S obzirom na broj stanovnika, najviše stranih boraca dolazi iz BiH i oni natprosječno više ginu od onih iz drugih europskih zemalja. Trećinu, pak, od njih u Siriji čine žene

ISIL danas kontrolira više teritorija u Iraku i Siriji nego ijedna islamistička skupina dosada i lako bi od al-Qa’ide mogao preoteti poziciju lidera tzv. globalnog džihada. Kako će se eventualni trijumf ISIL-a odraziti na ideologiju al-Qa’ide i šta će za globalnu sigurnost značiti pretvaranje al-Qa’ide iz terorističke organizacije u borbenu formaciju koja pokušava osnovati državu i kontrolirati teritorije na obalama Mediterana i u srcu arapskog svijeta, još uvijek nitko ne zna, upozoravaju Vlado Azinović i Muhamed Jusić, autori najnovije studije “Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca”, objavljene ovaj tjedan u Sarajevu. Ekspert za terorizam, izvanredni profesor sarajevskog sveučilišta Vlado Azinović te islamski teolog i publicist Muhamed Jusić napravili su pregledni rad u kojem rasvjetljavaju fenomen odlaska europskih državljana na ratišta u Siriju, objašnjavaju što se doista događa u Siriji i koji su korijeni tamošnjeg sukoba, zahvaćajući u povijest islama istodobno s analizom obavještajnih podataka.

Iz gotovo 90 država

Oko 20.000 državljana zapadnih zemalja dosad je otišlo boriti se na stranu terorista u Iraku i Siriji, procjenjuje Međunarodni centar za proučavanje radikalizacije (International Center for the Study of Radicalisation – ICSR). Na temelju uvida u više od 1500 izvora analitičari ICSR-a procijenili su da je do kraja 2013. godine u Siriji bilo do 11.000 osoba iz 74 države, koje su se borile na strani različitih oporbenih frakcija.

Od proljeća do zime te godine utrostručen je broj državljana Zapadne Europe u sukobima u Siriji – od 600 u travnju do 1900 u prosincu 2013. godine.

Do početka 2015. kroz iračka i sirijska ratišta prošlo je više od 20.000 stranih boraca, više nego što ih se borilo u Afganistanu tijekom desetogodišnje sovjetske okupacije (1979. – 1989.) kada je stvorena jezgra al-Qa’ide na čelu s Osamom bin Ladenom.

Tako da sada strani dobrovoljci u Siriji i Iraku dolaze iz gotovo 90 država. Većinu čine oni podrijetlom s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike (11.000), zatim iz zemalja Zapadne Europe (4000) i bivšeg Sovjetskog Saveza (3000). Od zemalja EU, na prvome je mjestu Francuska iz koje je došlo 1200 boraca, a slijede Njemačka i Velika Britanija s njih po 600. Procjene variraju, neki kažu da se već svaki treći dobrovoljac vratio kući, neki smatraju da je takvih do deset posto. Između pet i deset posto ih je poginulo.

Azinović i Jusić detaljnije su ispitali javne i obavještajne podatke za BiH i zemlje u okruženju i dodali Sloveniju, čijih je deset državljana dosad otišlo u Siriju i Irak, te Crnu Goru iz koje je otišlo 13 osoba. Njihovi podaci govore da je iz Srbije je na ratišta u Siriji i Iraku otišlo oko 100 osoba, isti je broj otišao s Kosova, kažu podaci policijskih izvora, međunarodnih policijskih agencija na Kosovu i specijaliziranih nevladinih agencija.

Iz Makedonije ih je otišlo oko 50, a iz Albanije 70 do 80. Zapravo je nemoguće pouzdano odrediti koliko se osoba nalazi na ratištima u Siriji i Iraku, koliko ih je točno otišlo tamo i koliko ih uopće aktivno sudjeluje u borbama.

Nakon trogodišnjeg istraživanja Azinović navodi kako je na temelju podataka državnih službi BiH moguće zaključiti da su od proljeća 2012. do kraja 2014. godine u Siriju i Irak otišla 192 odrasla državljanina BiH, muškaraca i žena, i najmanje 25 djece.

Pogodnosti za obitelji

Do početka 2015. godine iz Sirije i Iraka vratili su se 48 muškaraca i tri žene, a 83 muškarca i 32 žene i dalje su tamo. Utvrđeno je da je 26 državljana BiH (25 muškaraca i jedna žena) poginulo u Siriji i Iraku.

U odnosu na procjenu ICSR-a o smrtno stradalim stranim borcima (5 do 10 posto), smrtnost među bosanskohercegovačkim državljanima (16 posto) znatno je veća. Pet ih je poginulo tijekom 2013. godine, dok je 21 osoba (20 muškaraca i jedna žena) poginula u 2014., većinom u unutarfrakcijskim borbama između Fronta al-Nusra (Džabhat al-Nusra) i ISIL-a početkom godine te nešto kasnije u zračnim udarima koalicijskih snaga na položaje ISIL-a i u sukobima s kurdskim snagama.U prve dvije godine dobrovoljci iz BiH su slobodno putovali u oba pravca i više puta, no nakon što su kontrole pojačane, fluktuacija se smanjila. U razdoblju od proljeća do rane jeseni 2013. često su se vraćali iz Sirije te nakon nekoliko tjedana ponovno odlazili, ali sa ženama i djecom.

Dio njih je bio oženjen ranije, dok ih se dio oženio tijekom kratkog odmora u BiH. To se tumači pogodnostima koje su u Siriji nuđene stranim borcima koji su dolazili s obiteljima i useljavani su u napuštene kuće Sirijaca koji su pobjegli iz svojih domova. Osim što je služila kao ekonomski poticaj za dolazeće strane borce, ta je mjera posredno uklonila tradicionalnu otuđenost stranaca od sukoba u kojem se bore, navode Azinović i Jusić u studiji. “Ti se ljudi nisu više borili samo za ispunjenje nečega što su vidjeli kao svoju misiju ili Božji nalog u dalekoj zemlji, nego su kroz fizičku prisutnost svojih obitelji u teatru ratnih operacija postali dodatno motivirani da se bore i za zaštitu svojih najbližih”, pišu autori.

41 na milijun

Ako se računa po stanovniku, BiH ima jedan od najvećih europskih prosjeka stranih boraca – više od 41 na milijun stanovnika ako se računaju samo muškarci, navode Azinović i Jusić.

Prvi državljani BiH odlazili su 2012. gotovo isključivo kao humanitarci, a nakon njih su počele dolaziti osobe koje su držale vjersku poduku pripadnicima različitih vojnih formacija koje su se borile unutar tada još široke koalicije protiv režima Bašara al-Asada. Među državljanima BiH koji su tada stizali u Siriju bilo je i osoba s ratnim iskustvom, a posebno su traženi bili veterani koji su znali rukovati protuoklopnim oružjem. Na temelju više razgovora s osobama koje su tražile da im se ne objavi identitet, autori studije navode da su se u početnoj fazi sukoba državljani BiH priključivali formaciji al-Faruk koja se ubrzo transformirala i uključila u sastav drugih, većih jedinica.

Prijetnja kaznenim progonom navela je dio “putnika” da vlastima prijave navodni gubitak putnih isprava, da promijene vanjski izgled, najčešće tako što obriju bradu, pa i da promijene ime i prezime kako bi izbjegli da kod sljedećeg putovanja budu otkriveni. Povratnici opisuju da pobunjeničke skupine u Siriji nisu imale čvrstu zapovjednu strukturu. Borci su sami nabavljali oružje, streljivo, agregate za struju i flaširanu vodu. Privikavanje na klimu i hranu bilo je teško, a borci su često patili od kroničnih infekcija zbog trovanja hranom i vodom, navodi se u studiji.

Krađe, šverc, prevare

Autori ovog istraživanja došli su do više svjedočenja u kojima se govori o krađama, švercu, prevarama, predaji položaja bez borbe te o prelascima na stranu dojučerašnjih protivnika u zamjenu za novac.

U većini slučajeva strani borci morali su se sami snalaziti i nabaviti oružje. Primali su mjesečne “boračke nadoknade” od 50 do 100 dolara, a dodatno su zarađivali od prodaje oružja i streljiva zaplijenjenih u borbi. Najčešće nisu imali sanitet pa su neki ranjenici umirali i od ozljeda koje ne bi trebale biti smrtonosne, na primjer od nezaustavljenog krvarenja.

Prosječna starost muškarca iz Bosne i Hercegovine u Siriji je oko 32 godine, a žena 27 godina. U vrijeme dolaska najmlađi muškarac imao je 18 godina, a najstariji 74. U odnosu na strane borce iz drugih zemalja, državljani BiH nešto su stariji. Prosječan raspon godina među ostalima borcima u Siriji i Iraku je od 18 do 29, dok je svojevremeno u Afganistanu (1979. – 1989.) taj raspon bio od 25 do 35 godina.

Iz BiH su otišle dvije različite generacije: osobe u četrdesetim godinama, često s iskustvom rata od 1992. do 1995., te mladići tinejdžerske ili tek nešto starije dobi.

Tijekom 2013. otišle su 24 žene, a 2014. njih deset. U nekoliko su slučajeva žene otišle u Siriju bez pratnje muževa, braće ili očeva, što im je stvaralo probleme jer su bile izložene pritisku da im se dodijeli skrbnik ili da ih se uda bez njihove volje.

Udio žena u ukupnom kontingentu iz Bosne i Hercegovine, koji je tijekom tri godine boravio u Siriji i Iraku, gotovo je dvostruko veći od prosjeka među stranim borcima iz drugih država i dostiže 20 posto.

Taj udio žena još je veći među onima koji su u ožjuku ove godine bili u Siriji odnosno Iraku i približava se jednoj trećini.

Žene se većinom brinu o obitelji, a samo u jednom slučaju utvrđeno je da je žena iz BiH stalno naoružana kao pripadnica policijske formacije ISIL-a te da je, prema vlastitom svjedočenju i fotografijama na jednoj od društvenih mreža, sudjelovala u pogubljenju druge pripadnice iste formacije koja je optužena za špijunažu i potom strijeljana.

Dvoje rođene djece

S roditeljima je u Siriju odvedeno najmanje 25 djece u dobi od pet mjeseci do 17 godina. Najmanje još dvoje djece rođeno je u Siriji tijekom ili nakon 2013. godine. Barem u nekoliko slučajeva su još uvijek maloljetni mladići postajali ratnici, dok su maloljetne djevojke udavane, najčešće za muškarce iz Bosne i Hercegovine.

Autorima ove studije Vladi Azinoviću i Muhamedu Jusiću, kako pišu, poznat je slučaj četverogodišnjeg dječaka kojega je otac, bez suglasnosti majke, odveo sa sobom iz Italije u Siriju krajem 2013. i poginuo odmah na početku 2014. godine.

Dječaka je zatim udomila obitelj očeva suborca, ali je i taj borac zatim poginuo početkom 2015. godine što je dovelo u pitanje skrbi nad dječakom o kojem se zna vrlo malo. Traumama su izložena i djeca ostavljena u Bosni i Hercegovini bez skrbi jednog ili oba roditelja koji su odlučili pridružiti se borbama na strani ISIL-a. Jedan otac petero djece otišao je u Siriju 2013. i ubrzo poginuo, a djeca su ostala s nezaposlenom majkom u jednom naselju nedaleko od Zenice. Poznat je i slučaj majke dvoje djece u dobi od deset i 13 godina, koja je napustila njih i supruga te otišla u Siriju gdje se vjenčala s pripadnikom ISIL-a iz Bosne i Hercegovine.