Sanja Vulić, žena koja ne pristaje na kompromise, stoji na čelu Kluba poslanika SNSD-a i jasno poručuje – srpski narod nije na prodaju. Nekoliko grantova USAID-a neće kupiti srpske općine i gradove, a ni srca njihovih ljudi. Nema tog dolara koji bi mogao potkupiti narod koji je kroz povijest preživio toliko toga. I Sanja, baš kao i mnoge žene koje vode ovu borbu, to zna bolje od ikoga.
“Nećemo biti ničije roblje”, kaže ona, i u njenim riječima odzvanja odlučnost. Ova borba nije nova, nije to tek još jedan politički sukob u nizu. To je borba za dostojanstvo, za pravo da se ne pristane na manje, samo zato što ti nude malo više. A Sanja Vulić nije od onih koje pristaju na igru koju nameće netko drugi. Ona vidi kroz igru, prepoznaje namjere koje dolaze maskirane pod velom pomoći, i jasno daje do znanja – neće nas kupiti, niti ukrotiti.
Pokušaji Američkog veleposlanstva da se nametnu kao spasitelji kroz USAID projekte možda nekima izgledaju kao dobra volja, ali Sanja vidi dalje. “Narod sve vidi”, ponavlja ona. I zaista, narod vidi, narod zna. Možda neki projekti nude novac, nude tehničku podršku, ali u srži – nude kontrolu. I tu Sanja povlači crtu. Jer Republika Srpska, kao i svaki narod koji drži do sebe, želi partnerstvo, a ne podređenost. Poštivanje, a ne tutorstvo. Kada se ne poštuje slovo Dejtona, nema razgovora, nema pregovora.
Kaže ona jasno, mir i stabilnost su cilj, ali ne pod svaku cijenu. Treba znati kada stati, treba znati kada reći “ne”, čak i kada taj “ne” dolazi uz rizik. I tu je snaga žena poput Sanje – nisu one tu da budu tihe, nisu tu da slušaju naređenja bez propitkivanja. One su tu da govore glasno, da štite interese svog naroda, ma koliko pritisci dolazili izvana.
I dok neki možda vide USAID projekte kao šansu za napredak, Sanja i njeni suradnici u lokalnim zajednicama, poput Miroslava Bojića iz Laktaša, pokazuju da su svjesni alternative. “Ne trebamo duplirati aktivnosti”, kaže Bojić, jer već rade na projektima koji donose napredak bez vanjskih upliva. Imaju plan, imaju strukturu. To nisu lokalne zajednice koje sjede i čekaju milostinju. To su ljudi koji grade vlastitu budućnost, svojim rukama i svojim odlukama.
Na kraju, ova priča nije samo priča o grantovima ili međunarodnoj pomoći. Ovo je priča o identitetu, o dostojanstvu, o pravu na izbor. A Sanja Vulić stoji visoko, kao glas koji neće biti utišan, kao žena koja hrabro brani ono u što vjeruje – pravo svog naroda da odlučuje o svojoj sudbini. I u tome, treba je podržati.
wpDiscuz
