Dugo traženi i dugo najavljivani (‘sve je spremno samo se čeka potpis Valentin-a Inzcko-a’) propis Visokog bh predstavnika u odlasku, propis koji zabranjuje negiranje genocida u BiH je donešen, sada nam slijede mjeseci i godine bespotrebne i beskorisne rasprave, uzburkano ljeto i jesen, velika iskušenja za državu BiH.
U startu se počelo pogrešno, završiće još pogrešnije i bolnije.
Prvo, Visoki predstavnik za BiH uopšte nije donio ‘Zakon o negiranju genocida’ kako su mediji u silnim priželjkivanjem požurili da nam to dočaraju, da drug Inzcko ‘uradi bar nešto po čemu će mo ga pamtiti’ već je Valentin donio odluku o izmjeni nekoliko članova Zakona o krivičnom postupku koji regulišu oblast genocida i raspirivanja mržnje.
Pravno i politički totalno bespotreban i pogrešan propis po čemu će zaista ovaj lijeni, bezlični i totalno neaktivni Visoki bh predstavnik sedmi po redu u BiH na funkciji od marta 2009. ostati zauvijek upamćen.
Politički moment koji u situaciji kada dolazi novi, osmi po redu Visoki bh predstavnik (Christian Schmidt) će uvesti BiH u sferu nemira, još većih svađa i blokada u vršenju vlasti, zbijanja redova i bujanja nacionalizma, napetosti i razračunavanja između Rusije (koja zahtjeva ukidanje ove funkcije) i Amerike (koja se zalaže za nastavak djelovanja OHRa) koje imaju glavne uloge u OHRu i dužnostima Visokog predstavnika, ni EU neće moći ostati imuna i indiferentna u ovim korelacijama, novom dolazećem bh Visoko predstavniku ovakav propis će samo otežati djelovanje.
Pravno gledano, već smo imali i imamo iste odredbe uz nešto izmijenjenu kaznenu politiku koje regulišu negiranje genocida tako da je ovo ‘dupliranje’ kažnjavanja negatora i negiranja genocida totalni promašaj, puno bi bilo razumnije i bolje da je Inzcko ako je htio da ‘nešto uradi’, donese propis koji bi natjerao vlasti u BiH da primjenjuju već postojeći propis ili da posmjenjuje glavne mafijaše u korupciji i kriminalu.
Podsjećamo, već postojeći čl. 163 Krivičnog zakona FBiH reguliše, kažnjava i procesuira i negaciju i negatore genocida ali ga ni Tužilaštva ni Sudovi nisu ni planirali niti upotrebljavali.
Ili da je, koristeći ‘Bonske ovlasti’ posmjenjivao glavne bh raspirivače mržnje i negatore genocida, što bi bilo puno efektnije nego donosio ‘novi’ skoro isti propis, samo sa malo strožijom kaznom.
Dakle, ‘zakon’ Valentina Inzcka nije uopšte nešto novo, samo će donijeti probleme ne samo u ionako krhkoj i zabetoniranoj političkoj blokadi države, pravi će problemi nastati tek u primjeni istog.
Dakako, biće sporno i koji zakon primjeniti, da li već postojeći ili ovaj ‘novi’, da li se ovim vraća u pravosudnu praksu ukinuti delikt mišljenja ili ne, posebna priča će biti oko ‘formiranja predmeta’ i krivičnog gonjenja, iako je rano, može se iz dosadašnjeg iskustva već zaključiti da će se, čak ako i zaživi primjena ovog ‘zakona’ Visokog predstavnika, predmeti formirati za sirotinju i običnu raju, kao kod korupcije.
No, šta je tu je, drug i ahbab Valentin je ‘prelomio’, proradila mu ‘savjest’ nakon što je obišao grob majke Hatidže Mehmedović i par dana prije odlaska iz BiH, međutim, bez obzira na ovakav njegov potez, njegova savjest se ovim ni izbliza ne može oprati. Niti su sa ovim iscrpljene sve želje i zahtjevi bošnjačke komponente vlasti, koje međunarodna zajednica zbog svojih interesa u BiH ispunjava za sada, niti je Milorad Dodik zbog kojeg se najviše i donio ovakav propis iscrpio sve svoje mogućnosti gluposti, bahatosti i nezakonitosti.
Bakir Izetbegović tako slavodobitno izjavljuje kako ‘ne treba likovati’ i da se ‘trebamo ponašati kao pacijenti poslije operacije’ iako svi znamo da se on odavno ponaša kao pacijent koji je pobjegao iz mentalne bolnice ali već najavljuje kako će tražiti da se zabrani odslikavanje murala sa likovima ratnih zločinaca.
Njegova lista želja je široka i vodi sve do ukidanja entiteta Republika Srpska i svaki put kad se nešto od Dodika uspije ‘oteti’, Bakir pripremi slijedeću želju. A Komšić, Džaferović i ostala prateća ‘sila’ nadopune. Kad je skinuta ploča sa Univerziteta sa imenom ratnog zločinca Karadžića, Bakir je to ‘pozdravio’ a odmah ispostavio slijedeći zahtjev : ukidanje odluke u Skupštini Republike Srpske o nagradama ratnim zločincima i slavljenju 09. Januara, te o bosanskom jeziku u školama ovog entiteta.
Milorad Dodik je najavio već od ranije zaprijećenom disolucijom, kakve su prilike ili neprilike, sva ‘opozicija’ Republike Srpske će ga i podržati, dok će posebna priča biti u optuživanju i procesuiranju negatora genocida ako se otpočne sa primjenom odredbi ovih propisa nametnute izmjene Krivičnog zakona. Niti se zna niti će to u praksi biti lako i izvodivo koje agencije i čije su nadležnosti te koja policija će narediti da se neko lice hapsi, posebno će biti interesantno utvrđivanje mržnje i netrpeljivosti u krivičnom postupku. Kao što znamo, mi u BiH još uvijek imamo tri potpuno oprečna mišljenja o ratu u BiH, o neprijateljima, genocid je samo vrh ledenog bh brijega.
Dakako, u čitavoj ovoj priči je interesantno ponašanje i postupanje Amerike, evo i zašto.
Genocid u BiH je dokazan presudama Haaga a oprečna mišljenja su svuda i uvijek prisutna, u BiH posebno.
Kada su prilikom gostovanja u emisije ‘Pressing’ aprila ove godine pitali američkog izaslanika za Balkan šta misli o nametanju Zakon ao negiranju genocida, Matthew Palmer je izjavio citiramo:
‘Protuotrov za negiranje genocida nije to proglašavati nezakonitim, već govoriti istinu
Negiranje genocida je strašna stvar. To uništava povjerenje. Potkopava solidarnost među građanima. SAD imaju drugačiju pravnu tradiciju od Evrope. Da tako kažem. Prava iz Prvog amandmana su duboko usađena u našu političku kulturu. Tako da proglašavanje neke vrste govora nezakonitim – to nije instrument koji je nama dostupan. Niti je on posebno vrijedan instrument”
Drugim riječima, Palmer je rekao da donošenje takvog zakona uopšte nije rješenje, nakon odluke Valentin-a Inzcka američka ambasada u BiH je bila također skoro suzdržana.
Pozdravili su odluku Visokog predstavnika ali smušeno i neprecizno, ni blizu ‘slavlja’ i ‘ocjena’ bh vlasti.
“Moramo naglasiti da genocid u Srebrenici nije tema za raspravu, nego istorijska činjenica. Jednako tako je važno naglasiti da ovi strašni zločini nisu odraz niti osuda cijelog jednog naroda. Glorifikacija ratnih zločinaca od bilo koje strane ili neuvažavanje patnji bilo koje zajednice u BiH degradira sjećanje na žrtve i podriva pomirenje. Vrijeme je za istinsko okretanje ka budućnosti koja će biti zasnovana na miru i međusobnom povjerenju.”
Medijski i svaki drugi pritisak na Valentina od strane bh medija i bh vlasti je urodio plodom, on je u čas od ‘bezveznjakovića’ i ‘lijenčine’ pokazao ‘civilizacijsko lice’, međutim donijeti propis sa dalekosežnim posljedicama nekoliko dana prije odlaska na sve liči samo ne na ‘civilizaciju’ koju je drug Valentin propustio uživajući u svojoj stolici i plati od 25.000 eura od 2009 i u svemu podsjeća na Zakon o mjenicama bez pokrića koje su vlasti BiH donijele samo i radi Fikreta Abdića. Tada su, podsjećamo, 1987. go. mjenice bez pokrića od prekršaja postale ‘teško djelo podrivanja ekonomije i države’, ovdje sa genocidom u BiH je stvarnost drugačija. Onda i u aferi Agrokomerc zakon je donešen samo radi jednog lica, nažalost, ovaj će, ako se bude primjenjivao doslovce, strpati ne samo Dodika gdje ga Bošnjaci odavno tamo vide, već skoro sve Srbe a i veliku većinu i Hrvata u bajbok, što je naravno nemoguća misija. Čak iako se ovo već najavljuje kao uspješna i završena misija (mission accomplished).
Dok će još jače i još bezobraznije ovaj Inzcko-v propis zacementirati vječitu ljubav između tri konstitutivna naroda u kojoj je lagodno godinama uživao ‘zabrinuti’ Valentino dok su oba bh Parlamenta spavala dubokim snom.
Kratko, praznik zaljubljenih stigao nam je umjesto februara, na kraju jula.