- Advertisement -
Bilo kakva rasprava o gospodarskoj situaciji u Vukovaru ne može proći bez zazivanja slavne prošlosti. Kako je to bio drugi grad po BDP-u u bivšoj Jugoslaviji, kako je tad imao više zaposlenih nego danas stanovnika i to sve zahvaljujući snažnoj industriji. Međutim, postavlja se pitanje koliko bi sve to bilo održivo i da nije bilo strašnih ratnih razaranja, i je li reindustrijalizacija, koju neki zazivaju, pravo rješenje za današnju lošu ekonomsku situaciju grada na Dunavu. Vukovar više ne može čekati, upozoravaju i ekonomisti i lokalni poduzetnici, jer se pretvara u spomen područje – zamrznuto u prostoru i vremenu.
Kad bi se gledali samo podaci o kretanju prihoda i dobiti svih vukovarskih tvrtki od 2010. do 2015. mogli bi govoriti o gospodarskom bumu. Prihodi su se skoro utrostručili s 2,3 milijarde kuna na 6,1 milijarde kuna. Dobit je 2013. iznosila u tom petogodišnjem razdoblju najnižih 25,3 milijuna kuna, a lani je bila 272,3 milijuna kuna.
Jedan poduzetnik iskrivljuje stvarnu sliku
Ali da je to nažalost samo varka otkriva broj zaposlenih. Iako je poduzetnički korpus nabujao na trenutnih 435 tvrtki, u istom razdoblju za 16 posto smanjio se broj radnika s 5.160 koliko ih je bilo 2010. na prošlogodišnji 4.338. Inače ukupan broj zaposlenih, kad se privatnom sektoru pribroje i ostali, kreće se oko 9.500.
U usporedbi s tim podacima fantastično zvuče prijeratne brojke o čak 28.800 zaposlenih Vukovaracašto je više nego što danas grad broji stanovnika, 27.683 prema popisu iz 2011. godine. Prije Domovinskog rata u Vukovaru je živjelo oko 44.000 ljudi.
Glavni ‘krivac’ za iskrivljenu poduzetničku sliku, odnosno nesrazmjer između financijskih brojki i stvarnog stanja, je Prvo plinarsko društvo (PPD) u vlasništvu Osječana Pavla Vujnovca. Prije nekih tri – četiri godine malo je tko znao za tu tvrtku van energetskih krugova dok je danas i te kako poznata u široj javnosti, ako ništa drugo kao glavni sponzor rukometnog kluba Zagreb.
Lani je PPD s prihodom od 3,7 milijardi ušao među deset najvećih domaćih kompanija. Kako je Vujnovac izgradio svoje carstvo pročitajte ovdje.
tportal.hr
Kad bi se gledali samo podaci o kretanju prihoda i dobiti svih vukovarskih tvrtki od 2010. do 2015. mogli bi govoriti o gospodarskom bumu. Prihodi su se skoro utrostručili s 2,3 milijarde kuna na 6,1 milijarde kuna. Dobit je 2013. iznosila u tom petogodišnjem razdoblju najnižih 25,3 milijuna kuna, a lani je bila 272,3 milijuna kuna.
Jedan poduzetnik iskrivljuje stvarnu sliku
Ali da je to nažalost samo varka otkriva broj zaposlenih. Iako je poduzetnički korpus nabujao na trenutnih 435 tvrtki, u istom razdoblju za 16 posto smanjio se broj radnika s 5.160 koliko ih je bilo 2010. na prošlogodišnji 4.338. Inače ukupan broj zaposlenih, kad se privatnom sektoru pribroje i ostali, kreće se oko 9.500.
U usporedbi s tim podacima fantastično zvuče prijeratne brojke o čak 28.800 zaposlenih Vukovaracašto je više nego što danas grad broji stanovnika, 27.683 prema popisu iz 2011. godine. Prije Domovinskog rata u Vukovaru je živjelo oko 44.000 ljudi.
Glavni ‘krivac’ za iskrivljenu poduzetničku sliku, odnosno nesrazmjer između financijskih brojki i stvarnog stanja, je Prvo plinarsko društvo (PPD) u vlasništvu Osječana Pavla Vujnovca. Prije nekih tri – četiri godine malo je tko znao za tu tvrtku van energetskih krugova dok je danas i te kako poznata u široj javnosti, ako ništa drugo kao glavni sponzor rukometnog kluba Zagreb.
Lani je PPD s prihodom od 3,7 milijardi ušao među deset najvećih domaćih kompanija. Kako je Vujnovac izgradio svoje carstvo pročitajte ovdje.
tportal.hr
wpDiscuz