Pozivajući se na presudu haškog tribunala Radovanu Karadziću, kojom je on osuđen za genocid u Srebrenici i ratne zločine u BiH, ratna garda Slobodana Miloševića bogotvori zapovjednika smrti kao mirotvorca i nevinog, jer je njega, u presudi Karadžiću, “tribunal oslobodio od krivice”, kaže za “Blic” Vuk Drašković, pisac i predsednik Srpskog pokreta obnove, prenosi Hrvatski Medijski Servis.
U jednom pasusu haške presude Radovanu Karadžiću, koja je donijeta u ožujku, a kojom je ratni lider bosanskih Srba osuđen na 40 godina robije, sud, naime, konstatira kako nije našao dokaze da se Milošević suglasio s planom stvaranja etnički čiste srpske teritorije u Bosni.
– Nije ga oslobodio, jer ga u toj optužnici nije ni optužio, pošto tada Milošević nije bio ni živ, a u Haagu ne optužuju, ne osuđuju i ne oslobađaju mrtvace. Imaju Milošivićevi sljedbenici mnogo pouzdanijeg svedoka od suda u Haagu. Taj njihov krunski svedok je sami Milošević. Svih onih godina smrti i strašnih ratnih zločina, on je govorio da Srbija nije bila u ratu. Nije, dakle, nitko iz Srbije ratovao po Hrvatskoj i BiH, nitko nije poginuo, nema po Srbiji grobova iz tih ratova, nema invalida, jer rata nije ni bilo. Nema tenkova koji su, okićeni cvijećem, iz Beograda išli na Vukovar. Nema konclogora po BiH. Bill Clinton je kriv za Srebrenicu. Muslimani su granatirali sebe same u Sarajevu. Amerikanci su izmislili progon nekoliko stotina tisuća Albanaca s Kosova, tajne grobnice albanskih civila na poligonima policije u Beogradu, u rekama i jezerima Srbije – navodi Drašković, koji je preživio nekoliko atentata, koje je po pravosnažnim presudama srpskih sudova naručio Slobodan Milošević.
Dršković se pita i znači li to da “nije bilo Crvenih beretki, Škorpiona, Tigrova, kao ni likvidacija Srba koji su žigosali Miloševićeve zločine i zločince”.
– Naglo nabujali korov Slobodana Miloševića stvara novu srpsku prošlost. Ništa ne sme biti kako je bilo, nego kako oni hoće da je bilo. Srbi nisu Njemci, pa da se stide zla počinjenog i drugima i sebi. U novoj srpskoj prošlosti, već se slave i tek će se slaviti zločinci, dizat će im se i spomenici, bit će proglašavani i za svetitelje – zaključuje Drašković. /HMS/