VUK D: "Želio sam da živi Jugoslavija"

“Nadao sam se da će opstati Jugoslavija. Ali znao sam da je ona od 1945. počivala samo na dvije noge. U obje su ugrađene mine sa daljinskim paljenjem. Prva noga je Tito sam, njegov apsolutizam i karizma, a druga njegova komunistička vlast, službe sigurnosti i vojska. Kad je on umro, Jugoslavija je ostala bez jedne noge “, rekao je Drašković na Prvoj TV.
Vuk Drašković, povjesničar Čedomir Antić i psiholog Žarko Trebješanin govore u “Stavu Srbije” na Prvoj TV o vođama u Srbiji. “U meni je gorjela neka nada da će to biti povod za preustrojstvo Jugoslavije i okretanje strateškoj putokaza ka Europskoj zajedinici, i da će to biti signal Srbiji kao vodećoj državi u okviru Jugoslavije da se okrene prekomunističkoj tradiciji. Dugo se nije vjerovalo da je Tito umro “, kaže Drašković. Govoreći o Ugo Čavesu, Drašković navodi da on nije imao dlake na jeziku prema SAD, ali da nije smio isto da se ponaša prema Kini, Iranu ili Bjelorusiji.“Ja sam sjedio u sali Opće skupštine kada je on održao govor, kada je kadio da istjera američku sotonu. To je održao u sred SAD “, kaže Drašković.
 
On se pita kako bi Chavez prošao sa takvim nastupom u Kini, Iranu, Bjelorusiji, čiji predstavnici idu tamo na poklonjenje Chavezu.” Kako bi drug Čaves prošao da je to isto što je rekao za predsjednika SAD rekao u Iranu, ili u Moskvu za Putina, ili u Kini za njihovog predsjednika. On je iza sebe imao naftu, a zaljubljenici u takve lidere i takve ideologije kod nas nemaju naftu “, kaže Drašković.
Povjesničar Čedomir Antić kaže da i Venezuela i Srbija imaju isti problem, a to je da nemaju izračena ustanove već kult ličnosti. On dodaje da nema pravila da li će ti režimi preživjeti i poslije smrti vođe. “Uzmimo primjer Irana. Njegova moć počiva na religiji koja je starija od Homeinija, tu je i nafta. Ali, te ustanove funkcioništu, manjina je progonjena, ali to opstaje . Ali države poput Jugoslavije, one su ipak nastale ne samo voljom elite jugoslavenskih naroda, borbom u Drugom svjetskom ratu, već i nekom odnosom snaga u svijetu “, kaće Antić. On dodaje da je Broz jedini od komunističkih vođa koji je doživio 80. godinu , ali da nije to samo zbog njegove sposonost već i velike sreće, koju je imao u političkom radu.
Psiholog Žarko Trebješaninobjašnjava da postoji “nostalgija za jakim velikim vođom, ljevičarskim vođom”. On navodi da je problem kod vođa što postupno počinje vjerovati u sliku koja se gradi o njemu, da je besmrtan i da sve zna i sve može. “Ima više tipova vođa, ne postoji vođa za sve. Ovisi u kom vremenu, da li je vrijeme mirno, da li je krizno vrijeme je li rat. Situacija određuje koje osobine vođa mora imati.Najopštije možemo uzmemo da vođa mora biti stručan za ono što upravlja. Mora imati inteligenciju, mora imati jednu potrebu za moći za dominacijom. On mora ume da rukovodi ljudima, da zna upravljati i konfliktima među njima. Vrlo se razlikuje od jedne grupe čime se ta skupina bavi, koji su joj zadaci.Vođa određuje i ciljeve i zadatke “, kaže Trebješanin. Trebješanin On dodaje da je Aleksandar Vučić kandidat za “velikog vođu”, odnosno da je na putu da postane pošto “ima velike manire”. “Ako kaže da je u nekoj aferi pustio tužitelje da istražuju do kraja, to znači da ako vi možete pustiti tužitelje da rade svoj ​​postao, znači da nekad možete zabraniti “, kaže Trebješanin. Drašković je rekao da je jedini savjet za vođe da “ne govore istinu jer će biti uhvaćeni u njoj” .


 
Na pitanje može li se od Đinđića napravi kult ličnosti sličan onom koji postoji oko Staljina, Čedomir Antić ocjenjuje da takav kult ubijeni premijer ne može imati, jer nije tip ličnosti i tip vođe kakav je napr.Staljin bio. “Đinđić ostaje kao simbol reformatora koji je pao kao žrtva, između ostalih i njegovih uvjerenja “, kaže Antić dodajući da je ipak pitanje kako bi prošla i kako bi izgledala Demokratska stranka i njegova vlada poslije 2003, za koju ocjenjuje da bi bila vjerojatno u opoziciji od 2004. do 2008.