LESKOVAC – Zovu ga srpskim “ledenim čovjekom”, i to s pravom, jer u samom gaćici, po jakom minusu i snijegu, osvaja zaleđene planinske vrhove diljem Srbije. Riječ je o Vladimiru Stevanoviću iz Leskovca, koji već godinama na ovaj način trenira svoje tijelo, a istovremeno meditira na niskim temperaturama, vjerujući da mu takav način izlaganja hladnoći pomaže u jačanju imuniteta, zdravlja i oslobađanju od stresa.
– Prvi put sam se počeo tuširati hladnom vodom s 18, 19 godina i od tada proučavam specifične metode izdržavanja na velikoj hladnoći i bavim se meditacijom, jogom, tek kasnije sam krenuo s ninjom. Nakon toga sam počeo vježbati treninge na snijegu, a 2011. sam odlučio meditirati prvo u snijegu, a zatim u zaleđenom jezeru na temperaturi koja se kretala oko minus deset stupnjeva – objašnjava Vladimir i dodaje da je izlaganje tijela hladnoći vrlo važno. je vrsta kiroterapije..
Učinak je, kaže, osjetio brzo, a broj zdravstvenih problema drastično se smanjio. Navodi da je dobio inspiraciju od ruskog iscjelitelja Porfirija Ivanova koji je na minus 30 stupnjeva hodao šumom bos i samo u kratkim hlačama, polijevao ga hladnom vodom i uspješno liječio ljude.
Osim njega, ovu metodu od davnina primjenjuju budistički redovnici, ljudi u Sibiru, Rusiji i mnogim skandinavskim zemljama. Podsjeća da se i dan danas u nekim dijelovima Rusije djeca polijevaju hladnom vodom, odnosno kupaju u hladnoj vodi, kako bi stekli imunitet.
Dodaje i kako velik broj naroda na sjevernoj hemisferi tradicionalno koristi izlaganje hladnoći kao način poboljšanja i jačanja imunološkog sustava. Kako je istaknuo, te tretmane danas u svijetu promovira Wim Hof, koji je postavio više od 20 svjetskih rekorda upisanih u Guinnessovu knjigu, a vezani su uz razne aktivnosti na ekstremnoj hladnoći.
– Sve što se događalo zadnjih godina, a vezano je uz pandemiju korona virusa, natjeralo me da još više promoviram ovaj vid liječenja i jačanja organizma i imuniteta. Ljudi su se bojali virusa, nisu znali kako pomoći svom tijelu da se nosi sa svim tim pritiskom medija i virusa koji se širio. Htio sam dodati protutežu, pokazati da se imunološki sustav može razvijati drugačije, prirodno – kaže Vladimir, dodajući kako njegovi pokušaji imaju znanstvenu pozadinu i temelje se na istraživanju uspješnog modela koji se prakticira već jako dugo oko svijeta, bez negativnih posljedica.
Iz godine u godinu izlagao se sve ekstremnijim uvjetima, testirao svoje tijelo, jer ono što je radio njemu je pomagalo. Prva planinska avantura bila je u prosincu 2021. godine, a kao najveći izazov izdvaja osvajanje vrha Stare planine, Midžora, jer su vjetrovi bili izuzetno jaki, a snijeg je bio do koljena. Otkriva i da je za uspješno svladavanje niskih temperatura potrebna dobra priprema. Tijelo se za hladnoću, prije takvih uspona, dugo priprema svakodnevnim tuširanjem hladnom vodom, ujutro i navečer, dok se toplina tijela održava specifičnim načinom disanja koji se uči i uvježbava. Sve mu je, priznaje, bilo lakše kada se upoznao s drevnim tehnikama disanja i meditacije, poput shugenda i tuma.
– Yamabushi, putujući redovnici ratnici feudalnog Japana, koristili su praksu shugenda kako bi izložili tijelo svim elementima prirode, uključujući ekstremne temperature i meditaciju u zaleđenim rijekama i jezerima, kao i pod vodopadima. Tumo je praksa tibetanskog budizma, što u prijevodu znači unutarnja vatra, a uključuje stvaranje topline unutar tijela posebnim metodama disanja, dok su praktikanti dugotrajno izloženi ekstremno niskim temperaturama na Himalaji. Meditacija i pravilno disanje od presudne su važnosti za ovu vrstu ozdravljenja organizma, a posebno tibetanska metoda zadržavanja i stiskanja daha koja zagrijava tijelo iznutra. Kad se tijelo navikne na hladnoću, onda nema šoka – objašnjava Vladimir, koji je inače nositelj crnog pojasa sedmog dana i zove se shidoshi, japanska ratnička vještina ninje.
Također smatra da je šgendo mnogo više od planinarenja i slikanja po snijegu, da je dio sustava koji za cilj ima potpuni povratak čovjeka u njegovu pravu domovinu – prirodu u svim njezinim krajnostima.
– Ovaj pojam znači “onaj koji se oslobodio iluzije i kroz obuku teži mističnim vrlinama”. Materijalni posjedi, ugled, uspjeh, status, penjanje na društvenoj ljestvici, luksuz, samo su iluzija u koju je suvremeni čovjek uhvaćen poput paukove mreže. Shugendo nas podsjeća tko smo zapravo – rekao je Vladimir.
Biografija
Vladimir Stevanović je po zanimanju diplomirani arheolog, a zaposlen je u Narodnom muzeju u Leskovcu na Odeljenju za arheologiju. Dobitnik je prestižne nagrade “Mihailo Valtrović” koju dodjeljuje Muzejsko društvo Srbije za izuzetan doprinos srpskoj muzeologiji. Objavio je nekoliko autorskih stručnih članaka o prapovijesti Leskovačke kotline. Jedan je od osnivača inkluzivnog programa Narodnog muzeja u Leskovcu za decu sa posebnim potrebama.
Otkriva i kako posljednjih nekoliko godina prakticira tehniku izgladnjivanja, što znači da jednom tjedno ne jede ništa 35 sati neprekidno, što mu pomaže da se riješi nakupljenog stresa, ali i da očisti tijelo od toksina.
– Sve što prakticiram posljednjih godina je prirodno. Bez ikakvih posljedica, a na taj način se organizam dovodi u najbolju zdravstvenu formu. Govorim iz vlastitog iskustva – kaže Vladimir.
U posljednje vrijeme dosta pažnje posvećuje mladima, kako bi im sve približio. Organizira razne aktivnosti u prirodi. Trče se maratoni, planinare, skaču padobranom, rone, a na nastavi su uvijek obavezni istezanje i disanje koje tijelo oslobađa stresa.
Navodi da je uz pomoć najboljeg prijatelja osmislio sustav Total Human Development koji uči kako uz pomoć drevnih tradicija moderan čovjek može maksimalno razviti svoj duh i tijelo, dodajući kako se nada da će više i više će se ljudi okretati ovom načinu oslobađanja od stresa i jačanja imuniteta jer nam je on u današnje vrijeme više nego neophodan.
Kako bi sve što radi približio običnim ljudima, napisao je i knjigu “Ledene vještine”, a cilj mu je pokazati ljudima da i sami mogu postići samoizlječenje.
Susret s Ninjom
Kao jedan od predstavnika Ninja saveza Srbije, Vladimir je prije sedam godina posjetio Japan i prisustvovao dočeku posljednjeg živog ninje Masakija Hatsumija.
– Za mene je to bilo dragocjeno iskustvo. Zaista je nevjerojatan mentalitet tih ljudi, njihova ugodnost i skromnost – kaže Stevanović.