Većina srpskih i hrvatskih vojnih i političkih struktura iz vremena rata uklonjene su iz javnog i političkog života BiH, dok je bošnjačka struktura ostala netaknuta gotovo u cijelosti.
Primjera radi, aprilski paket ustavnih promjena je srušio Haris Silajdžić, jedan od “jastrebova” ratne administracije u BiH, dok su te ustavne promjene podržali svi predstavnici sva tri naroda koji u ratu nisu igrali značajnu ulogu, poput Sulejmana Tihića, predsjednika SDA, koji je za vrijeme rata bio u logoru.
Poslije rata je uslijedila prava “čistka” srpski i hrvatskih kadrova pa su, na primjer, s pozicija smijenjeni svi vodeći vojni i politički rukovodioci RS, a za vrijeme Paddyja Ashdowna smijenjeno je više od 60 visokih stranačkih dužnosnika, mahom osnivača SDS-a.
Kod Hrvata smijenjeno je također kompletno vojno i političko rukovodstvo Herceg Bosne. Smijenjeni su i svi viđeniji i utjecajniji pripadaju vojnoobavještajnih struktura iz srpske i hrvatskog naroda.
Zbog takvog djelovanja međunarodne zajednice većina srpskih i hrvatskih političara na političkoj sceni BiH tijekom rata i neposredno poslije njega nisu igrali bitnu političku ulogu, ili su bili u oporbenim odnosima prema tadašnjim vlastima.
Ne osporavajući potrebu da iz struktura budu uklonjeni takvi ljudi, ubada u oči da skoro nitko od bošnjačkih političkih struktura i ljudi iz vojnosigurnosnog miljea nisu uklonjeni sa svojih pozicija, iako mnoge od njih dovode u vezu s ratnim zločinima i dovođenjem boraca iz arapskog svijeta koji su sudjelovali u ratu u BiH.
Armin Kržalić, iz Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva i stručnjak za pitanja sigurnosti, ističe da nije problem samo u “ratnim repovima” pojedinaca, nego i postratnim vezama političkih ličnosti i visokopozicioniranih službenika s kriminalnim miljeom.
“Ako želimo normalnu državu, onda njene strukture moraju činiti ljudi koji na sebi nemaju hipoteku rata i organiziranog kriminala. Sve drugo se državi vrati kao bumerang”, rekao je on. On kaže da se od 1992. do danas u javnom i političkom životu BiH pojavljuje 200 do 300 ljudi koji preko međusobnih veza i kroz “davanje ruke” njihovim sljedbenicima odlučuju o gotovo svim bitnim pitanjima u zemlji.
Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose iz Banjaluke, ne slaže se s tezom da je do radikalizacije dijela Bošnjaka došlo zbog struktura koje su ostale od ratnog vremena jer smatra da je do toga došlo nakon raspada Jugoslavije kada je kod svih država njenih nasljednica došlo do religijskog osvještavanja, koje je onda kod nekih dovelo do religijskog fundamentalizma.
“Ali činjenica je da su Bošnjaci cijelo vrijeme bili miljenici međunarodne zajednice, čija je propaganda bila usmjerena naročito protiv Srba, a onda i nešto kasnije protiv Hrvata, i da je Daytonski sporazum kod određenih međunarodnih krugova bio shvaćen samo kao sredstvo da se zaustavi rat” , rekao je Šolaja.
On je istakao da su stvari u BiH donekle išle ka stabilizaciji dok nije srušen aprilski paket ustavnih promjena iz 2006. godine.
wpDiscuz