Aktivacija MAP-a je medvjeđa usluga koja prijeti da dugoročno stavi na kocku opstanak državne zajednice BiH, smatra Aleksandar Vranješ, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci i savjetnik Miloradu Dodiku tijekom mandata obnašanja funkcije Predsjednika RS-a.
Bosna i Hercegovina je prošlog tjedna dobila još jedan šamar od NATO pakta upakiran u oblandu dugoočekivane aktivacije Akcijskog plana za članstvo, bez obzira što nije ispunila do jučer neizbježne uvjete iz Talina.
Da su u NATO dobronamjerni kao što nisu, sjetili bi se da je u jednom sastavnom dijelu BiH na snazi Rezolucija o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske, iz koje se jasno može predvijeti ishod one Stoltenbergove opaske – da je sada do BiH da li će iskoristiti šansu koju je dobila.
Moguće je da im se baš žuri, pa su spremni riskirati negativan odgovor iz BiH, ili su prosto bahati i ne uvažavaju stanje da je pola teritorije BiH vojno neutralno, a ne treba isključiti ni jedno ni drugo.
Što god da jest, ishod će na kraju biti isti – neka negativna reakcija, vid odmazde, sankcija, ucjena ili neka slična mjera koja u konačnici samo može dodatno oslabiti BiH.
Ako se analizira period od Talina do danas, primjetno je da je posljednjih osam godina u odnosima BiH i NATO bilo prožeto snažnim protivljenjem Republike Srpske kada je riječ o knjiženju nepokretne vojne imovine što je bio uvjet svih uvjeta za aktiviranje MAP-a. Sve je nagovještavalo da bi to stanje moglo duže potrajati, a NATO-u su živci sve kraći.
Nakon njihovog uspjeha u Crnoj Gori i Makedoniji, očekivano je bilo da Alijansa intenzivira svoje aktivnosti i na ostatku ex-jugoslovenskog prostora kojeg očigledno žele vidjeti pod svojim krovom po svaku cijenu. Ono što pomalo iznenađuje jeste da su svoj fokus prvo stavili na Bosnu i Hercegovinu.
Nekako je logičnije bilo da su BiH ostavili za kraj, a da su fokus i pritiske prvo usmjerili na Srbiju.
Uostalom i u samoj Rezoluciji o vojnoj neutralnosti stoji da će se Republika Srpska po pitanju budućeg statusa koordinirati sa Republikom Srbijom. Drugim riječima ako bi sutra Srbija postala članica NATO velika je vjerovatnost da bi u tom slučaju Republika Srpska pratila maticu, dok to u suprotnom pravcu ne mora važiti.
Ali, kako logika i politika sile ne moraju ići rame uz rame, BiH je očigledno prva na tapeti.
Tako je prošle nedjelje na sastanku ministara inostranih poslova zemalja članica NATO, donesena odluka da se omogući BiH da preda tzv. Prvi godišnji nacionalni program, što predstavlja početak primjene MAP-a i otvaranje nove Pandorine kutije.
Јoš je 2009. godine Željko Komšić, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH, predao aplikaciju za pristupanje MAP-u, da bi u travnju 2010. godine, na sastanku u Talinu, NATO dao dodatne uvjete BiH, prvenstveno da se nepokretna perspektivna vojna imovina uknjiži kao državna imovina u vlasništvu Ministarstva odbrane BiH.
Proces uknjižavanja nije tekao kako su zamislili i za ovih osam godina uknjiženo je ukupno 31 od 57 lokacija i to na teritoriju FBiH, dok je Republika Srpska dosljedno branila svoju imovinu čak i kad su pokušali preko Ustavnog suda BiH to da promjene.
Dakle, bez obzira na protivljenje iz Republike Srpske, jedan dio aktivnosti na pristupanju NATO paktu se i dalje provodio. Tako je 2012. godine Vijeće ministara uspostavilo “Komisiju za NATO integracijski proces BiH” koja je iste godine dostavila nacrt prvog Godišnjeg nacionalnog programa, koji je do danas u formi radne verzije i koji je sve do prošle nedjelje čekao zeleno svjetlo iz Brisela.
Pored toga, još dva važna dokumenta za proces NATO integracija su usvojena u Predsjedništvu BiH – Pregled odbrane BiH, 2016. godine i Strategija spoljne politike BiH, 2018. godine, u kojoj se ekslpicitno navodi da sprovođenje aktivnosti u odnosu na NATO i realizaciju MAP-a ostaju prioritet institucija BiH.
Kada se vratimo na onu Stoltenbergovu opasku da je sad do Bosne i Hercegovine hoće li iskoristiti priliku koju je dobila na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO prošle nedjelje, to u suštini znači da se očekuje od BiH da usvoji pripremljeni prvi Godišnji nacionalni program i time otpočne aktivnosti u okviru MAP-a.
Zato je bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović požurio istaknuti da se više neće odlučivati o MAP-u među članovima Predsjedništva BiH nego da će se početi sa primjenom Akcijskog plana. To bi, drugim riječima, značilo da će se prijedlog nacionalnog programa uskoro naći na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara.
Јoš nije jasno hoće li o tome raspravljati aktualni saziv u tehničkom mandatu ili će se sačekati novi saziv.
Tu dolazimo do dva potencijalna ishoda koja u suštini zavise od brzine formiranja novog Savjeta ministara – da postojeći saziv u tehničkom mandatu usvoji prijedlog prvog Godišnjeg nacionalnog programa i da se onda ovaj dokument nađe na Predsjedništvu BiH ili druga varijanta – da novi saziv Savjeta ministara, na čijem čelu će biti predstavnik srpskog naroda, odmah odbije prijedlog.
Ako bi se ostvario prvi potencijalni ishod i uz to članovi Predsjedništva BiH, Džaferović i Komšić, preglasaju Milorada Dodika po ovom pitanju, u tom slučaju za očekivati je da će srpski član pokrenuti nacionalni veto i da će tražiti očitovanje Narodne skupštine Republike Srpske.
Kako stvari trenutno stoje, Dodiku ne bi trebalo da bude problem da prikupi dvotrećinsku podršku za svoj veto i time bi Stoltenberg dobio traženi odgovor na pitanje što će preduzeti BiH.
U narednom periodu slijedi i najavljeni sastanak kod predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović koja će okupiti sve srpske kadrove da usaglase jedinstveno političko djelovanje po ovom pitanju na osnovu Rezolucije o vojnoj neutralnosti.
Ako se tome doda da će na čelu novog saziva Savjeta ministara biti Srbin, a isto se može očekivati kada je riječ o Ministarstvu odbrane BiH, male su vjerovatnoće da će na dnevnom redu uskoro biti ponovo prvi Godišnji nacionalni program i da će se realizacija Akcionog plana za članstvo u NATO odvijati kako su zamislili u Briselu.
Na kraju, ni Bošnjaci ni Hrvati ne bi trebalo mnogo da žale zbog rezolutnih stavova iz Republike Srpske.
Realizacija MAP-a bi povećala finansijske obaveze, pa bi sa trenutnih 1,33 odsto BDP-a, BiH morala da izdvaja za odbranu od 1,8 do 2,2 odsto BDP-a, što bi svakako bio novi udarac na ekonomiju ove osiromašene državne zajednice.
S druge strane, ako se vratimo na tezu da se NATO-u prilično žuri, onda je moguće očekivati neki vid odmazde, od traženja načina da se zaobiđe Republika Srpska, zatim do metoda koje je praktikovao u Crnoj Gori ili Makedoniji, pa do sankcija, ucjena, blokada i ko zna čega.
Kako god bilo, aktivacija MAP-a je definitivno medveđa usluga koja prijeti da dugoročno stavi na kocku opstanak državne zajednice BiH.
wpDiscuz