Ljubavna priča između Olivera Dragojevića i njegove supruge Vesne zapravo je nevjerojatna. Ili, bolje rečeno, savršeno tempirana. Upoznali su se u ljeto 1973. godine i deset mjeseci poslije vjenčali. Zašto savršeno tempirana? Prema Oliverovom priznanju, da su se upoznali godinu dana poslije od njihovog braka, koji je na kraju trajao 45 godina, ne bi bilo ništa!
Oliver je u to doba bio nepoznati pjevač, a samo godinu dana poslije postao je zvijezda.
– Da je Vesna došla poslije, nikad je ne bih oženio jer bih mislio da je sa mnom zbog love! – priznao je Oliver u biografskoj knjizi ‘Splitska dica – od zidića do vječnosti’ koju je napisao novinar i glazbeni kritičar Zlatko Gall, piše Jutarnji.hr.
U nastavku donosimo isječak iz knjige.
—————–
Za staža u Dubrovačkim trubadurima i učestalih boravaka u Dubrovniku Oliver je upoznao i svoju buduću suprugu Vesnu.
Upoznali su se 13. svibnja 1973., što je – bez imalo sumnje – posve točan podatak. Naime, izvor ove informacije je Vesna, a ne Oliver, koji bi, zacijelo, u ovako ‘škakljivim’ stvarima kao što su datumi i godišnjice pokazao tipičnu mušku zaboravljivost za događaje koji su postali međaši u njihovu emocionalnom životu.
“…Uvijek kažem da je sreća što sam se oženio prije nego sam postao popularan. Da je Vesna došla poslije, nikad je ne bih oženio jer bih mislio da je sa mnom zbog love! No mi smo se upoznali u Dubrovniku dok sam bio u Trubadurima. Kad sam se u srpnju 1973. vratio u Split, ona je svaki vikend dolazila iz Dubrovnika. Bila je uporna i nakon deset mjeseci hodanja postala mi je žena…”, povjerio se Oliver u travnju 1995. Mojoj tajni.
Oliverova epizoda s Dubrovačkim trubadurima trajala je godinu dana. U kratkom razgovoru za Nedjeljnu Dalmaciju u ljeto 1973. Oliver je Ivici Fleschu kao razlog odlaska naveo “tempo života i rada s Trubadurima…”
„Nije samo to. Svirao sam krivi instrument i bio sam manje plaćen od ostalih. Oni su osnovali band i držali su se skupa, ja sam bio autsajder. Ipak, u toj jednoj godini s ‘Trubadurima’ bio sam na američkoj turneji, u Portugalu, u SSSR-u… strašno puno smo se naputovali”, kazat će Oliver.
Oliver je tog ljeta ostavio Trubadure i vratio se u Split, gdje se priključio netom osnovanoj grupi More. Prije odlaska došao je još jednom u Dubrovnik po svoje preostale stvari, ali i radi oproštaja od Vesne.
“Nismo prekinuli jer sam svaki vikend odlazila autobusom u Split, a u ponedjeljak već bila u Dubrovniku na svom radnom mjestu, u dubrovačkoj bolnici. Nakon desetak mjeseci ipak mi je sve to silno putovanje dodijalo i preselila sam se u Split. Oženili smo se u proljeće 1974.”, prisjeća se Vesna.
“Kad sam s Oliverom došla u Split, njegova je obitelj živjela u malome stanu u tadašnjoj Ulici XX. divizije. Za nas tamo nije bilo mjesta. Digli smo neke kredite, posudili novac i uspjeli stan zamijeniti za veći. Oliver i ja – a poslije i djeca, dakle, nas petero – bili smo u jednoj sobi, Aljoša je s obitelji bio u drugoj, a Oliverovi mater i otac u trećoj. Kuhinja je bila zajednička. Nakon tri-četiri godine već nas je bilo jedanaestero i tako smo živjeli sljedećih osam godina… Mo’š mislit kako je bilo: ručavali smo i večeravali u dvije smjene, a svaka nam je večer bila ‘vesela večer’. U svoj stan u Tolstojevoj Oliver, djeca i ja preselili smo se tek 1982.”
Oliver u to doba očito nije imao baš mnogo izbora što i kako dalje: valjalo je svirati da bi se preživjelo, makar i u ‘zajednici’.
„Staž mi je u ‘Moru’ trajao samo tri miseca. Nisam mogao biti duže u bandu, jer od nečega se moralo živit, a ja sam svira mukte. Rekli su mi, dođi u band kako god znaš, donesi svoje instrumente i svirat ćeš s nama. Trebali su me isplaćivat od njihovog dila posli gaže za svirke u slobodne dane, dakle ponedjeljkom, kada band nije imao fiksni angažman. No nikad nitko nije odvojio novce da bi se mene isplatilo i tako je ispalo da san cilo lito svirao mukte. U to sam se vrime ženio, a u stanu nas je doma već bila puna kuća. Nisam imao love ni za vjenčanje… pa sam posli ‘Mora’ prihvatija ponudu ‘Batala’. Tu smo zimu svirali u Solinu na plesnjaku u sportskoj dvorani“.
Vesna se ovako prisjeća tih dana: “Bilo je teško. Oliver je svirao s Batalima vikendom u Solinu, no ono što bi bend zaradio, uglavnom bi poslije pojeo i popio u Arkadi. Čini mi se da je ta svirka s Batalima zapravo za Olivera više bila dokaz da je i dalje u poslu, da se bavi muzikom i da je živ, negoli što se financijski isplatila. Ja sam radila kao bolničarka i uglavnom smo živjeli od moje plaće.”.
Sam profesor Josip Bepo Mirošević, dugogodišnji umjetnički direktor Splitskog festivala zabavne glazbe, još je u siječnju 1974. nakon isteka natječaja za nove skladbe najavio da će se na programu Festivala zacijelo naći zanimljivi radovi mladih splitskih autora, ali i da će na Prokurativama nastupiti i “nekoliko debitanata među pjevačima” (Nedjeljna Dalmacija, 3. veljče 1974.).
I Vesna Dragojević dobro pamti “Copacabanu” i početak Oliverove festivalske karijere.
“Došao je doma i pustio mi demo-snimku ‘Copocabane’, pitajući me mogu li prepoznati tko to pjeva. Naime, ja nikad do tada nisam čula kako pjeva na sceni niti sam znala kako mu zvuči snimljeni glas, jer on je u Trubadurima – svirao gitaru. Dugo nisam znala da uopće svira klavir! Dakle, Oliver mi je pustio tu snimku pun iščekivanja i valjda želje za pohvalom a ja sam na pitanje tko to pjeva iz prve bubnula: Zlatko Golubović!”
Oliver je postao otac 25. listopada 1975., u vrijeme kada se “Galeb i ja” polako počeo hvatati ušiju publike. Sin Dino je tih godina posve okupirao Vesninu pažnju, dok je pape Oliver kako se karijera polako zahuktavala, sve više izbivao iz kuće. No Vesna i danas kaže da je bio brižan i odličan mladi otac. Čim je Dino prohodao i počeo komunicirati s okolinom, Oliver mu je, kaže Vesna, bio i otac i prijatelj.
“Otac me nikad nije tlačija nekim svojim ambicijama. Kao ni Davoru ni Damiru, nije mi nikad gurâ instrumente u ruku samo zato jer smo dica poznatog pivača, nismo morali ni učit svirat niti ići u miuzičku školu, iako je doma uvik bilo klavijatura, gitara, klarinet… Otkad pamtim, nije nas nikad opterećivao svojim poslom i svojom slavom. Premda se to čini kao fraza, ali uvik smo bili ka prijateji, išli i na more i na ribe skupa, igrali zajedno biljar, a i danas je nezamislivo da ne igramo zajedno mali balun u Žrnovnici”, govori Dino o ocu.
Najprije je u ljeto, upravo na dan festivalskog finala u Splitu, rodila Runjićeva supruga Vedrana, a 29. rujna 1978. Vesna Dragojević je rodila blizance. Dobili su imena Davor i Damir, jer su tako Vesna i Oliver nakon rođenja prvijenca Dina –željeli sačuvati obiteljsku tradiciju inicijala D.D.. Vesnu i danas pamte kao jednu od rijetkih splitskih trudnica koja je do rodilišta došla autobusom gradskog prijevoza.
“U rodilište sam doista otišla autobusom gradskog prijevoza, i to sa sto kila i trbuhom do zuba. Oliver je u to vrijeme bio u Londonu, a naš susjed, koji bi me inače prebacio do rodilišta, nije bio doma. Ostala sam u bolnici, a Oliver se za koji dan vratio i posjetio me. Izgledala sam užasno, a on mi je rekao da me tako natečenu i nikakvu nema srca gledati. Bilo je to u srijedu, a ja sam – nakon što se on sutradan nije pojavio – valjda od bijesa u četvrtak uvečer dobila trudove i rodila blizance”, sjeća se Vesna.
wpDiscuz