Prije dva dana završena je jedna 50-godišnja bitka u srcu Europe i Europske unije. Bitka nije vođena radi ujedinjenja (integracije). Naprotiv, njezin je ishod politička dezintegracija, razjedinjenje koje se nametnulo i dokazalo kao jedina mogućnost za daljnji – konfederativni – suživot.
Budući da bošnjački mediji o ovom za Belgiju povijesnom događaju očekivano neće izvjestiti, upravo jer je to recept za Hrvate i Bošnjake u Federaciji – pročitajte na Poskoku.
________piše: Petar Bilobrig | Poskok.info
U srcu stare Europe i mlade čarobne Europske unije? Zvuči nevjerojatno, ali je stvarno.
U petak trinaestog (!) srpnja 2012. u belgijskom saveznom parlamentu, da bi se spasilo državnu zajednicu, definitivno je ukinuta jedina multietnička izborna jedinica.
Belgija je multietnička zemlja i država. Ima tri naroda. Dva naroda imaju svaki svoj etnički entitet. U Flandriji živi 6 milijuna Flamanaca, službeni je jezik jedino i isključivo nizozemski. U Valoniji živi 4 milijuna Valonaca, službeni je jezik jedino i isključivo francuski. Treći su narod 65 tisuća Nijemca koji (još) nemaju svoj entitet, ali su visoko autonomni u Valoniji. Brisel je treći entitet – jedini multietnički (flamansko-valonski) entitet s oko 1 milijun stanovnika i s oba službena jezika.
Belgija je, dakle, etnički i politički dublje podijeljena nego BiH. Sva tri naroda nemaju niti jednu jedinu zajedničku političku stranku. Niti u općinskim vijećima, niti u entitetskim parlamentima niti u državnom parlamentu! Čak ni zajedničku socijaldemokratsku pa niti zelenu. U jedinom multietničkom entitetu – Briselu – nemaju zajedničke škole čak ni pod jednim krovom. Ali Belgija kao država ipak funkcionira. Zašto?
Izborne jedinice – ključ problema i rješenje problema
Belgija ima 11 izbornih jedinica za državni i za Europski parlament.
Deset (10) izbornih jedinica su etnički čiste: 5 flamanskih i 5 valonskih. U flamanskim se može glasovati isključivo (!) za flamanske, a u valonskim isključivo (!) za valonske političke stranke.
Od 1966. do prošloga petka, trinaestoga, postojala je samo jedna jedina multietnička izborna jedinica: Brisel-Halle-Vilvoorde (BHV). Imala je 1,6 milijuna stanovnika. Nalazi se na flamanskom teritoriju, a sastojala se od 19 briselskih (etnički mješanih) i 35 okolnih flamanskih općina.
Jedino u toj izbornoj jedinici u Belgiji djelovale su i flamanske i valonske stranke, a građani su mogli na saveznim izborima kao i izborima za EU glasovati za valonske ili za flamanske stranke. Dakle, valonske su strankemogle djelovati na tom dijelu flamanskog teritorija, dok flamanske stranke to ne mogu nigdje na teritoriju Valonije.
Na tom su se području s vremenom naselili brojni Valonci i počeli “preplavljivati” Flamance. S druge strane, Flamanci su to želili onemogućiti izdvajanjem flamanskog teritorija odn. stvaranjem teritorijalnoga jedinstva Flandrije, što im je u petak konačno i uspjelo.
Dakle, jedna jedina multietnička izborna jedinica 50 godina bila je zajedničkim nazivnikom svih belgijskih problema i izvorom najtežih političkih kriza u Belgiji. Decenijama je trovala belgijske političke odnose. BHV – ta tri slova imala su u belgijskom kontekstu jednaku razornu moć kao i TNT.
Flamanske su stranke stalno predlagale podjelu BHV-izborne jedinice na dva dijela: Brisel i “Flamanski Brabant”, što su Valonci uporno odbijali.
Beskorisni pregovori vodili su do pada nekoliko saveznih vlada. Tako je 2007. uspostavljanje nove vlade trajalo više od 6 mjeseci, upravo zbog ovoge izborne jedinice, nakon čega je ta ista vlada padala još tri puta – zadnji put u travnju 2010. Nakon godinu i pol duge krize, u zadnji trenutak Belgija je 2011. spašena od raspada i to dogovorom o daljnjem radikalnom slabljenju države u korist entiteta te konačnom podjelomproblematične 11. izborne jedinice.
Dakle, od petka postoje dvije nove izborne jedinice: dvojezični kotar Brisel i flamanski kotar “Halle-Vilvoorde”. Krizno stanje u Belgiji za sada je svakako smireno. Podjela BHV-a otvorila je put za šestu državnu reformu– duboko slabljenje države uz jačanje etničkih entiteta.
Reakcije belgijskih medija: “Nikada više!”
Za nas su veoma interesantni komentari uglednih belgijskih novina koje nitko ne naziva separatističkim i fašističkim.
“Le Soir” pohvalno govori o ovom “povijesnom 13. srpnju” te podsjeća na stanje prije 12 mjeseci kada je Belgija bila na rubu raspada upravo zbog 11. izborne jedinice. Kamate na državne obveznice astronomski su rasle, gospodarstvu prijetila kriza. Pitali smo se da li ova država uopće još ima smisla. Danas je to prošlost, kamate su niske, gospodarstvo se oporavlja.
“Nikada više”! Flamanski dnevnik “De Morgen” govori o “povijesnom događaju” te 20 puta ponavlja te dvije riječi. Nikada više kilometarskih tekstova po novinama oko BHV-izborne jedinice, nikada više slika valonskih političara koji se kese kad čuju riječ “podjela”, nikada više flamanskih aktivista s natpisima na plahtama i plakatima “Podjela sada”, nikada više neprospavanih noći zbog dugogodišnje političke paralize, nikada više BHV!
“Gazet van Antwerpen” naslovljava “Kraj 50-godišnjega križnoga puta” i tvrdi da se sada oslobodio put prema gospodarskom napretku. Naime, bez ovoga dogovora ne bi bilo državne vlade, a na državne kredite plaćali bi dvostruke kamate.
“Het Laatste Nieuws” piše kako ovaj “povijesni događaj” konkretno ne znači da će Valonci preko noći nestati iz 30tak flamanskih gradića i sela oko Brisela, ali će njihov utjecaj biti puno manji, flamanski će gradonačelnicidobiti širi prostor za djelovanje, a flamanski identitet biti osiguran. Međutim, ovo je tek samo početak dogovorenih reformi oko razgrađivanja države i jačanja entiteta. Učinak ove vlade mjerit će se prema cjelokupnim reformama. Ako to ne bude funkcioniralo, onda “u Flandriji spremno čeka jedan čovjek s pištoljem uperenim u srce Belgije”. Misli se na jesenske lokalne izbore i nacionalističkoga vođu Bart de Wevera.
“De Standaard” također pohvalno govori o događaju, ali i dalje postavlja centralno pitanje: Hoće li Flamanci i Valonci naći zajednički modus vivendi? Ima li zajednički život pod belgijskim krovom ikakvu budućnost?
Europski standard – argument za hrvatske političke vođe
Belgijski primjer je taj “europski standard” par excellence koji se nužno mora primijeniti u Federaciji BiH. Belgija kao državna zajednica spašena je jedino na ovaj način.
Ovaj primjer pokazuje da je rješenje kriza u multietničkim zemljama jedino moguće podjelama koje u (kon)federativnosti stvaraju ravnopravnost.
Dobro znamo da Bošnjaci to nažalost (još) neće i zašto neće.
Upravo zato hrvatske se političke vođe moraju udubiti u ovaj europsko-belgijski model koji im je najbolji argument – jednako pred Bošnjacima kao i pred međunarodnom zajednicom – za ono što tražimo, a to je u konačnici: Paritet kontra proporcionalnost!
Bošnjaci na ovom primjeru mogu uvidjeti da “manje” može biti “više”. Onoga dana kada političko-institucionalne nadležnosti između Bošnjaka i Hrvata budu jasno i pravedno razgraničene, bit će moguć jednakopravan suživot i dijalog oslobođen bespotrebnih i beskorisnih emocija. Tek tako može do daljnjega opstati ova interesno-namjenska tvorevina, tzv. Federacija Bošnjaka i Hrvata.
Belgija je bila na rubu provalije. U zadnjem trenutku spasio ju je dogovor o konačnoj diobi izborne jedinice. Isto tako, Bosnu i Hercegovinu može spasiti jedino uspostava Hrvatske izborne jedinice (HIZ) i to prema europskim načelima i standardima.
Kako to lijepo i Francuzi kažu: Les bons comptes font de bons amis – Čist račun, duga ljubav!