Bosna i Hercegovina, zemlja koja je preživjela rat i koja još uvijek gradi svoju postkonfliktnu budućnost, suočava se s duboko ukorijenjenim izazovima koji su, nažalost, dodatno pogoršani međunarodnom intervencijom. Među tim izazovima, bonske ovlasti, nametnute od strane međunarodne zajednice 1997. godine, predstavljaju najjasniji primjer narušavanja suvereniteta BiH. Kroz ove ovlasti, međunarodni akteri donijeli su odluke koje zadiru u unutarnju politiku države, bez suglasnosti njenih građana i političkih predstavnika. Upravo zbog toga, patrioti i suverenisti u Bosni i Hercegovini ne bi smjeli poštivati bonske ovlasti, jer su one izravno u suprotnosti s temeljnim načelima međunarodnog prava, suvereniteta i samoodređenja.
Kršenje suvereniteta i međunarodnog prava
Jedan od ključnih principa međunarodnog prava je suverenitet država i njihovo pravo da donose vlastite odluke, bez vanjskog miješanja. Povelja Ujedinjenih naroda jasno stavlja do znanja da se nijedna država ili međunarodna organizacija ne smije uplitati u unutarnje poslove suverene države, osim ako to nije odobreno rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a. Bonske ovlasti, koje je visoki predstavnik dobio putem Vijeća za provedbu mira (PIC), nemaju to pravno uporište.
Nijedan član PIC-a, uključujući globalne sile poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije ili Francuske, ne bi sebi dopustio situaciju u kojoj vanjske sile jednostrano proširuju ovlasti nad njihovom unutarnjom politikom. Postavlja se pitanje: zašto BiH mora trpjeti intervencije koje bi bile neprihvatljive za bilo koju drugu suverenu državu? Takva je politika odraz dvojnih standarda međunarodne zajednice, koja se prema slabijim državama odnosi drugačije nego prema moćnijim. Na taj način, BiH je, u očima međunarodne zajednice, pretvorena u državu drugog reda, bez pune kontrole nad vlastitim suverenitetom.
Samoodređenje kao temeljna vrijednost
Pravo na samoodređenje jedno je od osnovnih ljudskih prava prema međunarodnom pravu. To pravo znači da narodi imaju slobodu birati vlastiti politički put bez vanjske prisile. No, u BiH, bonske ovlasti čine upravo suprotno. Kroz nametanje zakona i smjenu demokratski izabranih dužnosnika, međunarodni akteri poput visokog predstavnika onemogućili su građanima BiH da u potpunosti kontroliraju vlastitu sudbinu.
Svaka istinska demokracija temelji se na poštivanju volje naroda i njihovih političkih institucija. Patrioti i suverenisti u BiH moraju odbaciti takav oblik vanjskog tutorstva jer on omalovažava pravo građana na samostalno odlučivanje o vlastitoj budućnosti. Svaka odluka donesena bez sudjelovanja građana BiH samo dodatno cementira ovisnost države o vanjskim akterima i održava sliku BiH kao zemlje koja nije sposobna donositi ključne odluke bez intervencije međunarodne zajednice.
Dvojni standardi međunarodne zajednice
Bonske ovlasti također postavljaju opasni presedan u međunarodnim odnosima. Kad bi bilo prihvatljivo da jedna međunarodna organizacija jednostrano proširi svoje ovlasti bez odobrenja države, tada bi bilo moguće da svaka jača država ili organizacija nameće svoja pravila slabijima. Na taj način, međunarodni poredak postaje neuređen i kaotičan, bez poštivanja osnovnih pravila o suverenitetu i međunarodnim sporazumima.
Primjerice, niti jedna članica PIC-a ne bi tolerirala da im vanjske sile jednostrano nameću ustavne promjene ili smjenjuju njihove izabrane dužnosnike. Ovaj dvostruki standard pokazuje duboki problem u načinu na koji se moćne države odnose prema manjima. BiH je time dodatno marginalizirana i prikazana kao država čiji građani nisu sposobni samostalno donositi odluke, što nije samo netočno, već je i duboko nepošteno.
Rasistička matrica moći
Sve ovo dovodi do pitanja o postojanju rasističke matrice u međunarodnim odnosima. Moćne države smatraju da imaju pravo intervenirati u slabije, “nestabilne” države, opravdavajući to održavanjem mira. Međutim, što je drugo ovakav pristup nego kolonijalno nasljeđe, u kojem moćni preuzimaju pravo na kontrolu nad slabijima pod izlikom boljeg upravljanja? Ovaj paternalistički odnos prema BiH jasno je vidljiv u bonskim ovlastima, koje su nametnute bez suglasnosti građana.
BiH, država s bogatom poviješću i kulturom, nije nesposobna država koja zahtijeva vanjsku kontrolu. Bonske ovlasti, umjesto da jačaju institucije BiH, samo dodatno slabe suverenitet i oduzimaju građanima pravo na donošenje ključnih odluka. Patrioti i suverenisti moraju odbaciti ovu matricu moći i boriti se za pravo BiH da sama odlučuje o svojoj sudbini.
Vrijeme je da građani BiH, predvođeni patriotima i suverenistima, prepoznaju da bonske ovlasti nisu u skladu s međunarodnim pravom. One su nametnute bez pristanka naroda i bez pravnog temelja u međunarodnim zakonima koji štite suverenitet i pravo na samoodređenje. Ako BiH želi izgraditi istinski suverenu budućnost, njeni građani moraju se boriti protiv ovih nepravednih intervencija i zahtijevati punu kontrolu nad vlastitom sudbinom.
Samoodređenje nije privilegija, to je temeljno pravo. Vrijeme je da BiH ponovo preuzme svoj suverenitet i da patrioti odbace sve vanjske ovlasti koje narušavaju pravo građana na slobodno i demokratsko odlučivanje. Bosna i Hercegovina nije ni “škart” država ni protektorat. Ona zaslužuje da bude tretirana s poštovanjem, kao ravnopravan član međunarodne zajednice – što bonske ovlasti svakako ne omogućavaju.