Zamislimo Židova u doba egipatskog ropstva. Staje pred novinare i na pitanje kako mu je pod faraonom odgovara:
“Mi smo za jak Egipat. Ok nam je, idemo ka boljem sutra.”
Može li im čovjek zamjeriti? Takvim izjavama čuvaju svoju glavu i glavu svog naroda.
Pod opresijom su i bez prava.
Zamislimo Natašu Kampuš, dok još sjedi u podrumu svog otmičara, kako daje izjavu reporteru koji je došao s kemijskom olovkom i papirom.Što će reći?
“Spašavajte me, ovo je užas, siluje me svake noći, živim u mraku.”
Ili će biti mudrija?
Reći će nešto poput:
“Dobro mi je, sretna sam, on me voli.”
Jer zna da joj je povratak u podrum bolniji nego jučer, samo ako kaže istinu.
A sad se vratimo na Hrvate u BiH.
Narod u podrumu. Narod pod faraonom koji ih zlostavlja.
Ante Jelavić, zadnji slobodni hrvatski političar koji je pokušao nešto napraviti za svoj narod, prognan je u Hrvatsku. Roblju nije dopušteno ni da postavi pitanje kako mu je. Kako živi posljednji Hrvat slobodne volje.
Ako mu netko mahne na ulici, ide na ispitivanje.
Herc banka – raznesena. Nema oidgovornih. Ta to je banka roblja. A rob prava nema. Ta nisi raznio austrijsku banku pa da odgovaraš.
Leutarovo ubojstvo – ne smije se istraživati. Jer ubijen je rob. A rob i pravo na život ne idu u istu rečenicu.
Hrvatsko ustavno pravo u BIH– bačeno u jamu pravo robova, poliveno benzinom i zapaljeno. Ostatke su podijelili Bošnjacima. Da se najedu. Zaboravljena priča.
Jame u kojima su zatrpana hrvatska djeca – ne smiju se fotografirati, ne smiju se slati na Haaški sud. Tio su djeca robova. I što kažu Haaške kurve istražiteljke: Djeca robova nisu prioritet ovog suda. Istražujemo samo zločina nad građanima.
Američki ambasador – isplivao kao zaštitnik terorista Al-Qaede. Niti jedan medij u Federaciji BiH to nije smio objaviti. Osim nas, ropskog Poskoka i RTRS-a. Prokleti srpski mediji. Ropski hrvatski mediji i gospodsko bošnjačko medijsko carstvo odšutilio je ovaj skandal.
Zorana Draško pronađe u filmu Štefice Galić silovatelja svoje majke. Ali ona je Srpkinja a Srbi su u FBIH također robovi. Nema reakcije medija. Schmidt, gonič robova u FBIH ne misli pisati prosvjedno pismo FTV-u o pravima ove ropkinje.
Čoviću su prijetili sankcijama ako ne pristane na zakon o Plinskom biznisu u koji se želi ugraditi Murphey. Čavara – pod sankcijama. Ne zna ni sam zašto. Oba su robovi i nemaju prava žalbe i propitivanja.
Leutarovo ubojstvo?
Ne smije se istraživati. Ubijen je tek jedan rob.
Kampuš ovog ropstva zove se OHR. Gonič. Istrebljivač slobodne misli.
A onda dolazi novinar i pita vođe roblja:
“Kako vam je i što mislite o Dodikovom ponašanju?”
I sve Nataše Kampuš hrvatske politike, svi Židovi federalnog Egipta odgovaraju:
“Gore faraon, živio naš silovatelj! Volimo te, OHR! Robovlasnik se mora poštovati i voljeti”
Hrvati u BiH su, objektivno, najpotlačeniji narod u Europi. U Republici Srpskoj Srbi imaju vlast, u Federaciji Bošnjaci. Hrvati nemaju ništa.
Pa ipak, nema otpora.
Nema bunta.
Nema ničega.
Jer im je ukinut svaki osjećaj muškosti.
Njihovi svećenici, političari i profesori uvjeravaju ih da je trpjeti blagoslov, da je šutnja zlato, da je pokornost vrlina. Njihovi fratri hodaju po Beču i dobivaju novac za seminare o “muškosti kroz Marijino srce” koje će ostvariti po Hercegovini , nekad buntovnoj, i tako utržiti honorare.
Dok Dodik diže narod na ustanak protiv ropstva protiv OHR-a koji od Srba želu napraviti nove Hrvate, novo roblje Bosne, dok se Srbi bore za svoj politički subjektivitet, dok se bošnjačka politika svim silama trudi da ovlada ne samoo Federacijom nego i Srpskom Hrvati u Hercegovini slušaju predavanja o suptilnoj muškosti, klimatskim promjenama i rodnoj ravnopravnosti.
Vrijeme je za ustanak,
Vrijeme je da se sjetimo, da je bilo divno biti slobodan, i da će taj osjećaj opet doći.
Živio Milorad Dodik, osloboditelj našeg vremena!
Smrt prokletom OHR kolonizatoru!
Stay Tuned
/POSKOK/
wpDiscuz
