Nakon kratke i teške bolesti u Zagrebu je danas preminuo jedan od najpoznatijih hrvatskih psihijatara prof.dr. Vlado Jukić.
Više od pola radnog vijeka bio je ravnatelj Psihijatrijske klinike Vrapče koju je od bolnice s nebrojenim stigmama pretvorio u zdravstvenu ustanovu u koju se bez nelagode ‘dolazi po zdravlje’. Uspio je u svom 25 godina dugom ravnateljskom mandatu obnoviti veći dio bolničkih odjela, a kruna njegova zalaganja stigla je prije samo tri mjeseca – nova zgrada forenzičke psihijatrije na koju se smještaju psihijatrijski pacijenti koji su počinili teška kaznena djela čime se Hrvatska svrstala među zemlje koje imaju ‘forenziku s ljudskim licem’.
Bilo mu je teško uvjeriti sve one koji su tom projektu trebali dati svoj pristanak. Trajalo je godinama, ali zahvaljujući njegovoj upornosti napokon je i ostvareno.
Psihijatrijski pacijenti upravo prof.dr. Jukiću trebaju zahvaliti što su napokon dobili i zakonsku zaštitu koja im jamči brojna prava kroz Zakon o zaštiti i pravima psihijatrijskih bolesnika. Naime, Jukić je u svakoj prilici isticao upravo to – prava psihijatrijskih pacijenta ne smiju se ni u kojem trenutku kršiti.
– Oni se ne mogu ‘braniti’, mi ih moramo čuvati od onih i onog što bi na bilo koji način štetilo ne samo njihovu zdravlju već i njihovu ljudskom dostojanstvu, često je govorio Jukić.
Vlado Jukić rođen je 1951. godine u Posušju, u BiH. Medicinski fakultet završio je u Zagrebu 1976. godine, a specijalistički ispit iz psihijatrije položio je 1982. Zavšio je postdiplomski studij iz forenzičke psihijatrije i edukaciju iz bračne i obiteljske psihoterapije, a prošao je i niz dugih edukacija iz raznih područja psihijatrije. Subspecijalist je iz forenzičke i socijalne psihijatrije, a bio je redovni profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i na Medicinskom fakultetu u Mostaru. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu, na studiju za socijalni rad predavao je socijalnu psihijatriju i socijalni rad i bolesti ovisnosti.
Izlagao je na mnogim nacionalnim i međunarodnim skupovima. Organizirao je niz raznih stučnih skupova, simpozija i kongresa. Objavio je oko 200 stručnih i znanstevnih radova, a bio je urednik i koautor jedanaest knjiga.