2027. godine.
Iako je ideja zadružne stanogradnje zanimljiva, Repecki zaključuje da je upitno koliko bi takav model mogao zaživjeti u današnjoj Hrvatskoj, s obzirom na poteškoće koje već postoje s dogovaranjem oko održavanja zajedničkih dijelova postojećih zgrada.