‘Večer uspomena – Moje mostarske godine’: “Mostar je nešto što sam ja. Moj grad sam ja”

‘Večer uspomena – Moje mostarske godine‘ naziv je kulturne manifestacije kojom će Alma Fazil Obad zajedno sa svojim prijateljima obilježiti datum kada je kao srednjoškolka nagrađena na Šantićevim večerima poezije.

U organizaciji Hrvatskog doma herceg Stjepana Kosače, Simfonijskog orkestra Mostar i Muzičkog centra Pavarotti 25. rujna 2013. godine, u srijedu u 20 sati u Galeriji Katarine Kosača biti će upriličena večer uspomena, koja predstavlja presjek kompletnog stvaralaštva ove umjetnice, od najslavnijeg trenutka koji ju je obilježio kao pjesnikinju, pa sve do danas.

Alma-Fazil Obad po zanimanju profesorica glazbe, savjetnica za kulturu u Gradskoj upravi Mostara, jedan je u nizu od bisera mostarskog kulturnog života, koja se svojim dugogodišnjim angažmanom u kulturi kroz godine djelovanja kao umjetnica iskazala u više pravaca.

Kako je za Bljesak.info ispričala Fazil-Obad ideja je krenula sasvim spontano, kada ju je iznijela direktoru Simfonijskog orkestra Mostar Darki Nikoliću, koji joj je, kako kaže, dao vjetar u leđa.

„Ovom večeri sam obuhvatila sve svoje velike ljubavi poeziju, glazbu i kulturu. Večer je koncipirana da predstavlja isječke iz mog života u kojem su bili i usponi i padovi. Rat je za poraz za svakog čovjeka, pa tako i za mene, a pripremljena je i zbirka mojih pjesama ‘Nakon poraza’, koja bi bila moja četvrta zbirka u nizu. Ovom večeri želim iznjedriti djeliće svog života nekada i sada“, kazala je Fazil-Obad.

A što je ova umjetnica istaknula za nadolazeću večer je to da joj je jako važno da emociju koju nosi iznese i nesebično je podijeli svim ljudima „Ono što garantiram je da će ljudi ponijeti dobar osjećaj sa sobom“.

S obzirom da je naziv večer ‘Moje mostarske godine’ Fazil-Obad kaže: „Sve je Mostar ja i Mostar smo jedno biće, to će se osjetiti i kroz jednu reportažu koja je pravljena o meni, a njezin uvod ćemo iskoristiti u programu na ‘video zidu’. Bilo gdje da čovjek ode, taj grad gdje je rođen je nešto što se ne može s ničim porediti.

Nisam za lažni lokal patriotizam, ja mogu biti građanin svijeta, kosmopolita svakako jesam, svugdje mi je lijepo i svugdje je moj dom gdje se osjećam lijepo, ali Mostar je nešto što sam ja. Moj grad sam ja.

Tako da sam i naslovila ovu večer sjećanja nazivom ‘Moje mostarske godine. Ipak najupečatljivije stvari su mi se događale u Mostaru bez obzira je li to bio poraz ili uspjeh“

Fazil-Obad je u ovaj projekt uključila najbolje umjetnike Mostara kada je u pitanju glazbeni, glumački i pjesnički život ovog grada, tako će se na ovoj večeri predstaviti razni umjetnici iz Simfonijskog orkestra, Narodnog kazališta Mostar, Narodnog pozorišta Mostar, glumci Pozorišta lutaka Mostar, profesori glazbe, glazbenici muzičke i glazbene škole u Mostaru.

„Pokušala sam biti integrativni faktor, mada je to gruba riječ, nas ne zanima ništa drugo nego umjetnost. Napravila sam jedan, ja a i moji suradnici vjerujemo, umjetnički i estetski zaokružen program koji je i tehnički dosta zahtjevan. U programu će biti uvrštene razne vrste glazbe, od pop rock balada do barokne i klasične glazbe, s raznim poetsko glumačkim isječcima“, rekla nam je Fazil-Obad.

Ova umjetnica je istaknula kako će biti presretna ako ljudi s ove večeri ponesu nešto dobro, te misli da će svi biti u ozračju dobrih vibracija i svjetlosti koju želi odaslati svojim sugrađanima.

„Meni je najvažnije, da čovjek koji bude tu nešto ponese, priznajem i kritiku, ali neka ideja vodilja je jača u meni, ja ću govoriti poeziju pjesnika koji su me oduševljavali, pjesnici s kojima sam odrastala pjesnici koji su činili da i sama postanem pjesnik“, nadodala je umjetnica.

Ovom večeri Fazil-Obad je željela spojiti generacije te izbrisati sve granice. Svi možemo nešto dati i još uvijek usrećiti drugog čovjeka.

Umjetnica je također rekla kako mladima treba dati podršku te ih razumjeti i saslušati. Nadodala je kako bi oni koji odlučuju o našim sudbinama trebali više pozornosti posvetiti kulturi jer kako kaže „treba razmisliti tko su ljudi koji čuvaju vrijednosti određenih sredina i dati im neku primat, a ne držati ih kao neke ikebane, pa da povremeno budu ukras gradu i kulturi“.