Jednom davno rat je već bio dobro ukrvljen, djeca su plakala, majke su plakale, svi su plakali, onomad nekad oko 1993 negdje oko tog prokletog januara engleski crtači rata i mira, risovi, risatelji karata koji će kasnije mahati “Tuđmanovom salvetom” pozvali su Muhameda Filipovića i još neke bošnjačke intelektualce u London. U strogoj tajnosti.
Tamo je skrojen jedan od UK “mirovnih planova” naših budućih života i masovnijeh smrti, koji je bio po volji Muhamed Filipovića i bratije i koji je u suštini prvi pokušaj nametanja ideje unitarne BiH iako je navodno jamčio reorganizaciju BIH na federalne provincije.
Dakle Srbi su već duboko u oružanoj pobuni protiv otcjepljenja BIiH od Jugoslavije, koje se događa mimo Ustava BIH i protiv njihove narodne volje a međunarodni meštri kontrole balkanskog koljiva koje traje još poništenja Svetog Stefana pred Stambolom, 1878. te tadašnji ugledni Muslimani BIH, kuju plan unitarne vlade BIH niti malo ne pokazujući kajanje zbog činjenice da su učinili sve da do rata dođe. I da djeca plaču. I da plaču majke.
Potom je Muhamed otpravljen nazad u Bosnu, bez traga da je uopće bio tamo u Londri, baš kako se vraća mafiju i kriminalce, možda i profi ubojice uz naputak da Muslimani (kasnije Bošnjaci) što prije organiziraju prosvjed protiv predloženog rješenja, kojeg će predložiti dva “ugledna” lorda, a sve samo kako bi se Srbe nekako pokušalo nagovoriti da ga prihvate.
Jer eto čim se Muslimani bune to je znak “da su Englezi odradili stvar za Srbe”.
Plan je trebala napasti muslimanska elia u Sarajevu da bi isti nekako uz “savjete” engleskih službi prošao u Banja Luci.
Štoćetigareći da se Vance Owenov plan službeno treba izučavati kao plan Vance-Filipović a u zajedničkim udžbenicima koje priprema čika Schmidt trebalo bi se o tom pokušaju prevare naprosto učiti. Možda i na studiju diplomacije na Hifinoj benzinskoj.
Vratimo se na engleskog MIV. Lorda Muhameda Philiphovitscza .
Došao je u Sarajevo i prenio naputke Engleza da plan treba napasti oštro ali s mjerom, kako bi ga Srbi prihvatili. I ne naglašavati zamku koja se krije i njemu – Unitarna državna vlada BIH.
Srbi i Hrvati su potom gledali SDA intelektualce kako jedan po jedan napadaju taj plan kao pokušaj podjele BIH iako je jamčio unitarnu i jaku vladu BIH koja je u svemu bila superiorna nižoj razini vlasti a ne kao što je to danas gdje tzv. “niže razine” entiteti određuju sastave državne vlade a u FBIH niža razina “federalna jedinica iliti kanton” određuje sastav Vlade FBIH. Hrvati su odmah zagrizli. Prihvatit i gotovo. Srbi su bili skeptični.
Međutim plan je iznapadan previše u samom Sarajevu. I sve se preko noći omaklo kontroli.
Mediji nisu znali za dogovor i stvarnu priču.
Emotivci nacije, ložači ugljena, Suljagići i Bajrovići tog vremena zanijeli su se previše, i Bošnjacima je Vance Owen preko noći postao nešto kao sihir, utvara koju se mora odbaciti.
Na kraju nije bilo živa BH Muslimana od onih upućenih u konspirativnu pozadinu priče, a koji je bio spreman staviti potpis na Vance-Muhameda. Iako im je lik donio ustavni jack pot u zemlju.
Bošnjaci su, i ne znajući što čine, tako odbili unitarnu vladu BIH države, a plan koji im je jamčio kraj rata i mogućnost da bošnjačke partije za koju godinu potpuno nadziru sve buduće državne vlade BIH proglasili su izdajom. Ljudima nije imao tko pojasniti a merhamet koordinacija nije funkcionirala kao danas.
Muhamed je tih dana bio tužan. Hodao je sporo. Puno je šutio. A govoriti o tome ionako nije niti smio. Progovorio je tek koju godinu pred smrt. Rahat mu duši dobroj.
Prosvjed koji je trebao poslužiti kao sarajevska udica da ga Srbi prihvate na kraju je oboren od samih Bošnjaka koji su ga sukreirali. Tamo negdje to bijaše u ljeto iste godine.
Sad je 2022 godina. Rat između Hrvata i Bošnjaka traje od 2001 godine otkaa je OHR uzeo igračku namijenjenu Hrvatima i dao ju Bošnjacima. Hrvati od tada plaču kao derišta. Plaćaju mise da Komšić zijani, beštimaju, i cijelo vrijeme su lojalni državi koja ih progoni. Nad njima se provodi sofisticirani apartheid. U kojem sudjeluju njihove političke elite. One koje ih uvjeravaju da ako se ne uđe u vlast da je gotovo. Umjesto da napuste vlast, svi odreda, svaka stranka i da narod šamara od kuće do kuće svakog onog tko se usudi biti dio antihrvatskih struktura Apartheida. Pa da vidimo kako to MI5 i Merhamet provode režim nad Hrvatima u BIH u praksi.
Doista, ponavlja li se povijest?
Ruše li Bošnjaci Schmidtove amandmane koje je opet napisao neki Muhamed samo kako bi Hrvati zagrizli da ovo ide u njihovu korist?
Pogledajmo činjenice koje idu u prilog ovoj tezi.
Činjenica je da je masovna histerija koja je nastala oko Schmidta tako divlja i s elementima kaznenog progona, da nikog policija ne privodi, da se digla kuka i motika, i da nema niti jedne kaznene prijave. Sve djeluje kao pomno iscenirano.
I to prema ovom scenariju:
- Hrvate ćemo natjerati da vjeruju da je konačno OHR učinio nešto za njih.
- Dat ćemo im mrvice, jer nešto im se dati mora, inače padaju sve implementacije ranijih presuda ustavnog suda.
- Pustit ćemo u javnost optužbe da je plan koji Schmidt želi nametnuti ništa drugo nego nova HercegBosna, bodljikava živa, novi Dretelj i ostali neonazizmi i neosilogizmi, novi termini bošnjačkog ur fašizma.
- Hrvati će gledati zbunjeno. Neće im biti jasno što se događa.
- Cijela stvar će se predstaviti kao konačna pobjeda hrvatske, Radman Plenkošenko, diplomacije, koja je eto i pored činjenice da je Komšić rastjerao hrvatske diplomate iz BIH uspjela preko Zagreba izlobirati da se Hrvatima vrate prava.
- Još kad taj trenutak nastupi, kad i pored silnih divljanja Bošnjaka protiv Schmidtovog plana Schmidt proglasi što je naumio, neće biti Hrvata koji će smjeti reći ljudi ovo je bolan zajeb, legalizacija daljnje majorizacije.
- Naprosto bit će stvorena impresija da je Schmidt učinio odvažnu stvar i zaštitio Hrvate.
A kako ih je zaštitio?
Tako što uopće nije proveo presudu Ustavnog suda koja izričito zabranjuje da jedan jedini glas nekog Bošnjaka ima ubuduće odlučivati tko će sjediti u srpskom, hrvatskom, manjinskom klubu u Federalnom Domu naroda, te izričito zabranjuje da hrvatskog člana Predsjedništva, nikad više a i posle tog, imaju pravo birati Bošnjaci. Jerbo taj član, ako želi uopće obnašati svoju dužnost mora priznavati autoritet hrvatskog kluba Doma naroda, a koji nije ništa drugo nego parlamentarna preslika hrvatskog naroda. Komšić ne priznaje autoritet hrvatskog naroda i javno tvrdi da on nije hrvatski član predsjedništva. Nema moć veta u Domu naroda i nesposoban je stoga obavljati dužnost.
I nakon Schmidtovih amandmana, Bošnjaci će popunjavati automatizmom nekoliko mjesta u hrvatskom klubu Doma naroda, i u srpskom, i u manjinskom, što je protuustavno i suprotno odluci Ustavnog suda koju Schmidt upravo eto provodi, i koji ničim nije donio rješenje koje to spriječava.
A ideja za takvo nešto je pregršt.
Kako narod bude curio iz BIH šanse Bošnjaka za nastavak tog procesa otimanja tuđeg bit će veće. Već najavljuju da će se na idućem popisu masovno izjasniti kao Hrvati i povećati hibridno postotke naroda kojeg žele majorizirati. Srpskog, hrvatskog, pripadnike Manjina.
To su jasni dokazi da je SDA odgojila naciju netolerancije, naciju koja ne priznaje podjelu vlasti i potpisani konsocijacijski ustav. Medijsko izvještavanje na Prostoru SDA, kultura mržnje koja se sije, sve je to prema Daytonu protuustavno. To su stvari koje iseljavaju naš narod kao i druge malene u FBIH. Kultura mržnje. Ne zakoni nego opća klima izgona čija je glavna egida “Kome se ne sviđa marš van, ovo je naša zemlja”.
Ispod radara ostaje činjenica da ovakvim nametanjem Bošnjaci gotovo na trajni rok, nešto kao babovinu dobivaju pravo uzurpacije hrvatskog mjesta u Predsjedništvu kao i da Schmidt, postupajući formalno po presudi Ustavnog suda, praktično ispunjavajući mokre snove SDA, nameće još cijeli niz štetnih odluka po Hrvate, Srbe i Manjince u FBIH. A koje se uopće ne tiču presude. Je li to europska praksa? Jesu li to te vrijednosti poštivanja međunarodnog prava?
Kad je već tako zašto onda ne nameće i rješenja koja odgovaraju nekom drugom a ne SDA-u i Bošnjacima? Recimo ne nametne stavku u ustav prema kojoj se etnički nazivi Srbin, Hrvat, Bošnjak ne odnose na etničku pripadnost pojedinog člana nego na izbornu bazu koja ga bira i kojoj odgovara, zašto ne izbriše protuustavna CIK pravila prema kojima se za srpskog člana ne može kandidirati netko iz FBIH ili dijaspore ili za hrvatskog i bošnjačkog netko iz RS ili dijaspore? Tko je uveo pravilo da se osoba mora prije kandidature izjasniti kojoj naciji pripada i kako se osjeća?Zašto ne dokida pravilo da izabrani predstavnik nekog naroda u Dom naroda mora biti iz te nacije? Zašto ne uvede pravilo da Hrvati Goražda, referendumom mogu osporiti da su birali tog i tog Hrvata u Dom naroda nakon samih izbora? Ili Srbi Sarajeva. Kao i primjerice Bošnjaci Livna. I tako zaštiti stvarnu konstitutivnost umjesto što propagira lažnu kulturu torture pripadnicima i uzurpatorima.
Zašto uostalom ako je vrhovni tumač utava Schmidt ne pojasni javnosti da već u Ustavu postoji definirana mogućnost opoziva pojedinog člana Predsjedništva u NSRS odnosno hrvatskom ili bošnjačkom klubu, uskratom prava veta, donošenjem deklaracije o trajnoj nesuradnji parlamentaraca i pojedinog člana? Ili on misli da je to potpuno nebitna stavka ustava i da primjerice sprski član Predsjedništva i dalje jeste sposoban obavljati dužnosti i vršiti preuzete obveze iako mu je parlament NSRS uskratio pravo na najvažniju predsjedničku ovlast?
Osim što SDA Schmidtovim amandmanima, protiv kojih se Sarajevo nvodno buni u ovoj predstavi na otvoenom, dobiva trajno dva mjesta u Predsjednišvu, trajno dobiva dvije trećine diplomacije, mogućnost da već nakon idućeg popisa osvoji kompletan hrvatski klub Doma naroda, kada će za tu potrebu merhamet poticati “hrvatsku svijest” u Bošnjaka. Možda i u naturalizieanih Arapa, dojučerašnjih povratnika s ISIL ratišta. Ili bivših pripadnika El Mudžahida. Antifašističke postrojbe BIH koja je odbranila BH državu od agresora.
Uz to sve dobijaju daljnju kontrolu srpskog kluba kao i kluba manjina o kojem nitko ne govori a koji je potpuno sve ove godine pod bošnjačkom kontrolom. Najugroženijoj skupini u BIH , manjinama oteli su jedino ustavno pravo koje imaju. A onda su im oteli i Sejdića i Finzija. Sve su im oteli.
I ono što je najvažnije u Sarajevu dobivaju moć da dalje napadaju HDZ “da je dobio sve što je tražio” i da se uz nastavak političkog nasilja nad Hrvatima, stavljaju u poziciju moralista i žrtve koja mora trpiti nasilje manjine nad sobom. A nasilje se zove – Alijin Ustav. Ugovor o suživotu. Konsocijacija.
Međunarodna zajednica će s druge strane dobiti kontrolu nad Hrvatima, moći će im naređivati udaljavanje od Dodika i da bespogovorno slušaju sve što im se kaže. HDZ će dobiti još nekoliko mandata komfort zone, vrijeme u kojem i dalje neće podizati institucije ovog naroda, niti će smjeti sanjati revolucije i borbu protiv režima, jer će nakon što prosvjedi u Sarajevu završe a Schmidt nametne, oba HDZ-a proglasiti velike pobjede. Iako se radi o porazu.
Još jednoj austrogermanskoj igri, koja ima za cilj u trećem koraku nešto posve treće. Iskoristiti sukob s Rusijom kako bi se što više i što jače porazilo Srbe na Balkanu. Austrija, to ponavljamo , želi još od 1918 na ovamo. I činit će uvijek sve da Srbe zapadno od Drine odbaci na njenu istočnu obalu. Stoga im je bilo kakva pomirba Srba, Bošnjaka i Hrvata nešto kao najgora noćna mora a jak savez slavenskih plemena južno od Alpa najgori trenutak te more.
Hrvati Schmidtovim amandmanima ne dobivaju ništa osim usporavanja procesa eutanazije koji im je otpočeo s Petritshem 2001 godine. Elita u Hrvata, dobiva šansu da ostanu u blagosti komfort zone i da u idućih par mandata izlaze na izbore, furaju politiku cvijeća i svijeća, sjećaju se obljetnica. Kuhanje žabe se nastavlja.
Hrvatski narod u BIH je prevaren i pogažen vrlo brzo nakon Daytona. Austrijska politika oduzimala mu je političku moć iz mjeseca u mjesec, ubijan je, zastrašivan, presuđen i i dalje mu se sudi. I cijelo vrijeme je guran na Bošnjake kao na svoje krvne neprijatelje.Iako su dvanaroda istog korijena, od kuće Kotromanovića. Hrvatsku mladost Austrija je spretno isisavala, svakog tko bi mogao podići pobunu ili ustanak. Historija se ponovila na najgrublji način. Što je samo dokaz da ju nismo učili.
Kada je taj narod konačno dobio jednom presudu, presuda u njegovu korist se implementira polovično, dok je svaka presuda u bošnjačku korist implementirana ne 100% nego 300%.
Primjerice uvođenje Srba u ustav FBiH 2001 godine urađeno je tako što su srpski ministri i zastupnici kompletno poklonjeni bošnjačkoj kontroli. Da je neki Austrijanac dao stvarna prava Srbima u FBIH njegova politička karijera bi u toj zemlji, isti tren završila.
Austrijska diplomacija naprosto prezire Srbe. Mrze ih, boje ih se , i preziru ih. Dva carsva su im srušili. Hrvate, Bošnjake i Slovence ne preziru. Smatraju nas tek korisnim budalama. Krznenim životinjicama koje se uvijek daju lako nahuškati za svaki projektirani kaos na Balkanu.
Pitamo se stoga je li konačno jedan fake prosvjed u Sarajevu uspio?
Nadamo se da nije. I da će se prosvjedi od danas oteti kontroli. I da će Schmidtovi amandmani biti zaustavljeni.
Tolike godine poniženosti, šest godina odgađanja implementacije presude u sčučaju Ljubić i na kraju se stvar svede na to da eto SDA neće tako lako moći pronaći put do propisane količine Hrvata u Domu naroda, te neokrznuti Komšić koji ti prijeti s džihadističke TV kuće koja se u šali zove FTV. I kojem je mjesto zagarantirano dok je probosanskih snaga i drevnog starobosanskog džihada.
To je taj Zapad kojem vjerujemo. To su ti Austro-Germani. Naši “višestoljetni prijatelji”.
I to je ta hrvatska naivnost i zagrebačka baršunasta konjušnost, servilnost Beču, nesposobnost da se stvari sagledaju u jednom dužem vremenskom okviru.
No bitno da su oni obišli svećenike, uzeli 40 milijuna eura hercegbosanske energije, uslikali se kraj muzeja u Kreševu, i preostalom narodu, katolibanima, koji uopće ne kontaju što mi ovdje pišemo, poslali poruku da su oni uz njih.
Barunija našeg vremena. Dio udruženog zločinaćkog pokreta ubijanja najstarijeg naroda u prvoj hrvatskoj domovini: Bosni i Hercegovini.
Iliti jednostavno Hadeze.
ish l poskok.ino
wpDiscuz