Veselin Gatalo: Srbi su danas u Mostaru ništa, u Gradskom vijeću ću biti tužibaba

Mostarski književnik Veselin Gatalo jedan je od onih koji će se naći na izbornoj listi 20. prosinca kad njegovi sugrađani nakon 12 godina krenu birati lokalnu vlast.

Nakon12 godina Mostar će birati svoju novu vlast. U kakvom stanju najveći grad u Hercegovini  i njegovi građani dočekuju, te po mnogo čemu, historijske izbore?

Mostar je zapušten grad, komunalno, infrastrukturno, građevinski i idejno. Sport se dobro drži, zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, neke djece i njihovih roditelja. Kultura preživljava na osnovu upornosti onih koji žive za nju, ali uglavnom ne žive od nje. Građani ne očekuju puno. Neki ne očekuju ništa. Korupcija u Gradskoj upravi je toliko ukorijenjena da se bojim da će i Gradsko vijeće po inerciji da je slijedi. Kako god, više o gradu neće odlučivati jedan čovjek. Ipak bi se moglo desiti da problemi Mostara ostanu u sjeni nacionalnih trvenja i političkog “nadgornjavanja”. Ne mislim da su ovi izbori istorijski, historijski ili povijesni. Možda je ovo tek samo način da se korupciji dadne ljepše lice i dodatna snaga. Srećom, Mostar je vitalan grad, skoro neuništiv. Izguraće on i ovo.

Odakle Veselina Gatala na listi kandidata i zašto Srpska lista?

Lista se zove “Ostajte ovdje”, ali, jeste, to je Srpska lista, priznao to neko ili ne. Svi na njoj su Srbi. Upao sam kao padobranac, dan prije isteka roka za predaju listi, na nagovor mog prijatelja Velibora. Tako je bilo. Većinu ljudi na listi ne poznajem, na plakatu su simbol SNSD i SDS partija. Ja nisam u partijama i ne namjeravam ni privatno ni kao vijećnik provoditi interese partija. Netko je pobrkao partokratiju i demokratiju, čini se.

U kakvoj su poziciji Srbi danas u dolini Neretve i šta im mogu donijeti ovi izbori?

Srbi su u goroj poziciji nego manjinski narodi jer im ne dozvoljavaju čak ni da budu konstitutivni u kantonu. Nisu ni konstitutivni ni u manjini. Nisu ništa. Bošnjaci i Hrvati drugdje imaju barem konstitutivnost na papiru. Ovi izbori im, mislim, neće donijeti puno blagodati. Možda uspiju dobiti neki ustupak od bošnjačkih ili hrvatskih stranaka, neko radno mjesto ili uhljebljenje, koji metar asfalta i seoske rasvjete. Doduše, nakon propasti Aluminija, pandemije, korupcije i opšteg beznađa, i sijalica iznad kuće je tračak svjetla usred mračnog tunela.

Koji su to legitimni Srbi u Mostaru o kojima se sve više govori, a kavi su ovi koje u zakonodavnu vlast dolaze s lista SDA, HDZ ili SDP?

SDA, HDZ i SDP su nacionalne stranke. Od Srba u njima se očekuje da podržavaju te stranke i brane bošnjačke ili hrvatske interese. Ispravka, da brane interese tih nominalno hrvatskih ili bošnjačkih stranaka ili pojedinaca u njima. To ne znači da će SNSD i SDS i njihovi članovi braniti interese Srba, jer su članovi partija tu da brane interese partija, na lokalnom ili državnom nivou. A interesi partija nisu uvijek interesi građana. Nisu često. Ipak, veće su šanse da članovi SNSD ili SDS brane interese Srba nego da to učine Srbi iz HDZ, SDA, SDP ili druge bošnjačke ili hrvatske nacionalne stranke.

Je li Veselin Gatalo bio član neke stranke?

U srednjoj su me, bez mog znanja, učlanili u Savez komunista. Izbacili su me jer nisam dolazio na sastanke. Bio sam u SDP-u, skoro mjesec, dok nisam shvatio da su još jedna nacionalna stranka. Bio sam u SNSD otprilike toliko, ili malo više, pa sam izašao. Nije mi se dopalo. Privlači me socijaldemokratija, nije da nije, ali nju nalazim samo u imenima stranaka. Puno više socijaldemokratije nalazim u hrišćanstvu.

Cijeli život si proveo u Mostaru, i veći dio rata. Kakvom si se Mostaru nadao tada kad su nastupile demokratske promjene i prošao rat?

Srećom, nisam očekivao ništa dobro pa se nisam neprijatno iznenadio. Rat je bio kakav je bio, iluzorno je bilo očekivati da će mir biti bolji. Imam od rata zapaljenu kuću, dva slomljena rebra i smrskanu nosnu hrskavicu. I još mislim da sam dobro prošao. Mnogi su prošli mnogo gore. Niko u Mostaru nije dobio šta je htio. Hrvati nemaju teritorijalnu jedinicu. Mostarski Srbi nemaju Mostar na svojoj teritoriji, a to su im obećavali cijeli rat. Bošnjaci nemaju moć na cijeloj teriteriji ni snagu da nametnu svima svoje viđenje Bosne i Hercegovine. Dakle, niko zadovoljan. Osim Valentina Inzka. On prima desetine hiljada eura mjesečno a zapravo ga baš briga za nas i ostatak svijeta.

Šta možemo od Veselina Gatala očekivati u Gradskom vijeću? Hoće li biti više Srbin, Mostarac ili nešto treće?

Biću tužibaba. Svaku nepodopštinu Gradske uprave iznijeću u javnost, ako budem gradski vijećnik. Biću onaj kojeg već poznaju. Ako neko samo misli da me poznaje, neka ne glasa za mene. Ako vam neko ponudi funkciju ili 100 konvertibilnih maraka za glas, uzmite, ja vam to neću dati. Vjerovatno neću učiniti Mostar boljim mjestom, teško da ću riješiti problem otpadnih voda ili spasiti Aluminij. Ali, obećavam da, ako uđem u gradsko vijeće, javnosti neće biti dosadno.

Politika danas u BiH, šta o njoj misli Veselin Gatalo?

Politika danas… U njoj više nema ispravnog i pogrešnog. Ima samo pobjede i poraza uz onu “cilj opravdava sredstva”. Mladi su odgojeni na tim vrijednostima, najčešće su gori od starih, onih iz Kumrovačke škole. Oni koji prijete drugima i drugačijima su često prijetnja za svoj narod. Pitaju se ljudi koji bi im diktatori biri gori, njihovi ili tuđi. Biraju svoje, naravno. Zasnivaju se odnosi utemeljeni na strahu i podaništvu. Nemam šta lijepo reći o politici.
Ne mislim da će Veselin Gatalo vratiti politici dostojanstvo. Ne bih nikome solio pamet. Ali, što je rekao jedan moj prijatelj, nije loše zabiberiti bespametni dio.

Ima li se šta poručiti glasačkom tijelu?

Da. Ako im neko ponudi pare za glas, neka uzmu. Ako im neko obeća funkciju, neka glasaju za njega. To je više nego što ja nudim. Ako neko glasa za mene zato što sam Srbin, neka to ne čini. Nisam neki Srbin. A ako neko misli da nisam Srbin, neka opet ne glasa za mene, jer jesam. Hm, zapravo, i nemate nekog razloga da glasate za mene. Ja inače ne izlazim na izbore. Ne želim biti saučesnik u ovoj predstavi koju uporno zovu demokratijom. Ako ne izađete na izbore, i to je u redu. Bog je slobodu, kako mostarski pjesnik reće, dao za čovjeka.

Napiše li se šta, što bi rekli Mostarci?

Pišem. Završio sam stihovanu bajku za djecu o bandi gavranova. Sad bih to trebao ponuditi izdavačkim kućama. U Beogradu mi uskoro izlazi knjiga. Nije da se ne piše.