Ma moš sad Porscheom do Barjoške. Ovi iz “Mamma Mije” sredili su put. Skrenete gori, kod Sv. Mihovila, brzo ćete tamo. A možete i pješke, kako van drago, al’ će dulje trajat. Imate puteljak vamo poviše hotela Biševo. Trajat će više od ure – brzinski nam je Komižanin Mićo dao kopnene upute kako doći do trenutačno najintrigantinije viške uvale – književnim jezikom zvane Barjaška, u kojoj bi za koji dan trebali pasti prvi kadrovi hollywoodskog spektakla “Mamma Mia: Here We Go Again”. Zvjezdana glumačka postava Universalove romantične glazbene komedije protkane bezvremenskim Abbinim hitovima – Meryl Streep, Pierce Brosnan, Colin Firth, Amanda Seyfried, Lily James… – još se čeka na Visu dok producentska ekipa obavlja završne pripreme kako u samoj uvali Barjoška, tako i na ostalim komiškim lokacijama. Logistika “Mamma Mije” itekako je vidljiva – u središtu mjesta osvanuo je šator produkcije za skladištenje opreme, a oronula, do jučer napuštena tvornica Neptun za ulov i preradu ribe, nekadašnji otočki gospodarski div i ponos Komiže, glavna je logistička baza iz koje se svakodnevno do Barjoške brzim gumenjakom prevozi tehnika.
Nikad brže do Barjoške
Najlakše je i najbrže do Barjoške morskim putem, ali s obzirom na to da dolaske znatiželjnika ondje već danima budno motre zaštitari, biramo makadam. Ima Mićo pravo, stari protupožarni put, dug desetak kilometara, na koji skrećemo s asfaltirane ceste ponad Komiže u prilično je dobrom stanju. Vidi se da su se ovi iz “Mamma Mije” pošteno potrudili – posljednjih nekoliko kilometara staroga makadama friško je prošireno i poravnano, kamen smrvljen, raslinje posječeno. Komižani šuškaju kako je produkcija “Mamma Mije” utrošila milijun kuna u njegovo uređenje kako bi se s kopna omogućio što lakši prilaz morskoj lokaciji iznad koje se nalazi manji vojni objekt nekadašnje JNA, također iskorišten za potrebe produkcije filma. Tek dvije okuke prije silaska u samu uvalu, zaklonjenu gustom šumom, uočavamo jedan od filmskih setova – imitaciju kamene kućice s terasom, načinjenu od stiropora, vjerodostojnu repliku arhitektonskog zdanja tipičnog za Mediteran (viške lokacije u filmu predstavljaju grčki otok izmišljenog imena Kalokairi, što znači sreća). Kojih desetak metara prije nje pod suncobranom zaštitar. Pravimo se da nemamo pojma zašto je tu…
Oprostite, a što se ovdje događa?
– Ma snimaju nešto, neki film. Koji?! Imate sve na internetu i televiziji – nezainteresirano će suncem opaljeni čuvar dajući nam do znanja kako je najbolje da produžimo. Spuštamo se u uvalu s betonskom rivom i novoizgrađenim pontonom za potrebe snimanja, a dolje još dvojica – zaštitar opremljen dalekozorom i vatrogasac (u uvali su parkirani vatrogasno i ambulantno vozilo). Tišinu svako toliko remeti tek dolazak gumenjaka s opremom. Iskrcaj pa natrag za Neptun. Ni oni ne bi pričali, pod ugovorom su pa, vele, nije baš zgodno. Isplati se šutjeti. Za koliko? Neće reći, smiju se i pozdravljaju nas prije 45-minutne vožnje do prvoga asfalta.
Ugovorne obveze
U điru Visom u startu nas, i to prilično drsko, “s repertoara skida” Katarina Pincetić, vlasnica turističke agencije Paiz Travel. Nakon pristojnog predstavljanja, već na sam spomen luksuznih viških vila koje, dočuli smo, iznajmljuje produkciji “Mamma Mije” rezolutno nam daje do znanja kako nemamo o čemu pričati.
– Ne mogu vam ništa reći, vezana sam ugovorom. Obratite se Turističkoj zajednici, ja se ne bavim informacijama za novine. Mene hrani novac, sigurno neću upropastiti posao zbog tamo nekih novina – vojnički nas je ispratila, po kratkom postupku. Njezina je turistička agencija tek jedna od nekoliko njih koje su angažirali filmski producenti za smještaj kako hollywoodskih zvijezda, tako i 700 članova ekipe koja će se ovih dana kompletirati na otoku. U pogonu su i svi pružatelji usluga prijevoza – rent a car agencije, one koje iznajmljuju plovila za dvjestotinjak eura najma po danu, a produkcija još traži vozače i čistačice po otoku. Brojni statisti koji su već potpisali ugovore za petstotinjak kuna po danu u niskom startu čekaju poziv za snimanje.
Neki se još nadaju plesnom angažmanu, poput komiškog baletana Velimira Foretića, koji je zbog ljetnog posla animatora u Makarskoj propustio srpanjske audicije na Visu. Iz produkcije su ga tada zvali, ali nije mogao ostaviti posao u Makarskoj. Pretpostavlja da će se plesati uz Abbine hitove i više nego išta u ovom trenutku volio bi se okušati u velikoj produkciji, ali o cijenama statiranja i onoga što se očekuje od plesača na setu ništa precizno ne zna. Priznaje, načuo je da se može dobro zaraditi…
S novinarima, pak, takve informacije nitko ne želi dijeliti, ali doznajemo kako bi plesači mogli “uhvatiti” 800 kuna po danu, oni profesionalni i više. Omerta – zakon šutnje – vlada na Visu, jer valja doći do toliko željenih pinezi, a prigoda je rijetka. Američki dolar stigao je na otok, nekoć je bilo obrnuto kad su Višani početkom prošloga stoljeća odlazili preko Atlantika.
– Jeste li i vi pod ugovorom? – u šali pitamo Ivu Radicu, viškog gradonačelnika, koji je na temu “Mamma Mije” popio prvu kavu s novinarima. A nije da ga nisu zvali, čak i iz Grčke, što je razumljivo, s obzirom na to da je prvi dio filma sniman na tamošnjem otoku Skopelosu.
– Nisam ja, ali jest Grad – smije se gradonačelnik, opravdavajući produkciji lojalne otočane zbog poštivanja ugovornih odredbi.
– Normalno da se o odredbama ugovora ne govori. O produkciji ne znam puno niti želim znati – što manje znam, to mi je bolje. Gledat ćemo film kad bude gotov, vjerujem da će biti bolji nego prvi – nada se viški gradonačelnik, ne krijući kako nije pogledao prethodnika. Bez obzira na to, smatra kako je njegov otok zadesila sjajna stvar…
Svi su puni
– Kažite mi, molim vas, koliko bi nas koštala turistička promocija koju ćemo dobiti zahvaljujući “Mamma Miji”?! Nema tog novca ni te promidžbe s kojom biste postigli efekt koji će polučiti film. Znamo da je prvi dio napravio promet oko 800 milijuna dolara, tolika je gledanost bila i znamo da će to rezultirati nekim stvarima. Drugo, svi me pitaju: “Hoće li sad navaliti turisti?” Vis ima svoj identitet i ide svojim putem… Kad kažem Vis, mislim na otok, bez obzira na to što netko uvijek želi podvaliti – govori HDZ-ovac Radica, aludirajući na Komižu u kojoj je na vlasti SDP.
– Jesmo, iz suprotne smo mi političke opcije, kolegica Tonka Ivčević radi u Komiži što radi, ali oko zajedničkih stvari se dogovaramo. I oko filma i oko prometne povezanosti. Vodovod i odvodnja su nam zajednički, imamo ovdje srednju školu za sve, imamo nogometni klub za svu djecu s otoka. Posao je posao, otok je otok. Meni je žena komiška – uz smiješak će Radica sliježući ramenima na upit o točnom datumu početka snimanja filma. Nije, kaže, htio pitati producente kako ne bi previše znao. Hm?! Ono što može otkriti jest kako je do cijele priče došlo…
– Prve razgovore počeli smo prije gotovo dvije godine. Ovo mi je treći mandat i volim reći kako su kroz moju kancelariju prošle milijarde ljudi, investitora, ovih, onih, svakakvih… I onda vam netko dođe i kaže da će nešto raditi. Svakoga primite, ne znate tko je pravi, a tko ne. Vjerojatno su filmaši u tom periodu, jer smo pravi posao dogovorili tek početkom ove godine, gledali urediti neke stvari s državom, ostvariti neke pogodnosti u vezi snimanja. Nije ni nama ovo prvi film, već smo imali jedan u predsezoni, imali smo i jednu seriju… Hoću reći kako te prve razgovore nisam uzeo zdravo za gotovo. Tad se još nije ni pričalo koji bi to film bio, samo je rečeno da je u pitanju veliki film, hollywoodska produkcija, najveći ikad dosad u Hrvatskoj – priča Radica, ne pribojavajući se što bi Vis moglo zadesiti nakon premijere filma u srpnju 2018. godine. Hoće li postati žrtva komercijalizacije, hoće li pokleknuti pred najezdom turista, hoće li još poskupjeti život na otoku, samo su neka od pitanja koja muče njegove stanovnike.
– Imamo kapacitete koje imamo – 4000 ljudi. U kolovozu na Visu niste mogli naći krevet. Daj Bože da turisti zbog filma počnu dolaziti u listopadu, studenome, siječnju, veljači… Imamo strategiju razvoja grada do 2020., u njoj sve piše što se može i planira, a što ne. Ali ne možemo utjecati na to hoće li netko otvoriti kafić koji će se zvati “Mamma Mia” ili “Abba caffe”. U pitanju je privatno vlasništvo. Nama je drago što su filmaši obišli Vis i što otok može ponuditi infrastrukturu da se ovako nešto može dogoditi. Svakome imponira da se jedan takav film dođe snimati na njegov otok. Bez lažne skromnosti. A i neki će novac iz postsezone ostati na otoku. Svatko će, što se ono reče, zaraditi 100 kuna – ističe Ivo Radica. I više, uvjereni smo, s obzirom na to da četverokrevetni apartman na otoku, kategoriziran s tri zvjezdice, trenutačno stoji 70-ak eura. I svi su mahom puni zbog snimanja filma, a bit će tako do polovice listopada. O luksuznijem smještaju da i ne govorimo. Zato viškoga gradonačelnika neki njegovi sugrađani ovih dana znaju zapitati hoće li Vis postati filmsko središte kao što je Dubrovnik.
– Kažem im: “A što ja znam”. Onaj tko snima film će doći, kao što su došli producenti “Mamma Mije”, i vidjeti je li mu odgovara ili ne. Ne postaješ filmsko središte zato što ti to želiš, nego zato što imaš uvjete koji zadovoljavaju producente i režisere. Ali zašto se ovdje, u ovo vrijeme, svake godine ne bi snimio jedan hollywoodski film – glasno razmišlja Radica.
“Uh, kad bi tako bilo”, vjerojatno u glavi vrte i članovi hrvatske producentske kuće Pakt Media, koja pruža podršku moćnom Universalu u filmskom megaprojektu. Njihovi se uredi nalaze u Međunarodnom sveučilišnom centru Vern, iz čijega su nas već samoga dvorišta, čim su čuli da smo novinari, ljubazno, ali promptno ispratili na cestu koja obljubljuje višku rivu.
– Žao nam je, ne možemo vam ništa reći. Pod ugovorom smo – čuli smo dobro poznatu rečenicu od simpatične Splićanke. Nije se htjela predstaviti jer to, kaže, nije dužna.
– A što da smo se došli prijaviti za poslove vozača i čistačice? – pitamo.
Ćakula na rivi
– Provjerili bismo vas. Ali znali smo da ćete k nama. Bili ste na rivi na kavi s gradonačelnikom. Katarina?! Nije bitno, sve mi znamo. Pratimo vas – uz smiješak uzvraća ispričavajući se zbog “zakopčanosti” na koju je prisiljava ugovor. Da nam je znati što u njemu piše? Hoće li na lomaču, šalimo se i okrećemo natrag, prema viškoj tržnici, u podnožju Palače Mardešić, uz trajektno pristanište i poluotočić Prirovo, jednu od lokacija snimanja u Visu.
Kad tamo Mirko Radan, Vlaj iz Dugopolja, i bodul Jakov Žitko, iz Podšpilja. Susjedi, štand do štanda – Mirko sa suprugom Nadom ima, kaže, “cilu lipu Hrvatsku u malom”. Pršuta, kulena, sira…, sve domaće od Baranje do Jadrana, a Jakov nudi samo otočke, i to vlastite proizvode. Ispred njega uredno složene staklenke s kaparama, maslinama, medom…, boce s uljem i rakijom, vrećice lavande… Razgovorljivi, spremni za ćakulu. Hoće li na audiciju za “Mamma Miju”?
– Prijavija san se ja za vozača, pa ćemo vidit oće l’ zvat. Ništa se ne odbiva, nikakvi posa – odmah će Mirko pa nudi pršutom i sirom. Sa svojom je Nadom ljeti pobjegao raditi na more. Ne žali se, dobro je.
– A da se ne isplati, ne bismo bili ovde – iskreno će Mirko, koji sa suprugom godinama čuva istu trgovačku poziciju na viškoj rivi. Drago im je zbog filma, mada još ništa osobito nisu primijetili u Visu. Sve što znaju o “Mamma Miji” doznali su iz novina i s televizije, baš kao i šjor Jakov, koji listajući novine daje svoje mišljenje o filmskoj situaciji na otoku…
– Nek se snima, dobro je to za Vis. Uvik triba radit nešto… Neće se ovdi ništa poremetit nakon filma. Visu uvik fali ljudi. I za radit i za spavat, za odmarat, ma fali ih za sve. Uvik fali – naglašava Jakov, napominjući kako ne primjećuje baš nešto bolju prodaju u postsezoni nego proteklih godina.
– Slabo je sve to… Ovo lito su bila sama dica u Visu, ovi šta dolaze priko agencija. A šta ide?! Ide voda, alkohol i Coca-Cola. Sladoled uzimaju karticon. Idu u markete, tamo kupuju, danju spavaju, noću lumpuju. Dođu tu, u restoran, reka bi čovik napravit će prometa. Sidnu i uzmu tri pizze, a njih deset. Napiju se vode i to je to – opisuje Jakov pa vraća priču na svoje ulje i staru maslinu, a izašla je i u novinama, kroz čije se grane provlačila još njegova pokojna mati, rođena 1920. Još daje rod, evo ulja na Jakovljevu štandu. Starinska, grčka sorta.
Čekamo te, Meryl
– Ako Meryl navrati na štand, što ćete joj ponudit? – pitamo.
– Ama sve, sve domaće, naši autohtoni proizvodi… – ubacuje se Mirko, ne stiže reagirati Jakov, i veli kako su mu već dolazili neki Zagrepčani iz produkcije, pa jedan dečko snimatelj iz Dubrovnika. Uzeli ljudi sira, pršuta… Ali ovih stranih još nema. Jesu li oni uopće tu? Kad dolaze?, pita nas Mirko i provjerava je li istina da će snimati od 10. rujna do 11. listopada.
– Ma idu u Malu Travnu i Pritišćinu… E, i tamo će snimat, tamo di su one stare ribarske kućice. E, i u Barjošku – uključuje se Jakov.
– Aaa, tamo. Tamo jedan naš Dugopoljac Dragi čuva uvalu. Dobije 30 kuna po satu, angažirala ga neka firma. Tko će znat koliko su pogodili posao s ovima iz filma. Ima tamo u Barjoški i jedan s Muća… Nema vam tamo na poslu domaćih. A koga će nać ovde?! – informira nas Mirko i dodaje kako su statisti bolje plaćeni od zaštitara – 500 kuna po danu, možda 600.
– Ma niko neće da reče koliko će novaca dobit. Evo Jakovu unuka pleše u filmu. Kad se snimala ona njemačka serija, statiste su plaćali 350 kuna. Ali ovi sad govore da im fali puno ljudi. U Komiži se, kažu, jako malo ljudi odazvalo… A dovodit ljude sa strane in je dodatni trošak. Triba ih negdi smistit, triba ih dovest na otok. Nekretnine su skočile… I tako će opet zaradit stranci. Oni su vlasnici svih luksuznih vila. Ali počeli su i oni registrirat svoje goste. Bila im je došla inspekcija… Prije nikoga nisu prijavljivali, a svako su lito bili puni. Neki i do prvog jedanaestoga. Ka sve in dolaze prijatelji, rodbina… Ma pune kuće. Oni van, kad dođu na Vis, ostave škovace, a pokupu lovu. Sve van oni znaju šta je i kako je kod nas – zaključuje Mirko, ipak ne gubeći nadu kako će se i sam dočepati “Mamme Mije”. Barem za volanom nekoga vozila. Još čeka da mu se jave iz produkcije… Ako i ne, opet dobro. Uvijek ga Meryl Streep može naći na rivi. On i prijatelj Jakov čekat će je na starome mjestu, ispred Palače Mardešić. Zato, požuri, Meryl, ne znaš što propuštaš. Svega blaga u Jakova i Mirka.
wpDiscuz