U zemlji gdje povijest nije samo prošlost nego i dnevna drama, jedna se priča piše s dvostrukom tintom – crvenom za žrtve i plavom za slobodu. Vukovar i Herceg Bosna, dva simbola iste borbe, govore priču o otporu, boli i odlučnosti da se opstane unatoč svemu. I kao da je sudbina htjela, te su se dvije povijesne točke spojile na isti datum: 18. studenoga.
Vukovar: Grad heroja i krvi
Vukovar, taj ukleti i sveti grad, pretrpio je tri mjeseca opsade. S oko 1.800 branitelja, protiv više od 30.000 neprijateljskih vojnika opremljenih do zuba, Vukovar je pao, ali nije pokleknuo. Nakon sloma obrane, masakri poput Ovčare zacementirali su grad kao simbol ljudske patnje, ali i neuništive volje za slobodom.
Žrtva Vukovara nije bila samo lokalna tragedija, već poruka. U Bosni i Hercegovini, Hrvati su je čuli glasno i jasno. Shvatili su da nitko neće doći u njihovu obranu osim njih samih. „Ovo nije naš rat“, govorilo se iz Sarajeva, dok su selo Ravno i njegovi mještani gorjeli. I tako su Hrvati Bosne i Hercegovine odlučili: nećemo čekati da nas unište.
Herceg Bosna: Rođenje obrambenog štita
Istoga dana kad je Vukovar pao, u Grudama je utemeljena Hrvatska zajednica Herceg Bosna. Nije to bio akt secesije niti zlokobni plan, već nužnost – organizirani odgovor na agresiju koja je već uzimala maha. Dokumenti osnivanja svjedoče o obrambenom karakteru te zajednice, utemeljene na Ustavu SR BiH iz 1974. godine.
Utemeljenje Herceg Bosne jasno je pokazalo: Hrvati Bosne i Hercegovine neće biti puki promatrači vlastitog nestanka. To je bio njihov način da kažu „ne“ agresoru i „da“ očuvanju identiteta i teritorijalne cjelovitosti.
Obitelj Zadro: Simbol zajedničke borbe
U jeku obrane Vukovara, dok je grad odolijevao brutalnim napadima srpskog agresora, rodila se priča o “Turbo vodu” – posebnoj postrojbi hrvatskih branitelja koja je simbolizirala hrabrost, odlučnost i snalažljivost. Osnovana 14. rujna 1991. godine, po zapovijedi legendarnog Blage Zadre, ova mobilna jedinica bila je kičma obrane u trenucima kada je Vukovar bio na rubu sloma.
Na čelu Turbo voda bio je nitko drugi nego Robert Zadro, Blagin najstariji sin. Rođen 1969. godine, Robert je odrastao u Borovu naselju, u obitelji gdje su ljubav prema domovini i hrabrost bili dio svakodnevice. Dok je Blago komandirao obranom grada, Robert je poveo dvadesetak mladih branitelja u postrojbi koja će ubrzo postati legendarna.
“Turbo ustaše” – ime koje je zapečatilo hrabrost
Ime “Turbo vod” nije nastalo slučajno. Na srbijanskoj televiziji jedan neprijateljski vojnik opisao je branitelje Vukovara kao “turbo ustaše” koji bacaju bombe preko 300 metara. Ironično, Robert i njegovi suborci prihvatili su taj nadimak, pokazavši da ni u najtežim trenucima ne gube duh. “Gdje god je bila frka, zvali su nas, a kad te zovu – ne zovu te na piće”, prisjećali su se članovi Turbo voda.
Naoružani samo lakim pješačkim oružjem i nekoliko protuoklopnih bacača, ovi mladići činili su čuda. Kad je crta obrane bila pred probojem ili je trebalo vratiti izgubljeni dio ulice, Turbo vod je bio prva i posljednja linija obrane. Nisu čekali – djelovali su.
Robert – sin heroja i vođa u najtežim vremenima
Robert, najstariji od trojice sinova Blage i Katice Zadro, naslijedio je očevu hrabrost i odlučnost. Završio je osnovnu školu u Borovu naselju, danas nazvanu po njegovom ocu, a srednju školu za elektrotehničara u Vukovaru, današnjoj Tehničkoj školi Nikola Tesla. No, život mu je umjesto mirne inženjerske karijere donio ratni vihor, u kojemu je pokazao iznimno vodstvo i hrabrost.
Turbo vod nije bio samo postrojba, već simbol otpora i žrtve Vukovara. Njihov heroizam ostaje zapisan zlatnim slovima u povijesti Domovinskog rata, kao podsjetnik na nevjerojatnu snagu duha u suočavanju s nadmoćnim neprijateljem. Robert Zadro i njegovi suborci pokazali su da pravi heroji nisu samo oni koji nose uniforme, nego oni koji se usprkos svim izgledima bore za svoj dom, svoj grad i svoju domovinu.
Njihova priča ostaje nadahnuće za generacije koje dolaze – o ljudima koji su na pitanje “Zašto?” odgovarali jednostavno: “Za Hrvatsku.”
Ako netko utjelovljuje povezanost Vukovara i Herceg Bosne, onda je to obitelj Zadro. Blago Zadro, rođen u Donjim Mamićima, poginuo je braneći Vukovar. Njegov sin Robert Zadro poginuo je na Kupresu, boreći se protiv istog neprijatelja, samo na drugom bojnom polju. Ta tragedija nije samo priča o gubitku jedne obitelji, već i svjedočanstvo zajedničke sudbine Hrvata s obje strane granice.
Danas, 18. studenoga, Hrvati iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine prisjećaju se tih teških trenutaka. U Vukovaru se održava Kolona sjećanja, dok se u Mostaru pale svijeće i organiziraju procesije. Na brdu Hum, u organizaciji HKZ Troplet, pali se 33 baklje, simbolizirajući godine od tih povijesnih događaja.
Vukovar i Herceg Bosna ostaju trajni podsjetnici na cijenu slobode. Oni nas uče da je borba za očuvanje identiteta i dostojanstva uvijek vrijedna truda, ma koliko bolna bila. To su priče koje ne dopuštaju da se sjećanje ugasi, već ga prenose na nove generacije – da razumiju što znači stati na braniku svojih prava i slobode.
wpDiscuz
