Na žalost, ne poznajem osobno g. Milijana Brkića, mada je tu cijela gomila zajedničkih prijatelja i njegovih suboraca. Jasmin, Nikica, Miljenko, Tomislav, Alen itd. Na žalost, također, ne znam čovjeka koji je u težoj situaciji u Hrvatskoj od njega danas.
Njegova biografija, ratni i poslijeratni put, uglavnom nisu tajna, kao i ni njegova hrabrost i domoljublje radi kojeg ga svi gore spomenuti obožavaju. Pridružujem im se. Ništa u životu nije bilo lako g. Milijanu Brkiću. Izgurao je točno onako kako su Bog i pravda od njega očekivali. Obranio je Domovinu. Točka. Sve drugo mu nabrajati je besmisleno.
Ratnici, pretorijanci poput njega, “na žalost” nose i ugrađenu grešku. Svašta će otrpjeti samo zato što znaju koliko ih je koštalo, ne da ostanu živi, već da dođu tu gdje jesu, da dođu do slobodne države, da vide ono za što su im kamaradi ginuli kao muhe, da dočekaju željno dašak slobode u koju su samo oni vjerovali nakon Vukovara. Greška je tu, čas tu. I razumljiva je.
______piše: Goran Raguž l poskok.info
Oni isti koji su im slali prazne kontejnere u Vukovar, profitirali su i danas su vlasnici države koju su im ljudi poput Brkića svojom krvlju servirali. Niti jedan kapital tako stečen, ne može bez svoje stranke. Ugrađen je u svaku opciju današnje države, a dolazi iz istih izvora koji su detektirani davno.
Ipak, vremena se mijenjaju. Kapital tako stečen, uvijek ima više frakcija i one su danas zakrvljene oko INA-e ili HEP-a, točno onako kako su bile zakrvljene oko praznih kontejnera za Vukovar. Novac je tu jedini Bog. Novac u količinama koje bi postidile svakoga na Forbesovoj top 100 listi. Učas se tu prodaje Međimurje, naftna ili plinska nalazišta, Rijeka ili Pula, točno onako kako je čuvena “Regnikolarna deputacija” prodala “Riječku krpicu” Madžarima ili u ovome slučaju stanovitoj ruskoj tvrtki.
Samo je pitanje, tko će se tu ugraditi, koja frakcija Kominterne će uzeti svoj “zakoniti” zalogaj, onako kako su ga uzeli u praznom kontejneru za Vukovar. No tu je i problem. Da bi to dovršili, treba im moralni integritet preživjelih ratnika koji su naučili gutati žive pacove za slobodu svoje Hrvatske.
Tu se vraćam na g. Milijana Brkića. Koliko dugo će za ime Slobodne Hrvatske trpiti da mu je prodaju za kikiriki? Da mu sve one koje je na rukama iznio žive, danas doslovce na kilo prodaju oni kojima je Slobodna Hrvatska sredstvo, a ne cilj?
Ovo nije pledoier za svrgavanje g.Karamarka i uhićenje svih umiješanih, već samo tužna konstatacija na današnji dan, na 60. rođendan, sa čašom u ruci nazdravljajući mojim junacima. Sve drugo je do g. Brkića.