Krenula je sezona političkih kampanja, a s njom dolazi i gomila neizbježnih susreta s lokalnim političkim agitatima, koji će vam htjeti objasniti zašto je baš njihova stranka “budućnost”.
Ti si vjernik, eskapist, komforno ti je u tvom svijetu netraženja prava, nisi politički osviješten niti planiraš to biti do u deveto koljeno, jer bitno je patiti a što više patiš tu amokare, gore će ti biti bolje, i zašto tražiti da ti tu na zemlji bude bolje kad to znači da će ti onda gore na nebu biti lošina.
Ne brinite draga molitvena zajednico, donosimo vam nekoliko savjeta kako preživjeti ovu navalu propagande tih otpadnika od našeg naroda što se članovima stranaka zovu, što se tom politikom bave mjesto da na mise iđu i na duhovne obnove i slušaju svog lokalnog duhovnog vođu.
Evo kako dakle zadržati fokus na bitnj stvari kao što su vjera, pa duhovna obnova, pa franjevački muzeji, pa onda opet duhovna obnova, pa kladionice i nogomet i onda ono najvažnije – duhovna obnova nakon utakmica i kladione.
1. Posjetite što više hodočašća: Kampanja na svakom ćošku? Rješenje je jednostavno – krenite na hodočašće! Kako izbjeći agitatora? Ako ste blizu Jajca imate Sv. Ivu, ako imate vremena za Međugorje, već ste riješili pola problema. Dolje su plodovi vjere obilni. I nitko ne prilazi vjerniku s krunicom u ruci i nudi politički program. Tu možete biti sigurni. Ako su hodočašća daleko proguglajte gdje su u tijeku u blizini duhovne obnove koje organizira lokalna župa.
2. Postanite povijesni ekspert za povijest klera: Čim krene priča o predizbornim obećanjima, vi izvadite svoje bilješke o fra Grgi Martiću i započnite priču o važnosti očuvanja baštine. Ne samo da će politički agitatori pobjeći, već ćete i zaraditi respekt kod susjeda! Ako vam krenu ovi iz HSP-a na vas podsjetite ih da je Grga pisao pjesme u čast Sv. Save. Otpjevajte mu koju…
3. Redovno pratite lokalne utakmice: Nogomet je zakon! Tko god vas pokušava uvjeriti da promijenite političku stranu, brzo ga preusmjerite na važniju temu – lokalne lige. Pitanje tko će pobijediti na izborima je nevažno u usporedbi s time tko će biti prvak Hercegovine. Dovoljno je reći: “Ma pusti te izbore, jesi vidio onaj Dinamov gol prošle subote?”
4. Otiđite u kladionicu: Dok vam političari obećavaju “bolju budućnost”, vi znate gdje se zaista donose sudbonosne odluke – u kladionici! Dok oni pričaju o reformama, vi uzimate listić i stavljate svoju nadu u Dinamo, Hajduk i lokalne utakmice. Ako vam i priđu s letkom, samo recite: “Ne smeta, gledam kvote!”
5. Naučite kako izgovarati ‘da, da’ bez obveza: Ako vam ipak politički agitator priđe dok radite nešto sveto, poput popodnevne molitve, ili nešto mnogo važno poput pripreme roštilja ili vješanja veša, koristite najefikasniju taktiku – pristojno odmahnite glavom i ponavljajte “da, da, ma sigurno, razmislit ću”. Nitko ne može dokazati da ste se obvezali na išta, a vi ste mirni bar do iduće kampanje!
6. Župska bauštelska zadaća: Ako vas ništa drugo ne spasi, uvijek možete izmisliti neki hitan franjevački zadatak. “Oprostite, moram žurno donijeti još cigli za novi zvonik”, ili “Danas imam humanitarnu akciju s fra Lukom, nemam vremena za politiku.” Nema šanse da vam netko nakon toga još priđe. Političari bježe od fratara ko od đavla.
7. Na kraju, pravilo: “Bježi, kampanja, bježi”: Ako ništa ne pomogne, uvjerite ih da imate godišnji odmor u nekoj egzotičnoj destinaciji poput – Rame. Jer, znate, tamo sigurno neće biti nikakvih političkih kampanja. Eventualno fratar koji skuplja donacije za petu, šestu obnovu knjižnice,, ali to je već druga priča.
8. Psujte drugima što se političkim nacijama hoće zvati: Srbi digli spomenik našem kralju Tvrtku, muslimani isto, samo nas kradu, dok mi dižemo spomenike mercedesima, opelima a kladionicama ćemo tek dići. Oni, Srbi i Bošnjaci su izdajnici Bosne i Huma jer ovdje su oduvijek živjele tri konfesije a ne tri nacije. Kakve bolan nacije? Mi smo katolici!
Zaključak: Ostati molitvena zajednica i nikada ne postati politička nacija može biti izazovno, ali s ovim savjetima možete bezbrižno nastaviti bitno raspravljati o nebitnim stvarima – poput nove fra zbirke ili nogometne sezone – dok se otpadnici od naše vjere bore s tamo nekim nacionalnim idejama , pravima, komunalijama, osnovnim ljudskim pravima poput prava na rad, dostojanstvo, slobodu govora. Sve redom nebitne i dosadne teme,
NAPOMENA: Stjepan Radić (HSS) svojedobno je u Ljubuškom održao žestok govor protiv klerikalizacije nacije i guranja naroda hrvatskog u nemisleću molitvenu zajednicu. Pljeskalo mu je nit manje nit više nego 5000 vaših didova. Onih koji će kasnije biti pobijeni u ovom ili onom režimu. Draga djeco , potomci pobijenih didova i očeva, ti vaši didovi izgleda bili su svjesniji potrebe sekularizacije našeg društva, odvajanja politike od vjere, nego što smo mi danas. Mi djeca pobijenih. Pa eto ako vam i ovaj detalj ne predstavlja ništa, smatrajte da su i naši pobijeni preci, bili valjda zavedeni, tim zlim propagandama sa Zapada što su se nacionalnim pokretima zvali. 5000 ej, u onaj vakat. Nezamislivo danas.
I da, među njima pljeskalo mu je oko 1000 muslimana hrvatske nacionalnosti.
Evo što je Svojedobno Radić govorio:
– Klerikalizam znači zloupotrebu najsvetijih osjećaja religije da se razruši porodica, da se razruši narod radi političke vlasti.
(Nova revija, 1926. broj 1, 67-68)
– Ja sam nekada držao mnogo do kulturnoga i nacionalnoga rada bosanskohercegovačkih franjevaca, ali sam se najzad razočarao i uvidio da su to ljudi neiskreni i lašci. Čitav njihov život i nacionalni i kulturni rad nije ništa drugo nego zavaravanje i zaglupljivanje toga naroda sa tendencijom da ga onda mogu lakše guliti i pljačkati. Ukoliko je taj narod još neprosvijećen, nepovjerljiv i zaostao, to je jedino njihova zasluga, jer su ga oni tako učili. Crkvu, propovjedaonicu i ispovjedaonicu iskorištavali su i iskorištavaju samo u svoje niske i sebične svrhe. To su vrste zelenaša koji deru narod, imaju svoje banke i zajme sirotinji novac uz zelenaške kamate. Oni državu samo lažu, da ne mogu dograditi svoju školu; i ja ću nastojati ne da je potpomažem, nego da je zatvorim. Moja je glavna briga da rastavim narod od njih. Fra Didak Buntić je bio lažac i varalica, a najmanje je prijatelj toga naroda…
(Nova revija, 1926. broj 1, 89-90)
Sretno, i ne zaboravite: u ovim mjesecima, najbolji izbor je izbjegavanje izbora!
*Ovaj tekst je očajni cinizam. Molimo shvatiti da nemamo ništa protiv vjere, ali imamo protiv opće klerikalizacije i vjerske fundamentalizacije društva. Društvo koje vjeruje da se Majka Kristova obratila preko 47.000 puta ima ozbiljan kolektivni psihološki problem. To nije poštivanje Gospe to je njeno ismijavanje. Oni koji se bore da naše nacionalno stanje uma ostane ovakvo kakvo jeste, ne vole ovaj narod. Njima je bitna samo pastva i profit. Misleći politički narod/nacija takvome je nepoželjan.
wpDiscuz
