VELIKO ISTRAŽIVANJE OTKRILO Hrvati su rastrošni i ne prakticiraju siguran seks jer su štokavci!

Sve će spiskati

Eto jednog od mogućih zaključaka koji se može izvući iz zanimljivog istraživanja koje je, na primjer, Die Welt uzeo kao žeženo zlato: narodi koji koriste “jaki” futur (“ich gehe morgen”, “gren sutra”) imaju zdraviji ili barem unosniji odnos spram budućnosti od naroda koji koriste “slabi” futur (“I will go tomorrow”, “poći ću sutra”). Pa je onda jasno da će u Luksemburgu biti štedljivi i općenito razborito orijentirani k budućnosti poput Ezopova mrava, dok će Grci biti rasipni, spiskati i sadašnjost i budućnost. Ima, doduše, i iznimaka koje potvrđuju pravilo: u Južnoj Koreji koriste “slabi” futur pa su ipak uspješni. Čekaj, ima još: među rasipnije su uvršteni Englezi, a bojim se da je teško naći škrtije otočane (i lukavije: oni su ante litteram obavili psihoanalitički transfer svoje mane na Škote… – ako ćemo neozbiljno).

Posrijedi je radni papir koji je M. Keith Chen objavio još 2013, ali su ga u Njemačkoj opazili tek sada, pošto se Tsipras popeo na vlast (po obrascu: nismo mi rasisti, nego su oni crni). Chen je utvrdio (na 56 časopisnih stranica, pođite to pažljivo pročitati, imate vremena, dva dana nećemo biti u prodaji) da se “jezici znatno razlikuju po načinu kako enkodiraju vrijeme”.

Standard i žargon

Pošao je od hipoteze da “jezici koji gramatički povezuju futur i prezent” (npr. korištenjem prezenta budućega) “potiču ponašanje orijentirano budućnosti”. Stoga je podatke o strukturi gramatičkog iskaza budućeg vremena ukrstio s modelima intertemporalnog odabira, pa je, veli, “empirijski našao da govornici takvih jezika: štede više, povlače se u mirovinu bogatiji, puše manje, prakticiraju sigurniji seks, te su manje debeli”.
Činjenica je da je jezik (u ovom slučaju jezik kao sustav prije nego kao standard, jer je pitanje kada, kako i u kojem postotku koristimo standard, a u kojemu žargon, dijalekt i ine komunikacijske stilove) u izravnoj vezi s načinom mišljenja, ali odatle do determinističkog stava da je statistički moguće utvrditi kako će se netko ponašati ako se zna kakvim se jezikom služi – ipak postoji stanovit zazor.
Moglo bi se pustiti crnu mačku da pređe preko puta stanovitoj količini ljudi, na koje bismo motrili sljedeća 24 sata, statistički utvrdili nezgode kojima su izloženi, pa zaključiti na koje crna mačka utječe kobnije: na one koji koriste aglutinativne ili na one koji koriste flektivne jezike, na crnce ili bijelce, na obrazovanije ili slabije obrazovane.

Crna mačka na putu

Statističku korelaciju je lako utvrditi – ali ne i uzročno-posljedičnu vezu. A bez nje smo u sferi praznovjerja, a ne u sferi znanja. Uostalom, jeste li razmatrali što vam se dogodi kad crna mačka, prelazeći preko puta, ima rep podignut, a što kada joj je polegnut?
Da, pročitali smo da je David Cameron u rodu s Kim Kardashian, ali to nije promijenilo privlačnost njegove stražnjice.